29-08-2010, 12:46 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Prvi srpski ustanak predstavlja izraz sveukupnog napora srpskog naroda da postane aktivan činilac na međunarodnoj političkoj sceni. Da se umeša u deljenje karata moćnih evropskih država i uzme svoju sudbinu u svoje ruke.
Taj napor, međutim, i pored velikih žrtava i odricanja, nije odmah dao rezultate. Rat Austrijsko- ruske koalicije protiv Turske carevine u kome su, po običaju, masovno uzeli učešća srpski dobrovoljci, završio se porazno po Srbe.
Položaj Srba tada bio je veoma težak. Sami, bez ijednog prijatelja, veoma oskudni s municijom, zavađeni među sobom, oni su bili klonuli već pre početka borbe. Duga uveravanja da se ne mogu održati sami, bez naslona na koju veću silu, ušla su u sve njihove duše i sad su ih, kad je to postala stvarnost, paralisala. Kod sveta je nestalo onog pravog oduševljenja za borbu, jer je bilo i suviše prilika da se razočara u svojim vođama i u njihovim shvatanjima dužnosti prema zemlji i narodu.
Karađorđe nije više bio onaj stari. Borba i sa spoljašnjim i sa unutrašnjim neprijateljima istrošila je u velikoj meri njegove živce, i njegovu snagu, i njegov zamah. Još pre turskog napada, 30. marta 1813. godine, predviđajući poraz, on je molio dozvolu da se može preseliti u Rusiju.
Koliko je bilo malodušnosti kod vođa vidi se najbolje po tom, što se u proglasu narodu, 21. juna 1813. godine, nije smela reći prava istina o tegobi položaja. Narodu se govorilo da su se smirili carevi ruski i turski i dogovorili u pogledu Srba, ali da taj mir ne priznaju spahije i janičari, oni isti koji su krivi i za ustanak....
Drugi srpski ustanak, put ka autonomiji
Uoči uostanka
Narodu u Srbiji ostalo je da se pomogne sam kako može; pomoći mu nije bilo na strani. Međutim, prilike u Srbiji nisu davale nikakav izgled da će se stvari moći bolje okrenuti, Sulejman – pašina politika terora bila je na vrhuncu, proleće je već bilo na pragu, opasnost od nove bune nametala se svakome pa i njemu. Turci u tim slučajevima retko su pribegavali pomirljivim sredstvima, naprotiv oni tada zaplašavaju, gnjave, terorišu.
Sulejman paši izgledalo je najpolitičnije da se teror, otpočet od Hadži – Prodanove bune, produži i da se useli što veći strah u dušu knezova i uglednih ljudi. Trinaestog februara izvršen je jedan odsudan udar; toga dana ubijen je po zapovesti vezirovoj Stanoje Glavaš.
Ovaj događaj je porazio sve starešine, njima je ovladala panika, i svaki je s punim pravom pomislio da će na njegovu glavu doći red. Stanoju Glavašu od predaje njegove Turcima pa do smrti nje se moglo ništa prebaciti sa turske strane. Kada se predao 1813. godine postavljen je krserdarom tj. nadzornikom carigradskog druma, sprovodio je harač u Nišu i gonio hajduke kao što je to njegova služba zahtevala; u Hadži – Prodanovoj aferi ne samo što je sprečio te buna nije obuhvatila nahiju smederevsku nego je Turcima živo pomagao da se ona uguši jednom rečju on im je služio kao i ostali knezovi...
S A D R Ž A J
Uvod 3
1 Drugi srpski ustanak, put ka autonomiji 4
1.1 Uoči uostanka 4
1.2 Početak ustanka 7
1.3 Samouprava Srbije 11
1.4 Kraj ustanka i posledice 15
2 Dalja borba za autonomiju Srbije 15
Zaključak 20
Literatura 21
Prvi srpski ustanak predstavlja izraz sveukupnog napora srpskog naroda da postane aktivan činilac na međunarodnoj političkoj sceni. Da se umeša u deljenje karata moćnih evropskih država i uzme svoju sudbinu u svoje ruke.
Taj napor, međutim, i pored velikih žrtava i odricanja, nije odmah dao rezultate. Rat Austrijsko- ruske koalicije protiv Turske carevine u kome su, po običaju, masovno uzeli učešća srpski dobrovoljci, završio se porazno po Srbe.
Položaj Srba tada bio je veoma težak. Sami, bez ijednog prijatelja, veoma oskudni s municijom, zavađeni među sobom, oni su bili klonuli već pre početka borbe. Duga uveravanja da se ne mogu održati sami, bez naslona na koju veću silu, ušla su u sve njihove duše i sad su ih, kad je to postala stvarnost, paralisala. Kod sveta je nestalo onog pravog oduševljenja za borbu, jer je bilo i suviše prilika da se razočara u svojim vođama i u njihovim shvatanjima dužnosti prema zemlji i narodu.
Karađorđe nije više bio onaj stari. Borba i sa spoljašnjim i sa unutrašnjim neprijateljima istrošila je u velikoj meri njegove živce, i njegovu snagu, i njegov zamah. Još pre turskog napada, 30. marta 1813. godine, predviđajući poraz, on je molio dozvolu da se može preseliti u Rusiju.
Koliko je bilo malodušnosti kod vođa vidi se najbolje po tom, što se u proglasu narodu, 21. juna 1813. godine, nije smela reći prava istina o tegobi položaja. Narodu se govorilo da su se smirili carevi ruski i turski i dogovorili u pogledu Srba, ali da taj mir ne priznaju spahije i janičari, oni isti koji su krivi i za ustanak....
Drugi srpski ustanak, put ka autonomiji
Uoči uostanka
Narodu u Srbiji ostalo je da se pomogne sam kako može; pomoći mu nije bilo na strani. Međutim, prilike u Srbiji nisu davale nikakav izgled da će se stvari moći bolje okrenuti, Sulejman – pašina politika terora bila je na vrhuncu, proleće je već bilo na pragu, opasnost od nove bune nametala se svakome pa i njemu. Turci u tim slučajevima retko su pribegavali pomirljivim sredstvima, naprotiv oni tada zaplašavaju, gnjave, terorišu.
Sulejman paši izgledalo je najpolitičnije da se teror, otpočet od Hadži – Prodanove bune, produži i da se useli što veći strah u dušu knezova i uglednih ljudi. Trinaestog februara izvršen je jedan odsudan udar; toga dana ubijen je po zapovesti vezirovoj Stanoje Glavaš.
Ovaj događaj je porazio sve starešine, njima je ovladala panika, i svaki je s punim pravom pomislio da će na njegovu glavu doći red. Stanoju Glavašu od predaje njegove Turcima pa do smrti nje se moglo ništa prebaciti sa turske strane. Kada se predao 1813. godine postavljen je krserdarom tj. nadzornikom carigradskog druma, sprovodio je harač u Nišu i gonio hajduke kao što je to njegova služba zahtevala; u Hadži – Prodanovoj aferi ne samo što je sprečio te buna nije obuhvatila nahiju smederevsku nego je Turcima živo pomagao da se ona uguši jednom rečju on im je služio kao i ostali knezovi...
S A D R Ž A J
Uvod 3
1 Drugi srpski ustanak, put ka autonomiji 4
1.1 Uoči uostanka 4
1.2 Početak ustanka 7
1.3 Samouprava Srbije 11
1.4 Kraj ustanka i posledice 15
2 Dalja borba za autonomiju Srbije 15
Zaključak 20
Literatura 21