09-07-2010, 09:25 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
METODA UZORAKA
Statistička analiza na bazi potpunog posmatranja podrazumeva raspolaganje informacijama o svakoj statističkoj jedinici posmatrane pojave. Potpunu informaciju o karakteristikama populacije daje samo statistički popis, koji iziskuje mnogo vremena i stvara velike troškove, pogotovu kada se radi o velikom osnovnom skupu. Uz sve prednosti koje nam pružaju potpuna posmatranja, odnosno analize na osnovu takvih potpunih informacija o osnovnim skupovima, može se navesti i niz njihovih karakteristika zbog kojih se takva posmatranja izvode samo povremeno ili se nastoji da drugim metodama postignemo njihovu zamenu.
Pojava koja se želi upoznati ili istražiti metodom uzorka zove se POPULACIJA ili OSNOVNI SKUP, a njen deo koji se u tu svrhu ispituje zove se UZORAK. Da bi zaključci o čitavoj masi na osnovi uzorka bili validni, uzorak treba biti reprezentativan. Uzorak će biti reprezentativan ako je po svojim osnovnim karakteristikama nalik na osnovni skup odnosno ako je uzorak umanjena slika osnovnog skupa. Reprezentativnost uzorka postiže se ispravnim izborom elemenata osnovnog skupa. Ispituju se samo izabrani elementi za uzorak. Podaci dobijeni opažanjima, odnosno merenjima, obrađuju se tako da bi se dobile karakteristike uzorka pomoću kojih će se proceniti karakteristike osnovnog skupa. Uzorkom se dolazi do procene karakteristika osnovnog skupa, a statističkom metodom određuje se pouzdanost i preciznost te procene. Svi ti postupci čine metodu koja se zove METODA UZORAKA ili REPREZENTATIVNA METODA.
Nijedna metoda uzorkovanja nije tako dobra da bi se mogli, u potpunosti, pouzdati u njenu primenu. Izbor nije uvek “jednostavni slučajni”, već je komplikovaniji; veličina uzorka nije fiksna, već varira, baš zbog mnogih nesavršenosti u procesu prikupljanja podataka; ne dolazi se do istinitih varijabli, već do opažanja koja podležu greškama.
Međutim, kao i u drugim istraživačkim disciplinama, i ovde se odvija proces razvoja kome je svojstvena određena nezavisnost i suprostavljenost teorije i prakse. Radi potvrde navodimo reči britanskog statističara (O’Muircheartaigha) koji kaže da “teoretičarima smeta indiferentnost praktičara da teorijske domete ugrade u metodologije, a na drugoj strani, praktičari teoretičare posmatraju i sa strahopoštovanjem i sa prezirom; strahopoštovanje je zbog kompleksnosti matematičkih izvođenja i sofisticiranosti pristupa problemu i dobijenih rešenja; prezir je zbog sterilnosti i praktične neupotrebljivosti većine rezultata.” ...
Sadržaj
Metoda uzoraka 1
Osnovne teorije uzoraka 2
Izrada plana uzoraka 3
Prednosti i nedostaci metode uzoraka 4
Metode izbora uzoraka 5
Stratifikovaani uzorak 6
Sistematski uzorak 8
Kvotni uzorak 9
Ekspertni uzorak 9
Uzorak grudva 10
Slučajni uzorak 10
Izvori i vrste grešaka u prikupljanju podataka 10
METODA UZORAKA
Statistička analiza na bazi potpunog posmatranja podrazumeva raspolaganje informacijama o svakoj statističkoj jedinici posmatrane pojave. Potpunu informaciju o karakteristikama populacije daje samo statistički popis, koji iziskuje mnogo vremena i stvara velike troškove, pogotovu kada se radi o velikom osnovnom skupu. Uz sve prednosti koje nam pružaju potpuna posmatranja, odnosno analize na osnovu takvih potpunih informacija o osnovnim skupovima, može se navesti i niz njihovih karakteristika zbog kojih se takva posmatranja izvode samo povremeno ili se nastoji da drugim metodama postignemo njihovu zamenu.
Pojava koja se želi upoznati ili istražiti metodom uzorka zove se POPULACIJA ili OSNOVNI SKUP, a njen deo koji se u tu svrhu ispituje zove se UZORAK. Da bi zaključci o čitavoj masi na osnovi uzorka bili validni, uzorak treba biti reprezentativan. Uzorak će biti reprezentativan ako je po svojim osnovnim karakteristikama nalik na osnovni skup odnosno ako je uzorak umanjena slika osnovnog skupa. Reprezentativnost uzorka postiže se ispravnim izborom elemenata osnovnog skupa. Ispituju se samo izabrani elementi za uzorak. Podaci dobijeni opažanjima, odnosno merenjima, obrađuju se tako da bi se dobile karakteristike uzorka pomoću kojih će se proceniti karakteristike osnovnog skupa. Uzorkom se dolazi do procene karakteristika osnovnog skupa, a statističkom metodom određuje se pouzdanost i preciznost te procene. Svi ti postupci čine metodu koja se zove METODA UZORAKA ili REPREZENTATIVNA METODA.
Nijedna metoda uzorkovanja nije tako dobra da bi se mogli, u potpunosti, pouzdati u njenu primenu. Izbor nije uvek “jednostavni slučajni”, već je komplikovaniji; veličina uzorka nije fiksna, već varira, baš zbog mnogih nesavršenosti u procesu prikupljanja podataka; ne dolazi se do istinitih varijabli, već do opažanja koja podležu greškama.
Međutim, kao i u drugim istraživačkim disciplinama, i ovde se odvija proces razvoja kome je svojstvena određena nezavisnost i suprostavljenost teorije i prakse. Radi potvrde navodimo reči britanskog statističara (O’Muircheartaigha) koji kaže da “teoretičarima smeta indiferentnost praktičara da teorijske domete ugrade u metodologije, a na drugoj strani, praktičari teoretičare posmatraju i sa strahopoštovanjem i sa prezirom; strahopoštovanje je zbog kompleksnosti matematičkih izvođenja i sofisticiranosti pristupa problemu i dobijenih rešenja; prezir je zbog sterilnosti i praktične neupotrebljivosti većine rezultata.” ...
Sadržaj
Metoda uzoraka 1
Osnovne teorije uzoraka 2
Izrada plana uzoraka 3
Prednosti i nedostaci metode uzoraka 4
Metode izbora uzoraka 5
Stratifikovaani uzorak 6
Sistematski uzorak 8
Kvotni uzorak 9
Ekspertni uzorak 9
Uzorak grudva 10
Slučajni uzorak 10
Izvori i vrste grešaka u prikupljanju podataka 10