28-08-2010, 11:25 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
BEZBEDNOSNI SERVISI
Rukovodstvo organizacije u kojoj postoji komunikaciona mreža i/ili računari obično uspostavlja jedan skup pravila koja se odnose na sve aktivnosti te organizacije u vezi sa bezbednošću. Ovaj skup pravila se naziva politika bezbednosti.
Bezbednosni servisi su delovi sistema koji realizuju aktivnosti koje pariraju pretnjama vezanim za bezbednost sistema (obično deluju na zahtev). Postoji šest osnovnih vrsta bezbednosnih servisa:
a) Servis poverljivosti – Ovaj servis sprečava otkrivanje informacije bilo kom entitetu (licu ili organizaciji) koja za to nema ovlašćenje. Poverljivost znači da se podaci skrivaju upotrebom šifre. Međutim, informacija se može dobiti na drugi način. Na primer, neko može da posmatra broj i veličinu poruka koje se šalju na određenu adresu svakog dana, bez uvida u njihov sadržaj.
b) Servis integriteta – Ovaj servis štiti informaciju od promena koje nisu dozvoljene politikom bezbednosti. U takve promene spada umetanje dodatnih podataka, brisanje, supstitucija ili preuređenje podataka. Servis integriteta takođe štiti podatke od neovlašćenih promena.
c) Servis autentikacije – Ovaj servis obezbeđuje garanciju identiteta. To znači da kada nešto ili neko da neki podatak o svom identitetu (kao na primer ime), servis autentikacije proverava vrednost tog podatka. Znači, autentikacija je sredstvo protiv pretnje infiltracije u sistem. Postoje dve osnovne varijante servisa autentikacije: (1) autentikacija entiteta, koja proverava identitet predstavljen od strane udaljenog korisnika (lozinke predstavljaju opšte poznati mehanizam autentikacije entiteta) i (2) autentikacija porekla podataka, koja proverava identitet pošiljaoca podataka, na primer neke poruke.
d) Servis kontrole pristupa – Ovaj servis štiti sistem od neovlašćenog pristupa pojedinim njegovim resursima (podsistem za izračunavanje, komunikacioni podsistem, memorija itd.). Termin neovlašćeni pristup obuhvata upotrebu, otkrivanje, modifikaciju, destrukciju i izvršenje aplikacija bez ovlašćenja. Kontrola pristupa je osnovna mera za izvršenje autorizacije.
e) Servis za onemoguđavanje negacije transakcije – Ovaj servis štiti od nastupanja događaja da jedna od strana učesnica u transakciji negira da se transakcija dogodila. Ovaj servis je suštinski različit od ostalih bezbednosnih servisa. Njegova osnovna namena je da zaštiti korisnike sistema od pretnje drugih ovlašćenih korisnika, ne od napadača. Taj servis ne može da spreči negaciju transakcije. Naprotiv, on obezbeđuje jedan pouzdan dokaz koji se može upotrebiti u slučaju konflikta između strana učesnica u transakciji. Drugi razlog za postojanje ovog servisa je mogućnost nastupanja slučajne greške za vreme izvršenja transakcije posle koje svaka od strana učesnica na različit način ocenjuje njenu realizaciju.
f) Servis za onemogućavanje odbijanja usluge – Napad koji prouzrokuje odbijanje usluge nastaje onda kada zlonamerna osoba podnese takav skup uzastopnih zahteva serveru koji onemogućava njihovo izvršenje. Na taj način, server ne može da odgovori ni na legalne zahteve. Pomenuti servis ograničava upotrebu resursa servera, kao na primer vreme izvršenja CPU-a, količina memorije koja se koristi, broj otvorenih datoteka ili broj istovremeno aktivnih procesa...
BEZBEDNOSNI SERVISI
Rukovodstvo organizacije u kojoj postoji komunikaciona mreža i/ili računari obično uspostavlja jedan skup pravila koja se odnose na sve aktivnosti te organizacije u vezi sa bezbednošću. Ovaj skup pravila se naziva politika bezbednosti.
Bezbednosni servisi su delovi sistema koji realizuju aktivnosti koje pariraju pretnjama vezanim za bezbednost sistema (obično deluju na zahtev). Postoji šest osnovnih vrsta bezbednosnih servisa:
a) Servis poverljivosti – Ovaj servis sprečava otkrivanje informacije bilo kom entitetu (licu ili organizaciji) koja za to nema ovlašćenje. Poverljivost znači da se podaci skrivaju upotrebom šifre. Međutim, informacija se može dobiti na drugi način. Na primer, neko može da posmatra broj i veličinu poruka koje se šalju na određenu adresu svakog dana, bez uvida u njihov sadržaj.
b) Servis integriteta – Ovaj servis štiti informaciju od promena koje nisu dozvoljene politikom bezbednosti. U takve promene spada umetanje dodatnih podataka, brisanje, supstitucija ili preuređenje podataka. Servis integriteta takođe štiti podatke od neovlašćenih promena.
c) Servis autentikacije – Ovaj servis obezbeđuje garanciju identiteta. To znači da kada nešto ili neko da neki podatak o svom identitetu (kao na primer ime), servis autentikacije proverava vrednost tog podatka. Znači, autentikacija je sredstvo protiv pretnje infiltracije u sistem. Postoje dve osnovne varijante servisa autentikacije: (1) autentikacija entiteta, koja proverava identitet predstavljen od strane udaljenog korisnika (lozinke predstavljaju opšte poznati mehanizam autentikacije entiteta) i (2) autentikacija porekla podataka, koja proverava identitet pošiljaoca podataka, na primer neke poruke.
d) Servis kontrole pristupa – Ovaj servis štiti sistem od neovlašćenog pristupa pojedinim njegovim resursima (podsistem za izračunavanje, komunikacioni podsistem, memorija itd.). Termin neovlašćeni pristup obuhvata upotrebu, otkrivanje, modifikaciju, destrukciju i izvršenje aplikacija bez ovlašćenja. Kontrola pristupa je osnovna mera za izvršenje autorizacije.
e) Servis za onemoguđavanje negacije transakcije – Ovaj servis štiti od nastupanja događaja da jedna od strana učesnica u transakciji negira da se transakcija dogodila. Ovaj servis je suštinski različit od ostalih bezbednosnih servisa. Njegova osnovna namena je da zaštiti korisnike sistema od pretnje drugih ovlašćenih korisnika, ne od napadača. Taj servis ne može da spreči negaciju transakcije. Naprotiv, on obezbeđuje jedan pouzdan dokaz koji se može upotrebiti u slučaju konflikta između strana učesnica u transakciji. Drugi razlog za postojanje ovog servisa je mogućnost nastupanja slučajne greške za vreme izvršenja transakcije posle koje svaka od strana učesnica na različit način ocenjuje njenu realizaciju.
f) Servis za onemogućavanje odbijanja usluge – Napad koji prouzrokuje odbijanje usluge nastaje onda kada zlonamerna osoba podnese takav skup uzastopnih zahteva serveru koji onemogućava njihovo izvršenje. Na taj način, server ne može da odgovori ni na legalne zahteve. Pomenuti servis ograničava upotrebu resursa servera, kao na primer vreme izvršenja CPU-a, količina memorije koja se koristi, broj otvorenih datoteka ili broj istovremeno aktivnih procesa...