12-08-2010, 02:30 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
PRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA
Historijski gledano, elementi pravne zaštite okoliša javljaju se još u zakonodavstvu starog vijeka u kojem su zakonodavci Grčke i Rima imali i vrlo stroge odredbe u pogledu zaštite nekih elemenata okoliša. Ovi elementi su bili zastupljeni i u zakonodavstvu srednjeg vijeka.
Generalno gledano, cjelokupnu pravnu regulativu u ovoj oblasti do oko 40 godina unazad karakteriše fragmentarni pristup, sporadičnost i nesistematičnost. Zbog toga su se pojavili mnogi složeni ekološki problemi i pojave u vidu ekoloških kriza i katastrofa. To je uticalo na porast interesovanja o okolišu, pa je zadnjih 20-35 godina u razvijenom svijetu uvedena nova grana prava označena kao ekološko pravo ili pravo zaštite okoliša, koje je u ovom trenutku jedno od najsloženijih i najperspektivnijih grana, odnosno disciplina prava. Smatra se da presudnu ulogu u pravnoj regulaciji zaštite okoliša i uvođenju ekološkog prava u pravni sistem ima Štokholmska konferencija o zaštiti i unapređenju okoliša održana 1972. godine. Od tada je donesen veliki broj međunarodnih konvencija i protokola, kojima su regulisana određena veoma značajna pitanja u oblasti zaštite okoliša i održivog razvoja (npr. sprečavanje klimatskih promjena, zaštita ozonskog omotača, zaštita međudržavnih voda, sprečavanje prekograničnog zagađenja zraka, promet opasnog otpada, zaštita određenih prirodnih vrijednosti itd.). Mnoge razvijene države i države u razvoju su uredile ovu granu prava s ciljem sprečavanja daljeg rasta devastiranja okoliša i unapređenja njegovog kvaliteta, posebno zbog zaštite zdravlja ljudi. Prema tome, ekološko pravo je postalo značajan element međunarodnog i nacionalnog prava. Činjenica je da je i prije Štokholmske konferencije, po principu parcijalnog prava zaštite okoliša, donesen određen broj međunarodnih konvencija, koje su i danas na snazi...
PRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA
Historijski gledano, elementi pravne zaštite okoliša javljaju se još u zakonodavstvu starog vijeka u kojem su zakonodavci Grčke i Rima imali i vrlo stroge odredbe u pogledu zaštite nekih elemenata okoliša. Ovi elementi su bili zastupljeni i u zakonodavstvu srednjeg vijeka.
Generalno gledano, cjelokupnu pravnu regulativu u ovoj oblasti do oko 40 godina unazad karakteriše fragmentarni pristup, sporadičnost i nesistematičnost. Zbog toga su se pojavili mnogi složeni ekološki problemi i pojave u vidu ekoloških kriza i katastrofa. To je uticalo na porast interesovanja o okolišu, pa je zadnjih 20-35 godina u razvijenom svijetu uvedena nova grana prava označena kao ekološko pravo ili pravo zaštite okoliša, koje je u ovom trenutku jedno od najsloženijih i najperspektivnijih grana, odnosno disciplina prava. Smatra se da presudnu ulogu u pravnoj regulaciji zaštite okoliša i uvođenju ekološkog prava u pravni sistem ima Štokholmska konferencija o zaštiti i unapređenju okoliša održana 1972. godine. Od tada je donesen veliki broj međunarodnih konvencija i protokola, kojima su regulisana određena veoma značajna pitanja u oblasti zaštite okoliša i održivog razvoja (npr. sprečavanje klimatskih promjena, zaštita ozonskog omotača, zaštita međudržavnih voda, sprečavanje prekograničnog zagađenja zraka, promet opasnog otpada, zaštita određenih prirodnih vrijednosti itd.). Mnoge razvijene države i države u razvoju su uredile ovu granu prava s ciljem sprečavanja daljeg rasta devastiranja okoliša i unapređenja njegovog kvaliteta, posebno zbog zaštite zdravlja ljudi. Prema tome, ekološko pravo je postalo značajan element međunarodnog i nacionalnog prava. Činjenica je da je i prije Štokholmske konferencije, po principu parcijalnog prava zaštite okoliša, donesen određen broj međunarodnih konvencija, koje su i danas na snazi...