21-08-2010, 01:17 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Čovečanstvo je danas konfrotirano sa mnoštvom egzistencijalnih kriza, među kojima ekološka kriza zauzima posebno mesto. Do sada čovek nije bio u stanju da stvori jedan idealan sistem civilizacije i da izbegne krizna stanja tog sistema. Ekološka svest predstavlja neophodnu osnovu daljeg, održivog razvoja zaštite životne sredine. Zajedno sa znanjima i veštinama obezbeđuje osnovu za pomeranje u veće sisteme, šire ciljeve i sofisticiranije razumevanje uzroka, veza i posledica koji vladaju u životnoj sredini.Zaštita i unapređenje čovekove sredine značajan je globalni problem savremenog društva.Njegovo rešavanje inicira, između ostalog i pronalazak načina za racionalno i kompleksno korišćenje prirodnih resursa, te načina za vođenje aktivne demografske politike i razvijenje i unapređenje međunarodne saradnje u oblasti naučnih istraživanja. Novi odnos prema životnoj sredini, kao i preobražaj duha savremene sfere rada postaje imperativ.Koncepcija održivog razvoja nudi mogućnost harmoničnog razvoja.
Zagađenost i zaštita životne sredine već više decenija predstavljaju veoma značajan problem čovečanstva, bez obzira na trenutni stepen razvoja društva i proizvodnih snaga u pojedinim delovima naše planete. Postojeći problemi se nameću nauci i operativi naglašenom aktuelnošću i akutnošću, te sve jasnije dolazi do zaključka da zdrave životne sredine nema previše, da su brojni elementi u njoj ugroženi, da je stepen samoregulacije nekih objekata neznatan i da jednom poremećeni ekološki odnosi gotovo ničim i nikada ne mogu biti dovedeni u prvobitno stanje. Bez obzira na značajne regionalne razlike u stepenu ugroženosti životne sredine, posebno njene prirodne komponente, planovi, programi i akcije njene zaštite i unapređenja su globalni problem. Savremeno društvo mora brže i bolje shvatiti upozorenje naučnika i stručnjaka o stanju životne sredine, tj. činjenice da slobodne, izvorne i nezagađene životne sredine ima sve manje, a ugrožene, degradirane i devastirane sve više. Druga se širi na račun prve brže nego što se mnogima čini, brže nego što je nauka sa kraja našeg veka to mogla da utvrdi i prognozira.
Životna sredina kao sistem
Životna sredina kao oblast istraživanja na početku XXI veka, privlači pažnju naučnika i praktičara različitih struka. Oni često do detalja istražuju različite prostorne podsisteme životne sredine, koje odslikavaju i konkretizuju razmere i ciljeve njihovog proučavanja.
Životna sredina se razmatra često kao sistem uzajamno povezanih sistema: prirodna sredina, socijalna sredina, stambena sredina, kulturna sredina, informativna sredina. U zavisnosti od razmera i ciljeva istraživanja, moguće je posmatrati:
• Životnu sredinu pojedinog čoveka (npr. kabine kosmonauta), porodice (npr. stan, kuća sa pripadajućim placem), grupe ljude (npr.stanovništvo urbanog kvarta), celokupnog čovečanstva.
• Antropogenu sredinu, koja se posmatra kao prirodna sredina sa promenama uslovljenim ljudskim aktivnostima.
• Kvaziprirodnu sredinu kao sistem preuređen od strane čoveka (kulturni), prirodni pejzaž koje je stvorio čovek, uključujući i zasade parkovskog tipa.
• Urbanu sredinu kao kombinaciju prirodnih uslova i građevinsko arhitektonskih formi, koja stvara pretpostavke za privrednu i životnu aktivnost čoveka i zajedno sa njom utiču na socijalno organizovanje čoveka.
• Stambenu sredinu koju čine uslovi života u stambenim prostorijama, kompleksni, koji uključuje fizičke, hemijske, biološke, socijalne i psihološke faktore. Ona se formira spoljnim uticajem, u odnosu na prostoriju (saobraćajna buka, hemijski fon i sl.), uticaja građevinskih konstrukcija i njihove zaštitne obrade, faktora životne aktivnosti i socijalnih faktora (odnosi u porodici, između suseda,stanara i sl.).
• Kulturnu sredinu koju čine uslovi za postojanje materijano-duhovne sfere života ljudi, koja obuhvata predmetne razultate ljudske aktivnosti, nacionalne i etničke osobine formirane vekovima, kao i ljudske snage i sposobnosti , koja se ispoljava kroz ljudsku aktivnost.
• Sredinu naseljenih mesta, urbanu sredinu, gradsku i seosku, kao kombinaciju veštačkih stvorenih životnih uslova: putevi, trotoari, kuće, sanitarna infrakstruktura, mezoklima grada i sl...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Životna sredina kao sistem 4
1.2 Razvoj ekološke svesti 5
1.3 Problemi na putu održivog razvoja 7
1.3.1 Principi Strategije održivog razvoja 7
1.3.2 Probleni u upravljanju prirodnim resursima 8
1.3.3 Osnovni koncepti u procenjivanju rezervi prirodnih resursa 9
1.4 Koncept održivog ekološkog razvoja 10
1.4.1 Definicije održivosti razvoja 11
1.5 Računarski hardware kao otpad budućnosti 13
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16
Čovečanstvo je danas konfrotirano sa mnoštvom egzistencijalnih kriza, među kojima ekološka kriza zauzima posebno mesto. Do sada čovek nije bio u stanju da stvori jedan idealan sistem civilizacije i da izbegne krizna stanja tog sistema. Ekološka svest predstavlja neophodnu osnovu daljeg, održivog razvoja zaštite životne sredine. Zajedno sa znanjima i veštinama obezbeđuje osnovu za pomeranje u veće sisteme, šire ciljeve i sofisticiranije razumevanje uzroka, veza i posledica koji vladaju u životnoj sredini.Zaštita i unapređenje čovekove sredine značajan je globalni problem savremenog društva.Njegovo rešavanje inicira, između ostalog i pronalazak načina za racionalno i kompleksno korišćenje prirodnih resursa, te načina za vođenje aktivne demografske politike i razvijenje i unapređenje međunarodne saradnje u oblasti naučnih istraživanja. Novi odnos prema životnoj sredini, kao i preobražaj duha savremene sfere rada postaje imperativ.Koncepcija održivog razvoja nudi mogućnost harmoničnog razvoja.
Zagađenost i zaštita životne sredine već više decenija predstavljaju veoma značajan problem čovečanstva, bez obzira na trenutni stepen razvoja društva i proizvodnih snaga u pojedinim delovima naše planete. Postojeći problemi se nameću nauci i operativi naglašenom aktuelnošću i akutnošću, te sve jasnije dolazi do zaključka da zdrave životne sredine nema previše, da su brojni elementi u njoj ugroženi, da je stepen samoregulacije nekih objekata neznatan i da jednom poremećeni ekološki odnosi gotovo ničim i nikada ne mogu biti dovedeni u prvobitno stanje. Bez obzira na značajne regionalne razlike u stepenu ugroženosti životne sredine, posebno njene prirodne komponente, planovi, programi i akcije njene zaštite i unapređenja su globalni problem. Savremeno društvo mora brže i bolje shvatiti upozorenje naučnika i stručnjaka o stanju životne sredine, tj. činjenice da slobodne, izvorne i nezagađene životne sredine ima sve manje, a ugrožene, degradirane i devastirane sve više. Druga se širi na račun prve brže nego što se mnogima čini, brže nego što je nauka sa kraja našeg veka to mogla da utvrdi i prognozira.
Životna sredina kao sistem
Životna sredina kao oblast istraživanja na početku XXI veka, privlači pažnju naučnika i praktičara različitih struka. Oni često do detalja istražuju različite prostorne podsisteme životne sredine, koje odslikavaju i konkretizuju razmere i ciljeve njihovog proučavanja.
Životna sredina se razmatra često kao sistem uzajamno povezanih sistema: prirodna sredina, socijalna sredina, stambena sredina, kulturna sredina, informativna sredina. U zavisnosti od razmera i ciljeva istraživanja, moguće je posmatrati:
• Životnu sredinu pojedinog čoveka (npr. kabine kosmonauta), porodice (npr. stan, kuća sa pripadajućim placem), grupe ljude (npr.stanovništvo urbanog kvarta), celokupnog čovečanstva.
• Antropogenu sredinu, koja se posmatra kao prirodna sredina sa promenama uslovljenim ljudskim aktivnostima.
• Kvaziprirodnu sredinu kao sistem preuređen od strane čoveka (kulturni), prirodni pejzaž koje je stvorio čovek, uključujući i zasade parkovskog tipa.
• Urbanu sredinu kao kombinaciju prirodnih uslova i građevinsko arhitektonskih formi, koja stvara pretpostavke za privrednu i životnu aktivnost čoveka i zajedno sa njom utiču na socijalno organizovanje čoveka.
• Stambenu sredinu koju čine uslovi života u stambenim prostorijama, kompleksni, koji uključuje fizičke, hemijske, biološke, socijalne i psihološke faktore. Ona se formira spoljnim uticajem, u odnosu na prostoriju (saobraćajna buka, hemijski fon i sl.), uticaja građevinskih konstrukcija i njihove zaštitne obrade, faktora životne aktivnosti i socijalnih faktora (odnosi u porodici, između suseda,stanara i sl.).
• Kulturnu sredinu koju čine uslovi za postojanje materijano-duhovne sfere života ljudi, koja obuhvata predmetne razultate ljudske aktivnosti, nacionalne i etničke osobine formirane vekovima, kao i ljudske snage i sposobnosti , koja se ispoljava kroz ljudsku aktivnost.
• Sredinu naseljenih mesta, urbanu sredinu, gradsku i seosku, kao kombinaciju veštačkih stvorenih životnih uslova: putevi, trotoari, kuće, sanitarna infrakstruktura, mezoklima grada i sl...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Životna sredina kao sistem 4
1.2 Razvoj ekološke svesti 5
1.3 Problemi na putu održivog razvoja 7
1.3.1 Principi Strategije održivog razvoja 7
1.3.2 Probleni u upravljanju prirodnim resursima 8
1.3.3 Osnovni koncepti u procenjivanju rezervi prirodnih resursa 9
1.4 Koncept održivog ekološkog razvoja 10
1.4.1 Definicije održivosti razvoja 11
1.5 Računarski hardware kao otpad budućnosti 13
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16