13-08-2010, 12:28 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
UVODNE NAPOMENE
Nije potrebno doći do četvrte godine pravnog fakulteta i diplomirati, da bi ste saznali kako su objektivnost, racionalnost i transparentnost, kao i sve ostalo slično, a što upravo vodi spoznaji istine, principi na kojima treba da počiva svako pravo i svako onaj ko to pravo sprovodi.
To je nešto tako prirodno u ljudskom umu i valjda zbog toga se ljudima smatramo. Ali! Kada nama očita istina sama po sebi nije dovoljna pa da pravda bude zadovoljena, ma koliko objektivni, racionalni i smireni bili, to nas tako jako zaboli. Ne boli samo u onome što se srcem i dušom naziva, već boli negdje u mozgu, negdje u razumu...
I onda postajete frustrirani, postajete ogorčenim. Svi su vam krivi i ako ništa, barem vam niko više ne može "povrijediti" ili pak "prekršiti" to pravo da se tako osjećate, možda baš zato što nije zapisano niti u jednoj od "bjelosvjetskih konvencija" , pa vam bude drago, u svoj toj paradi ironije, što se baš toga nije sjetio, a nikako ne bi valjalo da jeste...
SVE SU TO SAMO RIJEČI...
Najmanje 140 hiljada ubijenih, poginulih i nestalih, nekoliko stotina hiljada ranjenih od čega nekoliko desetina hiljada djece, više stotina hiljada zatočenih u preko 650 mjesta zatočenja – koncetracionih logora; više destina hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih žena, djece pa i muškaraca... Lista se nastavlja i za preživjele ona nema kraja. Jer kojim se to brojevima mogu izraziti bol, patnja, krvlju i jaucima ispunjeni snovi, nesnošljiva tuga za najbližima, čiji su životi prekinuti nasilno.
Ali što je sve to predstavljalo za svijet? Čista statistika. Vinston Čerčil je, ne tako davno, izjavio: " Smrt jednog čovjeka predstavlja tragediju, smrt miliona – statistiku." I to se nažalost pokazalo praksom u slučaju većine zapadnih zemalja. Uništenje nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini nije se desilo slučajno, nego je rezultat pažljivo pripremljenog vojnog, političkog i ekonomskog plana.
Psihološka priprema za rat ogledala se u tome što su Srbi stalno opisivani kao žrtve, i to ne samo u prošlosti, već i kao žrtve budućeg genocida ukoliko se ne poduzmu konkretne aktivnosti. Ovdje se prvenstveno misli na ideologiju Velike Srbije, koja nije bila samo politički program, već je od samog početka uključivala vojnu operaciji s ciljem etničkog čišćenja. U tome je posebnu važnost imao kosovski mit. Koristeći proslavu 600. godišnjice Kosovske bitke, 1989. godine, Slobodan Milošević se pred oko pola miliona ljudi predstavio kao
osvetnik i spasilac srpske nacije i najavio da na ispunjenju njegovog cilja nisu isključene ni oružane bitke.
Analogno takvoj propagandi i Ratko Mladić, je kada ulazio u Srebrenicu 1995., izjavio je pred TV kamerama da je to trenutak "osvete Turcima". Pred početak sukoba upućivana je poruka da je Srbima neprihvtljivo da žive u drugim državama, te da republičke granice nisu prepreka za stvaranje nove srpske države, jer je cilj da se srpska nacija obuhvati u jednu državu. Stvaranje Velike Srbije nije bilo samo pitanje iscrtavanja novih granica, nego se ovaj projekt pretvorio u dobro pripremljenu vojnopropagandnu operaciju. Naoružavanje bosanskih Srba bilo je sveobuhvatno organizirano, a dio operacije je bio da se oružje bivše Teritorijalne odbrane izuzme od kontrole nesrba i podijeli samo Srbima. Nakon početka rata u Hrvatskoj postala je jasna shema koja će se primjenjivati i u BiH. Generali JNA sarađuju s paravojnim snagama iz Srbije koje su ubile stotine ljudi u Vukovaru i drugim gradovima, što je rezultiralo okupacijom dijela Hrvatske. Za kratko vrijeme od početka rata osvojeno je 70 posto teritorije BiH i započeto etničko čišćenje kako bi se stvorila Velika Srbija....
UVODNE NAPOMENE
Nije potrebno doći do četvrte godine pravnog fakulteta i diplomirati, da bi ste saznali kako su objektivnost, racionalnost i transparentnost, kao i sve ostalo slično, a što upravo vodi spoznaji istine, principi na kojima treba da počiva svako pravo i svako onaj ko to pravo sprovodi.
To je nešto tako prirodno u ljudskom umu i valjda zbog toga se ljudima smatramo. Ali! Kada nama očita istina sama po sebi nije dovoljna pa da pravda bude zadovoljena, ma koliko objektivni, racionalni i smireni bili, to nas tako jako zaboli. Ne boli samo u onome što se srcem i dušom naziva, već boli negdje u mozgu, negdje u razumu...
I onda postajete frustrirani, postajete ogorčenim. Svi su vam krivi i ako ništa, barem vam niko više ne može "povrijediti" ili pak "prekršiti" to pravo da se tako osjećate, možda baš zato što nije zapisano niti u jednoj od "bjelosvjetskih konvencija" , pa vam bude drago, u svoj toj paradi ironije, što se baš toga nije sjetio, a nikako ne bi valjalo da jeste...
SVE SU TO SAMO RIJEČI...
Najmanje 140 hiljada ubijenih, poginulih i nestalih, nekoliko stotina hiljada ranjenih od čega nekoliko desetina hiljada djece, više stotina hiljada zatočenih u preko 650 mjesta zatočenja – koncetracionih logora; više destina hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih žena, djece pa i muškaraca... Lista se nastavlja i za preživjele ona nema kraja. Jer kojim se to brojevima mogu izraziti bol, patnja, krvlju i jaucima ispunjeni snovi, nesnošljiva tuga za najbližima, čiji su životi prekinuti nasilno.
Ali što je sve to predstavljalo za svijet? Čista statistika. Vinston Čerčil je, ne tako davno, izjavio: " Smrt jednog čovjeka predstavlja tragediju, smrt miliona – statistiku." I to se nažalost pokazalo praksom u slučaju većine zapadnih zemalja. Uništenje nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini nije se desilo slučajno, nego je rezultat pažljivo pripremljenog vojnog, političkog i ekonomskog plana.
Psihološka priprema za rat ogledala se u tome što su Srbi stalno opisivani kao žrtve, i to ne samo u prošlosti, već i kao žrtve budućeg genocida ukoliko se ne poduzmu konkretne aktivnosti. Ovdje se prvenstveno misli na ideologiju Velike Srbije, koja nije bila samo politički program, već je od samog početka uključivala vojnu operaciji s ciljem etničkog čišćenja. U tome je posebnu važnost imao kosovski mit. Koristeći proslavu 600. godišnjice Kosovske bitke, 1989. godine, Slobodan Milošević se pred oko pola miliona ljudi predstavio kao
osvetnik i spasilac srpske nacije i najavio da na ispunjenju njegovog cilja nisu isključene ni oružane bitke.
Analogno takvoj propagandi i Ratko Mladić, je kada ulazio u Srebrenicu 1995., izjavio je pred TV kamerama da je to trenutak "osvete Turcima". Pred početak sukoba upućivana je poruka da je Srbima neprihvtljivo da žive u drugim državama, te da republičke granice nisu prepreka za stvaranje nove srpske države, jer je cilj da se srpska nacija obuhvati u jednu državu. Stvaranje Velike Srbije nije bilo samo pitanje iscrtavanja novih granica, nego se ovaj projekt pretvorio u dobro pripremljenu vojnopropagandnu operaciju. Naoružavanje bosanskih Srba bilo je sveobuhvatno organizirano, a dio operacije je bio da se oružje bivše Teritorijalne odbrane izuzme od kontrole nesrba i podijeli samo Srbima. Nakon početka rata u Hrvatskoj postala je jasna shema koja će se primjenjivati i u BiH. Generali JNA sarađuju s paravojnim snagama iz Srbije koje su ubile stotine ljudi u Vukovaru i drugim gradovima, što je rezultiralo okupacijom dijela Hrvatske. Za kratko vrijeme od početka rata osvojeno je 70 posto teritorije BiH i započeto etničko čišćenje kako bi se stvorila Velika Srbija....