20-07-2010, 10:45 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Nastanak i savremeni standardi sudske kontrole zakonitosti upravnih akata
Sudska kontrola uprave, kao i čitavo moderno upravno pravo, nastala je u sklopu ideja o pravnoj državi i vladavini prava, odnosno podvođenju uprave pod pravo. Osnovni motivi za njeno uvođenje ogledaju se u potrebi obezbeđenja višeg nivoa zakonitosti u radu uprave i efikasnije zaštite građana od nezakonitog i nepravilnog postupanja uprave. Tu zaštitu treba da pruži sud kao organ koji je nezavisan od izvršne vlasti i nepristrasan u odbrani zakonitosti. Sud kontroliše finalni produkt upravnog rada upravni akt, i to, po pravilu, pošto je obavljena upravna kontrola tog akta, a pre njegove pravnosnažnosti. Pravilo je, dakle, da sud kontroliše konačni upravni akt. To može biti redovni sud ili specijalizovani upravni sud.
Prve forme sudske kontrole uprave nastaju u Engleskoj veoma rano, a njeni nosioci bili su redovni sudovi. Za razliku od toga, specijalizovana sudska kontrola potiče s kraja XVIII veka, a Francuska je i u ovom slučaju bila prethodnica, jer je u njoj 1799. godine ustanovljen Državni savet, kao oblik autonomnog upravnog sudstva. Puni razvoj sudske kontrole, naročito u Evropi, tekovina je druge polovine XIX veka. U Srbiji je relativno rano uvedena sudska kontrola uprave. Već Ustavom od 1869. godine uveden je Državni savet, sa vlašću da razmatra i rešava žalbe protiv ministarskih rešenja u spornim administrativnim pitanjima. Naredne, 1870. godine, bio je donet Zakon o poslovnom redu u Državnom savetu, u čijem je članu 35. uspešno definisan i sam upravni spor:
„Administrativni spor jeste spor između privatnog lica s jedne i upravne vlasti s druge strane, a postoji onde, gde je naredbom ili rešenjem upravne vlasti pravo privatnog lica povređeno protivu zakonskih naređenja. Po tome, nije spor onde gde je zakonom ostavljeno ministru ili upravnoj vlasti kako da postupi, oceni ili reši stvar."
U današnje vreme sudska kontrola zakonitosti upravnih akata postoji u najvećem broju zemalja sveta. Na evropskom prostoru ona je jedan od obaveznih oblika kontrole uprave i shvata se kao sastavni element prava na pravično suđenje, utvrđenog članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, prema kome „svako, tokom odlučivanja o njegovim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona"....
Sadržaj
Uvod 2
1.1. Nastanak i savremeni standardi sudske kontrole zakonitosti upravnih akata 3
1.2. Sistemi sudske kontrole zakonitosti upravnih akata 4
1.3. Pojam i vrste upravnog spora 6
1.4. Predmet upravnog spora 8
1.5. Stranke i nadležni sud u upravnom sporu 10
1.6. Pokretanje upravnog spora 11
1.7. Prethodni postupak u upravnom sporu 12
1.8. Redovni postupak u upravnom sporu 15
1.8.1. Utvrđivanje činjenica i usmena rasprava 15
1.8.2. Odlučivanje i akti suda 16
1.9. Pravni lekovi u upravnom sporu 17
1.10. Obaveznost i izvršavanje presuda 19
2. OSTALI OBLICI SUDSKE KONTROLE UPRAVE 20
2.1. Kontrola redovnih sudova izvan upravnog spora 20
2.2. Ustavnosudska kontrola uprave 21
3.DRUGI OBLICI KONTROLE UPRAVE 22
3.1. Parlamentarna kontrola uprave 22
3.2. Kontrola uprave od strane drugih državnih organa 24
3.3. Ombudsman i druge nezavisne institucije i tela za nadzor uprave 25
3.3.1. Pojam, obeležja i nadležnost ombudsmana 25
3.3.2. Način postupanja Zaštitnika građana i obaveze uprave 28
3.3.3. Druge nezavisne institucije i tela za nadzor uprave 29
3.4. Oblici neformalne spoljne kontrole uprave 30
Zaključak 32
Literatura 33
Nastanak i savremeni standardi sudske kontrole zakonitosti upravnih akata
Sudska kontrola uprave, kao i čitavo moderno upravno pravo, nastala je u sklopu ideja o pravnoj državi i vladavini prava, odnosno podvođenju uprave pod pravo. Osnovni motivi za njeno uvođenje ogledaju se u potrebi obezbeđenja višeg nivoa zakonitosti u radu uprave i efikasnije zaštite građana od nezakonitog i nepravilnog postupanja uprave. Tu zaštitu treba da pruži sud kao organ koji je nezavisan od izvršne vlasti i nepristrasan u odbrani zakonitosti. Sud kontroliše finalni produkt upravnog rada upravni akt, i to, po pravilu, pošto je obavljena upravna kontrola tog akta, a pre njegove pravnosnažnosti. Pravilo je, dakle, da sud kontroliše konačni upravni akt. To može biti redovni sud ili specijalizovani upravni sud.
Prve forme sudske kontrole uprave nastaju u Engleskoj veoma rano, a njeni nosioci bili su redovni sudovi. Za razliku od toga, specijalizovana sudska kontrola potiče s kraja XVIII veka, a Francuska je i u ovom slučaju bila prethodnica, jer je u njoj 1799. godine ustanovljen Državni savet, kao oblik autonomnog upravnog sudstva. Puni razvoj sudske kontrole, naročito u Evropi, tekovina je druge polovine XIX veka. U Srbiji je relativno rano uvedena sudska kontrola uprave. Već Ustavom od 1869. godine uveden je Državni savet, sa vlašću da razmatra i rešava žalbe protiv ministarskih rešenja u spornim administrativnim pitanjima. Naredne, 1870. godine, bio je donet Zakon o poslovnom redu u Državnom savetu, u čijem je članu 35. uspešno definisan i sam upravni spor:
„Administrativni spor jeste spor između privatnog lica s jedne i upravne vlasti s druge strane, a postoji onde, gde je naredbom ili rešenjem upravne vlasti pravo privatnog lica povređeno protivu zakonskih naređenja. Po tome, nije spor onde gde je zakonom ostavljeno ministru ili upravnoj vlasti kako da postupi, oceni ili reši stvar."
U današnje vreme sudska kontrola zakonitosti upravnih akata postoji u najvećem broju zemalja sveta. Na evropskom prostoru ona je jedan od obaveznih oblika kontrole uprave i shvata se kao sastavni element prava na pravično suđenje, utvrđenog članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, prema kome „svako, tokom odlučivanja o njegovim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona"....
Sadržaj
Uvod 2
1.1. Nastanak i savremeni standardi sudske kontrole zakonitosti upravnih akata 3
1.2. Sistemi sudske kontrole zakonitosti upravnih akata 4
1.3. Pojam i vrste upravnog spora 6
1.4. Predmet upravnog spora 8
1.5. Stranke i nadležni sud u upravnom sporu 10
1.6. Pokretanje upravnog spora 11
1.7. Prethodni postupak u upravnom sporu 12
1.8. Redovni postupak u upravnom sporu 15
1.8.1. Utvrđivanje činjenica i usmena rasprava 15
1.8.2. Odlučivanje i akti suda 16
1.9. Pravni lekovi u upravnom sporu 17
1.10. Obaveznost i izvršavanje presuda 19
2. OSTALI OBLICI SUDSKE KONTROLE UPRAVE 20
2.1. Kontrola redovnih sudova izvan upravnog spora 20
2.2. Ustavnosudska kontrola uprave 21
3.DRUGI OBLICI KONTROLE UPRAVE 22
3.1. Parlamentarna kontrola uprave 22
3.2. Kontrola uprave od strane drugih državnih organa 24
3.3. Ombudsman i druge nezavisne institucije i tela za nadzor uprave 25
3.3.1. Pojam, obeležja i nadležnost ombudsmana 25
3.3.2. Način postupanja Zaštitnika građana i obaveze uprave 28
3.3.3. Druge nezavisne institucije i tela za nadzor uprave 29
3.4. Oblici neformalne spoljne kontrole uprave 30
Zaključak 32
Literatura 33