13-08-2010, 08:31 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Vlasništvo kao pravo je smatrano najvažnijim dio stvarnog prava, ono je ujedno centralni institut svakog pravnog sistema, jer je za svako društveno uređenje karakteristično kakav oblik vlasništva u njemu postoji. Kako je poznato Rimljani nisu voljeli definicije tako da nam nisu ostavili ni definiciju vlasništva, što ne znači da nisu znali sta je to vlasništvo, nego bas suprotno, smatra se da su toliko dobro poznavali pojam vlasništva da im nije bila potrebna definicija. Rimljani svoje vlasništvo nazivaju proprietas ili dominium. To ne znači da Rimljani ne znaju za svojimu, svojima postoji, ali nema naziva za nju. Pojam vlasništva shvaćali su kao potupu pravnu vlast nad tjelesnim stvarima ( plena in re potestas). Potpuna vlast znači da vlasnik može raspolagati sa stvarima po svojoj volji, bilo da je uništi ili da je se odrekne. U klasičnom se pravu koristio izraz za vlasništvo ''dominium'' u kojem je dolazio do izražaja pojam vlasništva kao vlast. Dok se koncem klasičnog razdoblja uobičajio termin ''proprietas'' koji označava pripadnost, a nastao je od posvojne zamjenice moj, svoj (meus, proprius). Osnovne ovlasti u sadržaju prava vlasništva su : posjedovanje, upotreba, korištenje i raspolaganje (possidere, uti, frui, abuti). Pravo vlasništva ovlašćuje titulara da može stvar (posjed) upotrebljavati i izvlačiti ekonomske koristi iz nje (usus), da ima pravo stjecati sve građanske plodove od stvari (fructus) i da ima pravo raspolagati sa stvarima pravnim poslovima inter vivos (tokom života) i mortis casua (u slučaju smrti), stvari se može odreći, uništiti je, prodati, dati, ostaviti oporukom...Vrste rimskog vlasništva
Kviritsko vlasništvo – ovo vlasništvo zaštićivalo se civilnom vlasničkom tužbom (rei vindicatio), koja je sadržavala tužiteljevu tvrdnju : ''rem Auli Agerii esse ex iure Quiritium''. Za sticanje ovog vlasništva tražile su se tri pretpostavke : 1. da stjecalac bude rimski građanin, odnosno osoba sa ius commercii ; 2. da se radi o podesnom objektu, to su sve pokretne stvari in commercio, a od zemljišta samo ona u Italiji (izvorno ager Romanus). S njima su bila izjednačena i zemljišta van Italije, kojima je car podijelio ius italicum, što je povlačilo sposobnost za kviritsko vlasništvo i oprost od poreza. 3. stjecanje kviritskog vlasništva moralo se dešavati na propisan način ; kod res mancipi tražio se formalistički način stjecanja civilnog prava, dok je za res nec mancipi bio već dovoljan i neformalni akt stjecanja po ius gentium (neformalna predaja stvari u vlasništvo)...
Vlasništvo kao pravo je smatrano najvažnijim dio stvarnog prava, ono je ujedno centralni institut svakog pravnog sistema, jer je za svako društveno uređenje karakteristično kakav oblik vlasništva u njemu postoji. Kako je poznato Rimljani nisu voljeli definicije tako da nam nisu ostavili ni definiciju vlasništva, što ne znači da nisu znali sta je to vlasništvo, nego bas suprotno, smatra se da su toliko dobro poznavali pojam vlasništva da im nije bila potrebna definicija. Rimljani svoje vlasništvo nazivaju proprietas ili dominium. To ne znači da Rimljani ne znaju za svojimu, svojima postoji, ali nema naziva za nju. Pojam vlasništva shvaćali su kao potupu pravnu vlast nad tjelesnim stvarima ( plena in re potestas). Potpuna vlast znači da vlasnik može raspolagati sa stvarima po svojoj volji, bilo da je uništi ili da je se odrekne. U klasičnom se pravu koristio izraz za vlasništvo ''dominium'' u kojem je dolazio do izražaja pojam vlasništva kao vlast. Dok se koncem klasičnog razdoblja uobičajio termin ''proprietas'' koji označava pripadnost, a nastao je od posvojne zamjenice moj, svoj (meus, proprius). Osnovne ovlasti u sadržaju prava vlasništva su : posjedovanje, upotreba, korištenje i raspolaganje (possidere, uti, frui, abuti). Pravo vlasništva ovlašćuje titulara da može stvar (posjed) upotrebljavati i izvlačiti ekonomske koristi iz nje (usus), da ima pravo stjecati sve građanske plodove od stvari (fructus) i da ima pravo raspolagati sa stvarima pravnim poslovima inter vivos (tokom života) i mortis casua (u slučaju smrti), stvari se može odreći, uništiti je, prodati, dati, ostaviti oporukom...Vrste rimskog vlasništva
Kviritsko vlasništvo – ovo vlasništvo zaštićivalo se civilnom vlasničkom tužbom (rei vindicatio), koja je sadržavala tužiteljevu tvrdnju : ''rem Auli Agerii esse ex iure Quiritium''. Za sticanje ovog vlasništva tražile su se tri pretpostavke : 1. da stjecalac bude rimski građanin, odnosno osoba sa ius commercii ; 2. da se radi o podesnom objektu, to su sve pokretne stvari in commercio, a od zemljišta samo ona u Italiji (izvorno ager Romanus). S njima su bila izjednačena i zemljišta van Italije, kojima je car podijelio ius italicum, što je povlačilo sposobnost za kviritsko vlasništvo i oprost od poreza. 3. stjecanje kviritskog vlasništva moralo se dešavati na propisan način ; kod res mancipi tražio se formalistički način stjecanja civilnog prava, dok je za res nec mancipi bio već dovoljan i neformalni akt stjecanja po ius gentium (neformalna predaja stvari u vlasništvo)...