10-08-2010, 08:01 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
POREZ NA DODATU VRIJEDNOST (PDV )
Porez na dodatu vrijednost je porez o kojem svi stručnjaci fiskalne ekonomije raspravljaju zadnje tri decenije.To je porez koji se zaračunava i naplaćuje prilikom svakog prometa roba i usluga kojima poreski obveznik dodaje određenu vrijednost.Primjena ovog poreza vrši se tako da se oporezivanje vrši u svakoj fazi prometa,ali tako da porez plačen u prethodnoj fazi ne ulazi u poresku osnovicu u sljedećoj fazi oporezivanja.
U svakoj fazi prometa oporezuje se samo novododata vrijednost proizvoda.Neto svefazni porez na promet u suštini se svodi na porez na dodatu vrijednost,najvjerovatnije kao „završna faza“ u historijskom razvoju opšteg poreza na promet.
Primjenom neto poreza na promet,oporezivanje dodate vrijednosti čija je poreska osnovica razlika između nabavne i prodajne cijene proizvoda u oporezovanoj fazi prometnog ciklusa,vrši se na dva načina :
1. Direktnim oporezivanjem dodate vrijednosti,
2. Indirektnim oporezivanjem dodate vrijednosti.
Direktni metod oporezivanja dodate vrijednosti ima dva oblika :
• metod zbrajanja,
• metod oduzimanja i
• kreditni metod.
Metod sabiranja primjenjuje se tako da se zbrajaju svi elementi koji formiraju dodatu vrijednost.Dodata vrijednost kao poreska osnovica je zbir svih elemenata cijene (plate,nadnice,porezi,doprinosi,kamate,zakupnine i sl.).
Metod oduzimanja ili potrošni metod vrši odbijanje oporezovanog prometa u prethodnoj fazi od ukupnog prometa u fazi oporezivanja.
Kreditni metod je danas najrašireniji metod kojim se ne izračunava dodata vrijednost,već poduzrtnik pomoću računa za kupljena dobra i usluge,te za prodana dobra i usluge izravno izračunava svoju obavezu poreza na dodatu vrijednost.
Pri upotrebi metoda sabiranja i metoda oduzimanja kao poreska osnovica uzima se dodata vrijednost u onoj fazi u kojoj objekt podliježe oporezivanju...
POREZ NA DODATU VRIJEDNOST (PDV )
Porez na dodatu vrijednost je porez o kojem svi stručnjaci fiskalne ekonomije raspravljaju zadnje tri decenije.To je porez koji se zaračunava i naplaćuje prilikom svakog prometa roba i usluga kojima poreski obveznik dodaje određenu vrijednost.Primjena ovog poreza vrši se tako da se oporezivanje vrši u svakoj fazi prometa,ali tako da porez plačen u prethodnoj fazi ne ulazi u poresku osnovicu u sljedećoj fazi oporezivanja.
U svakoj fazi prometa oporezuje se samo novododata vrijednost proizvoda.Neto svefazni porez na promet u suštini se svodi na porez na dodatu vrijednost,najvjerovatnije kao „završna faza“ u historijskom razvoju opšteg poreza na promet.
Primjenom neto poreza na promet,oporezivanje dodate vrijednosti čija je poreska osnovica razlika između nabavne i prodajne cijene proizvoda u oporezovanoj fazi prometnog ciklusa,vrši se na dva načina :
1. Direktnim oporezivanjem dodate vrijednosti,
2. Indirektnim oporezivanjem dodate vrijednosti.
Direktni metod oporezivanja dodate vrijednosti ima dva oblika :
• metod zbrajanja,
• metod oduzimanja i
• kreditni metod.
Metod sabiranja primjenjuje se tako da se zbrajaju svi elementi koji formiraju dodatu vrijednost.Dodata vrijednost kao poreska osnovica je zbir svih elemenata cijene (plate,nadnice,porezi,doprinosi,kamate,zakupnine i sl.).
Metod oduzimanja ili potrošni metod vrši odbijanje oporezovanog prometa u prethodnoj fazi od ukupnog prometa u fazi oporezivanja.
Kreditni metod je danas najrašireniji metod kojim se ne izračunava dodata vrijednost,već poduzrtnik pomoću računa za kupljena dobra i usluge,te za prodana dobra i usluge izravno izračunava svoju obavezu poreza na dodatu vrijednost.
Pri upotrebi metoda sabiranja i metoda oduzimanja kao poreska osnovica uzima se dodata vrijednost u onoj fazi u kojoj objekt podliježe oporezivanju...