13-08-2010, 08:30 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Brak je društvena institucija kojom se regulira odnos između dva ili više pojedinaca , najčešće različitog spola, u svrhu zajedničkog života i odgajanja potomstva.
Brak je istovremeno sankcioniran od strane države, ali može biti i na temelju vjerskih uvjerenja supružnika. Osim moralne, ima i pravnu sadržinu, a neki ga teoretičari tumače kao posebnu formu građanskopravnog ugovora.
Brak se može naći u skoro svakom društvu. Najstariji historijski zapisi sugeriraju da se brak smatrao dijelom običaja, te odatle evoluirao u suvremene oblike regulirane pravom.
Porodični zakon FBiH dozvoljava samo monogamnu bračnu zajednicu koja je u Porodičnom zakonu definirana kao zakonom uređena zajednica života muškarca i žene. Ova definicija je kratka i izražava suštinu braka. Osnovna obilježja braka su:
• brak je zakonom uređena zajednica,
• brak zasnivaju dva lica različitog spola,
• brak je životna zajednica žena i muškarca.
Ovo su osnovna obilježja braka kao pravne institucije, ali to nije tema našeg seminarskog rada. Željele smo dati samo ove osnovne odrednice braka kao pravne institucije da bi lakše mogli razumjeti značenje vjerskog braka, odnosno šta predstavlja i na koji način se zaključuje brak u najvećim monoteističkim religijama svijeta...
A) BRAK U ISLAMU
Brak u islamu je istovremeno vjersko - moralni čin i dužnost, pravno - ugovorni akt i jedan od mnogobrojnih Allahovih ajeta - znamenja i dokaza ljudima. Da je brak vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju Kur' an i Hadis.
1. Historijski razvoj
U predislamskom periodu, u arapskim zemljama, u brak se moglo stupiti na ove načine:
• Brak poput današnjeg-momak i djevojka se vjenčaju nakon mladićeve prosidbe
• Brak koji nastaje nakon što žena po muževom naređenju, nakon završenog mjesečnog ciklusa odlazi da živi sa drugim muškarcem dok ne zatrudni. Nakon toga se može vratiti svom mužu, ako on to odluči. Ova vrsta braka se prakticirala kod parova koji nisu mogli imati djece
• Grupa od tridesetak osoba se okupi i seksualno opći sa jednom ženom. Ako to rezultita trudnoćom, ona poziva sve učesnike koji moraju da se na to odazovu i ona izabire ko od njih će biti otac njenog djeteta. On daje djetetu porodično prezime.
Postojale su tzv. javne žene koje su svoju kuću označavale zastavicom, i koje su seksualno općile sa svim muškarcima koji bi u nihovu kuću došao. Ukoliko bi ostala trudna, pozivali su se svi muškarci koji su sa njom općili i onda se na osnovu mišljenja fizionomiste određivalo na koga dijete liči, i ko mu je otac. Muškarac koji bi bio proglašen za oca nije mogao to odbiti...
Brak je društvena institucija kojom se regulira odnos između dva ili više pojedinaca , najčešće različitog spola, u svrhu zajedničkog života i odgajanja potomstva.
Brak je istovremeno sankcioniran od strane države, ali može biti i na temelju vjerskih uvjerenja supružnika. Osim moralne, ima i pravnu sadržinu, a neki ga teoretičari tumače kao posebnu formu građanskopravnog ugovora.
Brak se može naći u skoro svakom društvu. Najstariji historijski zapisi sugeriraju da se brak smatrao dijelom običaja, te odatle evoluirao u suvremene oblike regulirane pravom.
Porodični zakon FBiH dozvoljava samo monogamnu bračnu zajednicu koja je u Porodičnom zakonu definirana kao zakonom uređena zajednica života muškarca i žene. Ova definicija je kratka i izražava suštinu braka. Osnovna obilježja braka su:
• brak je zakonom uređena zajednica,
• brak zasnivaju dva lica različitog spola,
• brak je životna zajednica žena i muškarca.
Ovo su osnovna obilježja braka kao pravne institucije, ali to nije tema našeg seminarskog rada. Željele smo dati samo ove osnovne odrednice braka kao pravne institucije da bi lakše mogli razumjeti značenje vjerskog braka, odnosno šta predstavlja i na koji način se zaključuje brak u najvećim monoteističkim religijama svijeta...
A) BRAK U ISLAMU
Brak u islamu je istovremeno vjersko - moralni čin i dužnost, pravno - ugovorni akt i jedan od mnogobrojnih Allahovih ajeta - znamenja i dokaza ljudima. Da je brak vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju Kur' an i Hadis.
1. Historijski razvoj
U predislamskom periodu, u arapskim zemljama, u brak se moglo stupiti na ove načine:
• Brak poput današnjeg-momak i djevojka se vjenčaju nakon mladićeve prosidbe
• Brak koji nastaje nakon što žena po muževom naređenju, nakon završenog mjesečnog ciklusa odlazi da živi sa drugim muškarcem dok ne zatrudni. Nakon toga se može vratiti svom mužu, ako on to odluči. Ova vrsta braka se prakticirala kod parova koji nisu mogli imati djece
• Grupa od tridesetak osoba se okupi i seksualno opći sa jednom ženom. Ako to rezultita trudnoćom, ona poziva sve učesnike koji moraju da se na to odazovu i ona izabire ko od njih će biti otac njenog djeteta. On daje djetetu porodično prezime.
Postojale su tzv. javne žene koje su svoju kuću označavale zastavicom, i koje su seksualno općile sa svim muškarcima koji bi u nihovu kuću došao. Ukoliko bi ostala trudna, pozivali su se svi muškarci koji su sa njom općili i onda se na osnovu mišljenja fizionomiste određivalo na koga dijete liči, i ko mu je otac. Muškarac koji bi bio proglašen za oca nije mogao to odbiti...