25-11-2009, 01:37 AM
III SOCIOLOGIJA I DRUGE DRUŠTVENE NAUKE
UVOD ZA SVE
Predmet proučavanja društvenih nauka je društvo i razgraničenje medju društvenim nauka postoji s obzirom na način proučavanja društva, na metodologiju koja se primenjuje u istraživanju. Iz činjenice da je društvo kao celina svih društvenih pojava predmet sociologije proističe njen odnos prema drugim društvenim naukama i posebnim sociologijama. Posebne društvene nauke daju materijal koji sociologija koristi za razmatranja na uopštenom nivou. Sa nekim društvenim naukama može doći i do delimičnog preklapanja ili preplitanja segmenata predmeta proučavanja, čime se saznanje samo obogaćuje ( sa različitih aspekata).
1. ODNOS OPŠTE SOCIOLOGIJE I POSEBNIH SOCIOLOGIJA
Pored opšte sociologije, kao nauke o društvu, nastao je i većom broj sociologija čiji su predmet proučavanja odredjena područja društvenog života, pojedine vrste društvenih pojava i veze izmedju njih i društva kao celine.
Do ekspanzije posebnih sociologija došlo je sredinom XX veka, mada je bilo mišljenja da nema potrebe da se knstituiše toliki broj naučnih disciplina, jer već druge nauke proučavaju odredjene segmente života (etika i sociologija morala, organizacija rada i sociologija rada). Medjutim, sama praksa je demantovala ove stavove, jer su izražene potrebe da se detaljnije sociološki prouče oblici društvenog života, kao i da budu potkrepljeni empirijskim istraživanjima, jer odredjeni problemi nisu u dovoljnoj meri predmet analitičke pažnje sociologije kao najopštije nauke.
Odnos sociologije i posebnih sociologija je dvosmeran.Opšta sociologija koristi rezultate posebnih sociologija, koje one detaljno istražuju koristeći se empirijom i time potkrepljuje svoje opšte stvavove o društvu. Posebne sociologije, koristeći teorijsko-metodološku zasnovanost opšte sociologije, premošćavaju otvorena pitanja svoje mladosti i orjentacije ka empirizmu. Posebne sociologije u svom proučavanja pojedinih oblasti duštvenog života koriste opšta saznanja do kojih je došla sociologija i opšti pojmovni aparat i metodološki okvir sociologije, služi kao polazna tačka u njihovom pristupu.
2. ODNOS SOCIOLOGIJE I ISTORIJE
Ove dve nauke su blisko povezane predmetom proučavanja – društvo – a razlike se odnose na metodološki pristup, odnosno metod apstrahovanja.
Istorija proučava i opisuje dogadjaje hronološkim redom kako su nastajali u prošlosti i objašnjava ih kao pojedinačne pojave u datom društvu. Ona se uglavnom bavi prošlim, istorijskim društvima, dok je sociologija prevashodno okrenuta savremenom društvu.
Istorija opisuje činjenice kao prostorno-vremenske celine, s tim što pokušava i da objasni i poveže činioce koji utiču na odredjene dogadjaje. Ipak, ona kao pojedinjavajuća nauka ne daje sintetičko znanje o društvu, ali daje sociologiji neophodnu gradju i činjenični materijal na osnovu koga ova može da vrši uopštavanje i provere.
Istorija proučava konkretnu pojavu u jednom društvu, objašnjavajući je kao pojedinačnu pojavu u vremenskom toku dogadjaja. Sociologija nastoji da nadje bitna svosjtva u toj pojavi bez obzira na vremensku dimenziju njenog nastanka i trajanja. Sociologija u svom pristupu apstrahuje ono što je opšte i zajedničko, izdvojeno iz posebnih elemenata. Sociologija uvek proučava širi aspekt, društvo kao celinu i povezanost svih pojava u njemu, uzrok i način promena.
Na osnovu zajedničkih rezultata potpunije se može onjasniti kompleksnost odvijanja društvenih dogadjanja.
3. ODNOS SOCIOLOGIJE I SOCIJALNE PSIHOLOGIJE
Socijalna psihologija je nastala na osnovoma psihologije, kao opšte nauke. Koristi obilje eksperimentalnih podataka i naučnih principa iz psihologije kao što su saznanje, potrebe, motivacija, mišljenje, učenje, pamćenje i dr. U centar svog istraživanja takodje stavlja čoveka, ali ide korak dalje jer polazi od činjenice da svaki čovek živi u društvu i ne može da se posmatra izvan društvenog okruženja.
Socijalna psihologija je dakle nauka o ponašanju pojedinca u društvu, o oblicima ponašanja u motivisanim, svrsishodnim ljudskim akcijama koje znače razumevanje ili nerazumevanje društvenog sveta i položaja čoveka u njemu. Kako svi ljudi stupaju i u različite medjusobne odnose, predmet ove nauke je i proces interakcije ili interpersonalnog ponašanja.
S obzirom da čoveka posmatra u medjusobnoj povezanosti psihičkih i društvenih pojava, socijalna psihologija koristi pojmove, teorijske postavke i metodološki okvir sociologije. Pored toga, kako sociologija proučava društvo u totalitetu ona daje socijalnoj psihologiji i neophodne elemente za razumevanje odredjenih aspekata društvanog ponašanja, jer ponašanje ljudi možemo razumeti tek kada uzmemo u obzir i njegovo ukupno okruženje.
S druge strane, sociologija koristi rezultate socijalne psihologije radi definisanja opštih determinanti društvenog ponašanja, uticaja psiholoških faktora na formiranje stavova koji imaju trajnu ulogu u čovekovom društvenom ponašanju i sl.
4. ODNOS SOCIOLOGIJE I POLITIČKE EKONOMIJE
Politička ekonomija se konstituisala kao nauka u vreme razvoja kapitalističkog načina proizvodnje sa istraživanjima o zakonitostima ekonomskih procesa razvoja buržoaskog društva. Sa razvojem robne privrede, prizvodnja dobija društveni karakter jer se preko tržišta uspostavljaju veze izmedju proizvodjača.
Klasična buržoaska politička ekonomija omogućila je da se privreda sagleda kao celovit sistem medjusobno povezanih ekonomskih kategorija. Dalje ova nauka se razvija u dva pravca – marksistička politička ekonomija, kao kritika buržoaske političke ekonomije i koja stavlja naglasak na karakter proizvodnih odnosa i različiti pravci u okviru savremene ekonomske misli koja u centar istraživanja stavlja ekonomski individualizam.
Ovu su različiti stavovi u savremenoj ekonomskoj misli, ali opšte je da
Politička ekonomija proučava društvene zakonitosti materijalnog života ljudi, tj. ekonomske zakone društvene proizvodnje na različitim stupnjevima ljudskog društva. Ovi odnosi imaju posebnu važnost za sociologiju koja proučava dijalektičku zavisnost odnosa porizvodnje i drugih društvenih odnosa u kontekstvu promena ukupnosti svih odnosa. Kako postoji medjusobna uslovljenost proizvodnih i drugih (političkih, pravnih ili ukupnih društvenih) odnosa, to sociologija svojim saznanjima pruža političkoj ekonomiji širi spektar objašnjenja uslova u kojima se uspostavlja i realizuje celokupnost društvenih odnosa, pa i proizvodnih odnosa.
lektira, studentski, poslovna, megatrend, diplomski radovi , magistarski radovi, maturalni radovi, diplomski rad, eseji, maturski radovi, seminarski radovi, diplomski radovi, master radovi, magistarski radovi, domaci radovi, domaci zadaci, projekti, maturalni, maturalne radnje, seminarski, maturski, diplomski, ekonomija, ekonomski, pravo, prava, menadzment, marketing, instalacija, tutorijal, tutorijali, tutorial, baze, baza, sistemi, informatika, ekonomika preduzeca, analiza, racunovodstvo, bankarstvo, osiguranje, spoljnotrgovinsko poslovanje, poreski sistem, politika, inteligencija, psihologija, sociologija, geografija, etika, kultura, fizika, seminarski rad, maturski rad uticaj religije na kulturu ilijada i odiseja lektira može li malo preduzeće imati monopolni položaj na tržištu ekonomija i pravo novac osnove menadzmenta knjiga srbija upravljanje promotivnim aktivnostima na primeru preduzeća hamlet zakljucak lik sonje iz lektire ujka vanja sonja lik iz ujka vanje nagradna igra
UVOD ZA SVE
Predmet proučavanja društvenih nauka je društvo i razgraničenje medju društvenim nauka postoji s obzirom na način proučavanja društva, na metodologiju koja se primenjuje u istraživanju. Iz činjenice da je društvo kao celina svih društvenih pojava predmet sociologije proističe njen odnos prema drugim društvenim naukama i posebnim sociologijama. Posebne društvene nauke daju materijal koji sociologija koristi za razmatranja na uopštenom nivou. Sa nekim društvenim naukama može doći i do delimičnog preklapanja ili preplitanja segmenata predmeta proučavanja, čime se saznanje samo obogaćuje ( sa različitih aspekata).
1. ODNOS OPŠTE SOCIOLOGIJE I POSEBNIH SOCIOLOGIJA
Pored opšte sociologije, kao nauke o društvu, nastao je i većom broj sociologija čiji su predmet proučavanja odredjena područja društvenog života, pojedine vrste društvenih pojava i veze izmedju njih i društva kao celine.
Do ekspanzije posebnih sociologija došlo je sredinom XX veka, mada je bilo mišljenja da nema potrebe da se knstituiše toliki broj naučnih disciplina, jer već druge nauke proučavaju odredjene segmente života (etika i sociologija morala, organizacija rada i sociologija rada). Medjutim, sama praksa je demantovala ove stavove, jer su izražene potrebe da se detaljnije sociološki prouče oblici društvenog života, kao i da budu potkrepljeni empirijskim istraživanjima, jer odredjeni problemi nisu u dovoljnoj meri predmet analitičke pažnje sociologije kao najopštije nauke.
Odnos sociologije i posebnih sociologija je dvosmeran.Opšta sociologija koristi rezultate posebnih sociologija, koje one detaljno istražuju koristeći se empirijom i time potkrepljuje svoje opšte stvavove o društvu. Posebne sociologije, koristeći teorijsko-metodološku zasnovanost opšte sociologije, premošćavaju otvorena pitanja svoje mladosti i orjentacije ka empirizmu. Posebne sociologije u svom proučavanja pojedinih oblasti duštvenog života koriste opšta saznanja do kojih je došla sociologija i opšti pojmovni aparat i metodološki okvir sociologije, služi kao polazna tačka u njihovom pristupu.
2. ODNOS SOCIOLOGIJE I ISTORIJE
Ove dve nauke su blisko povezane predmetom proučavanja – društvo – a razlike se odnose na metodološki pristup, odnosno metod apstrahovanja.
Istorija proučava i opisuje dogadjaje hronološkim redom kako su nastajali u prošlosti i objašnjava ih kao pojedinačne pojave u datom društvu. Ona se uglavnom bavi prošlim, istorijskim društvima, dok je sociologija prevashodno okrenuta savremenom društvu.
Istorija opisuje činjenice kao prostorno-vremenske celine, s tim što pokušava i da objasni i poveže činioce koji utiču na odredjene dogadjaje. Ipak, ona kao pojedinjavajuća nauka ne daje sintetičko znanje o društvu, ali daje sociologiji neophodnu gradju i činjenični materijal na osnovu koga ova može da vrši uopštavanje i provere.
Istorija proučava konkretnu pojavu u jednom društvu, objašnjavajući je kao pojedinačnu pojavu u vremenskom toku dogadjaja. Sociologija nastoji da nadje bitna svosjtva u toj pojavi bez obzira na vremensku dimenziju njenog nastanka i trajanja. Sociologija u svom pristupu apstrahuje ono što je opšte i zajedničko, izdvojeno iz posebnih elemenata. Sociologija uvek proučava širi aspekt, društvo kao celinu i povezanost svih pojava u njemu, uzrok i način promena.
Na osnovu zajedničkih rezultata potpunije se može onjasniti kompleksnost odvijanja društvenih dogadjanja.
3. ODNOS SOCIOLOGIJE I SOCIJALNE PSIHOLOGIJE
Socijalna psihologija je nastala na osnovoma psihologije, kao opšte nauke. Koristi obilje eksperimentalnih podataka i naučnih principa iz psihologije kao što su saznanje, potrebe, motivacija, mišljenje, učenje, pamćenje i dr. U centar svog istraživanja takodje stavlja čoveka, ali ide korak dalje jer polazi od činjenice da svaki čovek živi u društvu i ne može da se posmatra izvan društvenog okruženja.
Socijalna psihologija je dakle nauka o ponašanju pojedinca u društvu, o oblicima ponašanja u motivisanim, svrsishodnim ljudskim akcijama koje znače razumevanje ili nerazumevanje društvenog sveta i položaja čoveka u njemu. Kako svi ljudi stupaju i u različite medjusobne odnose, predmet ove nauke je i proces interakcije ili interpersonalnog ponašanja.
S obzirom da čoveka posmatra u medjusobnoj povezanosti psihičkih i društvenih pojava, socijalna psihologija koristi pojmove, teorijske postavke i metodološki okvir sociologije. Pored toga, kako sociologija proučava društvo u totalitetu ona daje socijalnoj psihologiji i neophodne elemente za razumevanje odredjenih aspekata društvanog ponašanja, jer ponašanje ljudi možemo razumeti tek kada uzmemo u obzir i njegovo ukupno okruženje.
S druge strane, sociologija koristi rezultate socijalne psihologije radi definisanja opštih determinanti društvenog ponašanja, uticaja psiholoških faktora na formiranje stavova koji imaju trajnu ulogu u čovekovom društvenom ponašanju i sl.
4. ODNOS SOCIOLOGIJE I POLITIČKE EKONOMIJE
Politička ekonomija se konstituisala kao nauka u vreme razvoja kapitalističkog načina proizvodnje sa istraživanjima o zakonitostima ekonomskih procesa razvoja buržoaskog društva. Sa razvojem robne privrede, prizvodnja dobija društveni karakter jer se preko tržišta uspostavljaju veze izmedju proizvodjača.
Klasična buržoaska politička ekonomija omogućila je da se privreda sagleda kao celovit sistem medjusobno povezanih ekonomskih kategorija. Dalje ova nauka se razvija u dva pravca – marksistička politička ekonomija, kao kritika buržoaske političke ekonomije i koja stavlja naglasak na karakter proizvodnih odnosa i različiti pravci u okviru savremene ekonomske misli koja u centar istraživanja stavlja ekonomski individualizam.
Ovu su različiti stavovi u savremenoj ekonomskoj misli, ali opšte je da
Politička ekonomija proučava društvene zakonitosti materijalnog života ljudi, tj. ekonomske zakone društvene proizvodnje na različitim stupnjevima ljudskog društva. Ovi odnosi imaju posebnu važnost za sociologiju koja proučava dijalektičku zavisnost odnosa porizvodnje i drugih društvenih odnosa u kontekstvu promena ukupnosti svih odnosa. Kako postoji medjusobna uslovljenost proizvodnih i drugih (političkih, pravnih ili ukupnih društvenih) odnosa, to sociologija svojim saznanjima pruža političkoj ekonomiji širi spektar objašnjenja uslova u kojima se uspostavlja i realizuje celokupnost društvenih odnosa, pa i proizvodnih odnosa.
lektira, studentski, poslovna, megatrend, diplomski radovi , magistarski radovi, maturalni radovi, diplomski rad, eseji, maturski radovi, seminarski radovi, diplomski radovi, master radovi, magistarski radovi, domaci radovi, domaci zadaci, projekti, maturalni, maturalne radnje, seminarski, maturski, diplomski, ekonomija, ekonomski, pravo, prava, menadzment, marketing, instalacija, tutorijal, tutorijali, tutorial, baze, baza, sistemi, informatika, ekonomika preduzeca, analiza, racunovodstvo, bankarstvo, osiguranje, spoljnotrgovinsko poslovanje, poreski sistem, politika, inteligencija, psihologija, sociologija, geografija, etika, kultura, fizika, seminarski rad, maturski rad uticaj religije na kulturu ilijada i odiseja lektira može li malo preduzeće imati monopolni položaj na tržištu ekonomija i pravo novac osnove menadzmenta knjiga srbija upravljanje promotivnim aktivnostima na primeru preduzeća hamlet zakljucak lik sonje iz lektire ujka vanja sonja lik iz ujka vanje nagradna igra