11-08-2010, 01:51 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Postoje tri osnovne komponente bilo kojeg procesa izgradnje demokracije. Arapske države moraju dozvoliti razvoj neovisnih građanskih institucija, kao što su slobodni mediji, organizacije koje promiču interese građana i ženske organizacije. Arapske vlade također moraju iskorijeniti korupciju i početi jačati vladavinu zakona kroz neovisno pravosuđe. Uz to, arapski čelnici trebaju učiniti izbore sveobuhvatnima i pravednima, te dati veću vlast zakonodavnim tijelima. Izbori se trebaju održavati redovito.
Za demokratske reforme također je vrlo važan gospodarski rast. Kako sada stoje stvari, pred mnogim arapskim zemljama je tmurna ekonomska budućnost. Prihod po glavi stanovnika stagnira ili pada. Nezaposlenost se kreće oko 20 posto. 45 posto arapskog stanovništva danas je mlađe od 14 godina, a ukupno stanovništvo će se u sljedećih 25 godina udvostručiti.. Međutim, Sjedinjene Države mogu u tome pomoći. Predsjednik George Walker Bush najavio je Inicijativu za američko-srednjoistočno partnerstvo ...
POLITIČKI SISTEMI SREDNJEG ISTOKA I MUSLIMANSKOG SVIJETA
Termin 'politički sistem koristi se u užem i širem smislu. U užem smislu politički sistem je skup formalnih pravnih institucija koje čine državu. U širem smislu on uključuje i propisane i stvarne oblike političkog ponašanja; pravnu organizaciju države i njeno stvarno funkcioniranje. U najširem smislu, politički sistem se može posmatrati kao skup 'procesa interakcije' ili kao podsistem društvenog sistema koji je u interakciji sa drugim nepolitičkim podsistemima kao što je ekonomski, naprimjer. Prvu definiciju najčešće koriste pravnici a druge dvije politolozi. U
ovom tekstu riječ je o političkim sistemima u drugom i trećem smislu jer da bi bilo korisno izučavanje državnih struktura uvijek mora ići uporedo sa izučavanjem stvarnih političkih procesa. U muslimanskom svijetu zastupljeni su gotovo svi tipovi političkih sistema, mada najmanje onaj koji je danas najpoželjniji: ustavna demokratija koja garantira najviše političkih sloboda i prava svojim građanima. Diktatori porijeklom iz vojno-sigurnosnih struktura danas vladaju značajnim brojem muslimanskih zemalja uključujući Tunis i Alžir. Do maja 2003. vojnici su vladali i u Iraku, do 1998. u Indoneziji, a povremeno vladaju Nigerijom, Turskom i Bangladešom, najmnogoljudnijim muslimanskim zemljama. Režimi Tunisa, Sirije i donedavno Iraka su ujedno i najbrutalniji. Tunis pod totalitarnim režimom nekada Burgibe a danas Alija Zejnu 'l-abidina, Sirija pod porodicom Hafiza Asada, Irak pod Saddamom Husejnom i neke druge, uglavnom sjevernoafričke države, postali su tamnice za desetine hiljada svojih građana kao političkih zatvorenika. Sirijski grad Hama postao je simbol odnosa ovih vlasti spram svojih podanika. U tom gradu u februaru 1982. g. pobunile su se sunnije protiv alevijskog diktatora Hafiza Asada. Asad je na grad poslao vojsku pod komandom svoga brata čiji su tenkovi i avioni središte grada sravnili sa zemljom. Pod ruševinama grada ostalo je između dvadeset i trideset pet hiljada muškaraca, žena i djece...
Postoje tri osnovne komponente bilo kojeg procesa izgradnje demokracije. Arapske države moraju dozvoliti razvoj neovisnih građanskih institucija, kao što su slobodni mediji, organizacije koje promiču interese građana i ženske organizacije. Arapske vlade također moraju iskorijeniti korupciju i početi jačati vladavinu zakona kroz neovisno pravosuđe. Uz to, arapski čelnici trebaju učiniti izbore sveobuhvatnima i pravednima, te dati veću vlast zakonodavnim tijelima. Izbori se trebaju održavati redovito.
Za demokratske reforme također je vrlo važan gospodarski rast. Kako sada stoje stvari, pred mnogim arapskim zemljama je tmurna ekonomska budućnost. Prihod po glavi stanovnika stagnira ili pada. Nezaposlenost se kreće oko 20 posto. 45 posto arapskog stanovništva danas je mlađe od 14 godina, a ukupno stanovništvo će se u sljedećih 25 godina udvostručiti.. Međutim, Sjedinjene Države mogu u tome pomoći. Predsjednik George Walker Bush najavio je Inicijativu za američko-srednjoistočno partnerstvo ...
POLITIČKI SISTEMI SREDNJEG ISTOKA I MUSLIMANSKOG SVIJETA
Termin 'politički sistem koristi se u užem i širem smislu. U užem smislu politički sistem je skup formalnih pravnih institucija koje čine državu. U širem smislu on uključuje i propisane i stvarne oblike političkog ponašanja; pravnu organizaciju države i njeno stvarno funkcioniranje. U najširem smislu, politički sistem se može posmatrati kao skup 'procesa interakcije' ili kao podsistem društvenog sistema koji je u interakciji sa drugim nepolitičkim podsistemima kao što je ekonomski, naprimjer. Prvu definiciju najčešće koriste pravnici a druge dvije politolozi. U
ovom tekstu riječ je o političkim sistemima u drugom i trećem smislu jer da bi bilo korisno izučavanje državnih struktura uvijek mora ići uporedo sa izučavanjem stvarnih političkih procesa. U muslimanskom svijetu zastupljeni su gotovo svi tipovi političkih sistema, mada najmanje onaj koji je danas najpoželjniji: ustavna demokratija koja garantira najviše političkih sloboda i prava svojim građanima. Diktatori porijeklom iz vojno-sigurnosnih struktura danas vladaju značajnim brojem muslimanskih zemalja uključujući Tunis i Alžir. Do maja 2003. vojnici su vladali i u Iraku, do 1998. u Indoneziji, a povremeno vladaju Nigerijom, Turskom i Bangladešom, najmnogoljudnijim muslimanskim zemljama. Režimi Tunisa, Sirije i donedavno Iraka su ujedno i najbrutalniji. Tunis pod totalitarnim režimom nekada Burgibe a danas Alija Zejnu 'l-abidina, Sirija pod porodicom Hafiza Asada, Irak pod Saddamom Husejnom i neke druge, uglavnom sjevernoafričke države, postali su tamnice za desetine hiljada svojih građana kao političkih zatvorenika. Sirijski grad Hama postao je simbol odnosa ovih vlasti spram svojih podanika. U tom gradu u februaru 1982. g. pobunile su se sunnije protiv alevijskog diktatora Hafiza Asada. Asad je na grad poslao vojsku pod komandom svoga brata čiji su tenkovi i avioni središte grada sravnili sa zemljom. Pod ruševinama grada ostalo je između dvadeset i trideset pet hiljada muškaraca, žena i djece...