21-08-2010, 01:26 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Proizvođačima voća, a posebno onima koji se bave uzgojem jabuka i krušaka, je poznato da se rentabilna i uspešna proizvodnja ovih dveju vrsta ne može ostvariti bez redovne i znalačke primene mera zaštite. Ovo zato, što je kruška podložna napadu određenih bolesti i štetočina čija je pojava redovna i štetnost velika. Pored ovoga brojnost i veći broj generacija tokom godine stvara stalnu opasnost za gajenje kulture iz čega proističe potreba višekratnih primena mera zaštite.
Među merama zaštite, hemijske mere suzbijanja u programima zaštite danas još uvek zauzimaju dominantno mesto, mada su svi koji se bave zaštitom bilja svesni činjenice da hemijska metoda, uprkos tome što je privredno opravdana i nužna, nosi sa sobom negativne posledice u vidu ostatka pesticida na tretiranim biljkama, a isto tako mogući su efekti koji se manifestuju u poremećajima ravnoteže između štetnih i korisnih insekata.
Da bi se sprečilo štetno delovanje preparata za zaštitu bilja na čoveka i životinje u većini zemalja su raznim propisima regulisana pitanja rokova zadnjih prskanja pred berbu (karenca) kao i dozvoljene količine preparata (ostaci pesticida – reziduum) koji se smeju naći na biljnim delovima koji se stavljaju u promet.
Hemijski metod suzbijanja biljnih bolesti i insekata ostaće verovatno i u dogledno vreme jedan od najviše korišćenih metoda u naprenoj poljoprivrednoj praksi, sve dok nova naučna rešenja ne ukažu na druge moguće puteve zaštite kultura.
Kruška
Kruška je rod drvenastih biljaka iz familije Rosaceae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ishrani. Vrste ovog roda rastu u umerenim predelima Evrope, Azije i Afrike. Drveće je srednje visine (10-17m), uglavnom listopadno, sa prostim i naizmenično raspoređenim listovima (dužine 2-12sm). Plod je specijalan oblik bobice - pomum, sa jednoslojnim (kod vrsta iz Sect. Pyrus) ili višeslojnim epidermisom (kod vrsta u Sect. Pashia) i često brojnim sklereidima (kamenim ćelijama). Taksonomski, rod se deli u dve pomenute sekcije.
„Divlje" vrste roda Pyrus mogu hibridizovati, slično ostalim rodovima u potfamiliji jabuka (Maloideae), ali se prirodni areali ovih vrsta ne preklapaju i time je pojava hibridizacije bila sprečena. Sa neolitskim širenjem poljoprivrede, ljudi veštački dovode u kontakt „divlje" vrste i počinju domestifikaciju. Postoje dva naziva za domestifikovane (domaće) kruške - Pyrus communis (evropska) i Pyrus pyrifolia (dalekoistočna).
Ove dve vrste (i njihovi kultivari) nastale su kroz dva nezavisna procesa domestifikacije, pre 500. god. p.n.e. Neki kultivari evropske domaće kruške su možda nastali hibridizacijom P. communis sa vrstom P. reqelii.
Iako prema nekim zapisima kultivacija krušaka datira iz razdoblja od pre 3000. godina, postoje pretpostavke prema kojima je u ovom čudesnom voću uživao još čovek Kamenog doba. U svom slavnom epu Odiseja, Homer ih je okarakterizovao kao «dar bogova», a u doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza.
Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno sa jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je hiljada vrsta krušaka, svaka vrsta drugačijeg oblika, boje, veličine, ukusa. Uopšteno, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu, koji završava peteljkom, postepeno sužava. Sočne su i slatke, sa teksturom pomalo zrnastom, mekanom poput maslaca.
Zbog izuzetne slatkoće, sok od kruške se ponekad koristi u desertima umesto šećera, kao zaslađivač. No ipak, jedna osrednja kruška ima manje od 100 kcal.
Kruške su idealan izbor za osobe koje su, a sve ih je veći broj, usvojile moderan stil života, a time se izložile stresu, brzini, crpljenju i poslednjih zaliha energije ...
Sadržaj:
Uvod 3
1 Kruška 4
2 Štetočine kruške i mogućnosti suzbijanja 6
2.1 Bakteriozna plamenjača 6
2.2 Čađava krastavost 7
2.3 Kruškina buva 8
2.4 Rđa kruške 9
3 Zaštita krušaka u rodu 10
Zaključak 12
Literatura 13
Proizvođačima voća, a posebno onima koji se bave uzgojem jabuka i krušaka, je poznato da se rentabilna i uspešna proizvodnja ovih dveju vrsta ne može ostvariti bez redovne i znalačke primene mera zaštite. Ovo zato, što je kruška podložna napadu određenih bolesti i štetočina čija je pojava redovna i štetnost velika. Pored ovoga brojnost i veći broj generacija tokom godine stvara stalnu opasnost za gajenje kulture iz čega proističe potreba višekratnih primena mera zaštite.
Među merama zaštite, hemijske mere suzbijanja u programima zaštite danas još uvek zauzimaju dominantno mesto, mada su svi koji se bave zaštitom bilja svesni činjenice da hemijska metoda, uprkos tome što je privredno opravdana i nužna, nosi sa sobom negativne posledice u vidu ostatka pesticida na tretiranim biljkama, a isto tako mogući su efekti koji se manifestuju u poremećajima ravnoteže između štetnih i korisnih insekata.
Da bi se sprečilo štetno delovanje preparata za zaštitu bilja na čoveka i životinje u većini zemalja su raznim propisima regulisana pitanja rokova zadnjih prskanja pred berbu (karenca) kao i dozvoljene količine preparata (ostaci pesticida – reziduum) koji se smeju naći na biljnim delovima koji se stavljaju u promet.
Hemijski metod suzbijanja biljnih bolesti i insekata ostaće verovatno i u dogledno vreme jedan od najviše korišćenih metoda u naprenoj poljoprivrednoj praksi, sve dok nova naučna rešenja ne ukažu na druge moguće puteve zaštite kultura.
Kruška
Kruška je rod drvenastih biljaka iz familije Rosaceae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ishrani. Vrste ovog roda rastu u umerenim predelima Evrope, Azije i Afrike. Drveće je srednje visine (10-17m), uglavnom listopadno, sa prostim i naizmenično raspoređenim listovima (dužine 2-12sm). Plod je specijalan oblik bobice - pomum, sa jednoslojnim (kod vrsta iz Sect. Pyrus) ili višeslojnim epidermisom (kod vrsta u Sect. Pashia) i često brojnim sklereidima (kamenim ćelijama). Taksonomski, rod se deli u dve pomenute sekcije.
„Divlje" vrste roda Pyrus mogu hibridizovati, slično ostalim rodovima u potfamiliji jabuka (Maloideae), ali se prirodni areali ovih vrsta ne preklapaju i time je pojava hibridizacije bila sprečena. Sa neolitskim širenjem poljoprivrede, ljudi veštački dovode u kontakt „divlje" vrste i počinju domestifikaciju. Postoje dva naziva za domestifikovane (domaće) kruške - Pyrus communis (evropska) i Pyrus pyrifolia (dalekoistočna).
Ove dve vrste (i njihovi kultivari) nastale su kroz dva nezavisna procesa domestifikacije, pre 500. god. p.n.e. Neki kultivari evropske domaće kruške su možda nastali hibridizacijom P. communis sa vrstom P. reqelii.
Iako prema nekim zapisima kultivacija krušaka datira iz razdoblja od pre 3000. godina, postoje pretpostavke prema kojima je u ovom čudesnom voću uživao još čovek Kamenog doba. U svom slavnom epu Odiseja, Homer ih je okarakterizovao kao «dar bogova», a u doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza.
Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno sa jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je hiljada vrsta krušaka, svaka vrsta drugačijeg oblika, boje, veličine, ukusa. Uopšteno, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu, koji završava peteljkom, postepeno sužava. Sočne su i slatke, sa teksturom pomalo zrnastom, mekanom poput maslaca.
Zbog izuzetne slatkoće, sok od kruške se ponekad koristi u desertima umesto šećera, kao zaslađivač. No ipak, jedna osrednja kruška ima manje od 100 kcal.
Kruške su idealan izbor za osobe koje su, a sve ih je veći broj, usvojile moderan stil života, a time se izložile stresu, brzini, crpljenju i poslednjih zaliha energije ...
Sadržaj:
Uvod 3
1 Kruška 4
2 Štetočine kruške i mogućnosti suzbijanja 6
2.1 Bakteriozna plamenjača 6
2.2 Čađava krastavost 7
2.3 Kruškina buva 8
2.4 Rđa kruške 9
3 Zaštita krušaka u rodu 10
Zaključak 12
Literatura 13