Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: Uticaj novca na proizvodnju i cijene
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz berzanskog poslovanja.

Novac se kao sredstvo razmjene u ljudskoj povjesti prvo pojavio u obliku robe. Veliko je mnoštvo artikala u različitim vremenima služilo kao novac: stoka, maslinovo ulje, pivo ili vino, bakar, željezo, zlato, srebro, prstenje, dijamanti, I cigarete. Svaka između predhodno navedenih stvari ima prednosti I nedostatke.

U dosadašnjim izlaganjima često smo spominjali novac. Kada god smo spominjali cijenu, potrošnju, dohodak, prihode, rashode, investicije, vrijednosne papire, budžet uvijek smo, eksplicitno ili implicitno, ove kategorije izražavali u novcu. Isto tako, kada smo spominjali razmjjernu. Pretpostavljali smo da se ona odvija posredstvom novca, a ne direktnom razmjenom jedne za drugu robu/usluga da nismo specifirali šta je novac, koje su mu funkcije, odakle dolazi I zašto ljudi žele da imaju novac. Ova pitanja ćemo razmotriti u ovom poglavlju,što će nam u narednim poglavljima omogučiti da razmotrimo uticaj promjene količine novca na odluke domaćinstava, privrednih društava I država, kao I da shvatimo uticaj novca I monetarnih institucija na ekonomiju u cjelini. Svi smo mi pobliže upoznati s novcem, kao s gotovinom u našim džepovima kao sa stavkama na našem čekovnom računu, kao s vrijednošću našeg bogatstva. No rijetko stanemo da bismo razmislili koliko je novac uistinu neobična stvar. Mučimo se I uzrujavamo da bismo zaradili naše dolare. Pa ipak je svaka novčanica samo papir bez ikakve unutarnje vrijednosti. Jedino država može štampati valutu. I pored toga mnogo je više novca na čekovnim I štednim računima nego što ga je država ikada proizvela. Kada se s novcem valjano gospodari proizvodnja može neometano rasti uz stabilne cijene. No kada u monetarnom sustavu ima problema novac može rasti brzo ili se veoma smanjiti I dovesti do inflacije ili krize. Uistinu, većini se najtežih svjetskih ekonomskih problema može naći trag u krizama gospodarenja novcem I financijama. I što je najvažnije ponuda novca ima golemi uticaj na proizvodnju, zaposlenost I cijene.

FUNKCIJE I EVOLUCIJA NOVCA

Prije nego razmotrimo osnovne funkcije I evoluciju novca, neophodnoje da definišemo pojam novca I ukažemo na njegove osnovne karakteristike. Zato možemo reći da je sredstvo koje javnost prihvata kao dobro razmjenjivo za ovu robu/usluge u transakcijama razmjene. U skladu s tim, novac ima razmjenjivost koja nije krakteristična za drugu robu/usluge, što ga čini posebnom ili rijetkom robom. Osobina razmjenjivosti I mogućnost da za novac steknemo bilo koju drugu robu/uslugu, čini ga u našoj svijesti vrijednim, iako njegov pojavni oblik (novčanica, ček, iskaz u računovodstvu ili štednoj knjižici I sl.) sam po sebi nema vrijenost ili mu je vrijednost znatno manja od nominalne oznake vrijednosti kao novca. Konstantnost nominalne vrijednosti novca omogućava njegovu transformaciju u drugu robu/uslugu ili generalno, u drugi oblik imovine, uz minimalne transakcione troškove, što ga čini najlikvidnjim oblikom imovine domaćinstava, privrednih društava ili države. Međutim, da bi novac bio prihvaćen kao opšte sredstvo razmjene, on mora ispunjavati trajnost. Fizička trajnost je uslov da novac bude opšteprihavćen (ako se novčanica pocijepa ili joj nedostaje I najmanji dio, nećemo je moći razmijeniti za drugu robu/uslugu). Novac, s obzirom na to da sve cijene nisu jednake osnovnoj novčanoj jedinici (npr. KM), mora biti djeljiv na jednake dijelove (feninge). Da bi novac bio prihvaćen kao opšte sredstvo razmjene, novčane jedinice iste nominalne vrijednosti se ne smiju razlikovati po obliku ili kvalitetu, odnosno novac mora biti standardizovan. Konačno, poželjna karakteristike novca je prepoznatljivost, jer u suprotnom nismo sigurni da li se radi o novcu ili njegovom falsifikatu.
Prva I najbitnija funkcija novca u ekonomskom sistemu, koja proizilazi iz osobine univerazlne razmijenjivosti za drugu robu/usluge, je da je novac univerrzalno sredstvo razmjene. Javnost prihvata da razmjenjuje svu robu/usluge posredstvom novca, što predstavlja I osnov specijalizacije u ekonomiji.Naime, umjesto da proizvodimo svu robu/usluge koje želimo, specijaliziramo se u proizovnji robe/usluge u kojoj smo najefikasniji, te robu/usluge.
Prodajemo za novac I kupujemo drugu robu/usluge. U skladu s tim, novac, posredstvom funkcije univerzalnog sredstva razmjene predstavlja neophodan uslove moderne ekonomije.
Novac je I sredstvo očuvanja vrijednosti, što je druga funkcija novca. Naime, za veliki broj robe//usluga karakterističn je promjena osobina tokom vremena (od prehrambenih proizvoda koji vremenom “propadaju” do industrijskih proizvoda koji su podložni habanju) ili se njihova relativna vrijenost (vrijednost u odnosu na drugu robu//uslugu) mijenja. Zbog toga pokušaji očuvanja vrijednost držanjem određene robe/usluge uključuju rizik smanjivanja ili potpunog gubitka te vrijednosti. Nasuprot tome, držanjem novac ne gubi nominalnu vrijednost, koja je, kao što smo već ukazali, konstantna. U ovoj fazi zanemarujemo realnu vrijenost novca, što će biti predmet analize u narednim poglavljima. Novac je I obračunska jeddinica, u kojoj se iskazuje vrijednost robe/usluga, koja nam omogućava da relativne vrijednosti robe/usluga utvrđujemo u upoređujemo poserdstvom novca. U skladu s tim, novac u funkciji obračunske jedinice možemo tretirati I kao mjeru vrijednsoti različite robe/usluga. Upoređivanje relativne vrijednosti robe/usluga bez novca, u savremenom poimanju ovog pojma, bili bi vrlo komplikovano, ako ne I nemoguće. Međutim, mi to, zahvalujući novcu, radimo jednostavno, ako ne I nemoguće. Međutim, mi to zahvaljujući novcu, radimo jednostavno: čitanjem I upoređivanjem cijena različite robe/usluga. Osim toga opšta monetizacija omogućava da različita roba/usluge ili različite ekonomske kategorije (porezi, dobit, gubitak, razni oblici imovine I sl.) budu iskazane na jedinstven način, pa novac možemo smatrati i univerzalnom mjerom vrijednosti, konačno, novac je I sredstvo izražavanja odgođenih plaćanja, pri čemu ova funkcija sjedinjuje funkcije novca kao sredstva razmjene I obračunske jedinice. Ova funkcija je I temelj upostavljanja I razvoja kredita u ekonomiji. Veliki broj transakcija u savremenim ekonomijama odvija se uz odgođeno
Referentni URL