02-07-2010, 05:04 PM
Maturski, maturalni, seminarski, diplomski i master radovi iz medicine.
Od svih delova mozga, kora velikog mozga (cortex cerebri na latinskom), kao nosilac najviših kognitivnih funkcija, najčešći je fokus neuropsiholoških studija.
Kod čoveka korteks (kora) predstavlja najveći deo mozga i kao padobran natkriljuje druge, 'niže' cerebralne strukture. Podeljen je na dva, generalno simetrična dela (hemisfere). Ukupan izgled kore velikog mozga bi mogao da se zamisli kao par takvih 'padobrana', 'platna' debljine oko 2.5 milimetra, ukupne površine oko dva do dva i po kvadratna metra, ali 'zgužvanih' tako da prečnik svakog od njih ne prelazi više od oko 18 santimetara (Barlow, 1999). Hemisfere su medjusobno povezane masivnom strukturom (korpus kalozum) sačinjenom od nervnih vlakana kojima su ćelije jedne hemisfere povezane sa ćelijama druge. Pored ovih, milijarde vlakana pružaju se i izmedju kore i drugih moždanih struktura, senzornih organa i kičmene moždine, povezujući, na taj način, korteks sa ostatkom tela. Kora, bazalne ganglije i diencefalon se zajedno označavaju kao prozencencefalon ili prednji mozak.
Najupadljivija karakteristika korteksa čoveka (kao i drugih viših sisara) je prisustvo vijuga (girusi) i brazdi (sulkusi). 'Izuvijanost' kore ima svrhu da omogući 'pakovanje' što veće kortikalne površine na što manji prostor. Kod čoveka, oko dve trećine kore nalazi se unutar sulkusa.
Kora se sastoji od tela neurona, njihovih dendrita, i jednog dela aksona; takodje sadrži završetke neurona koji do nje stižu iz drugih delova mozga, kao i bogatstvo krvnih sudova. Ovo je čini tamno sivo obojenom, čime se razlikuje od projekcionih vlakana (aksona) koja sačinjavaju korpus kalozum i nishodne/ushodne puteve, a koji su, zbog mijelinskog omotača, svetlije boje ili čak beli.
Mozak je obavijen moždanom korom. To je najsloženiji i filogenetski najnoviji deo mozga. Duž srednje linije veliki mozak je podeljen nepotpuno na dve hemisfere: desnu i levu, dubokom uzdužnom pukotinom čije dno gradi žuljevito telo (corpus callosum) - tanak snop nervnih vlakana preko kojih se informacije prenose iz jedne u drugu hemisferu. Leva hemisfera kontroliše desnu polovinu tela i obrnuto. Razlika između hemisfera je u načinu obrade informacija: leva hemisfera podatke obrađuje sekvencijalno, a desna sve istovremeno. Zbog toga desna hemisfera ne daje odovore u svakom trenutku i ostavlja levoj hemisferi da sama nađe razloge nekih uverenja i odluka koje ona donese. Samim tim desna hemisfera je više uključena u osećanja i kreativnost, a leva u logično zaključivanje, analiziranje i snalaženje u prostoru. Površine hemisfera su vijugavo naborane - moždane vijuge (gyri) razdvajaju moždani žlebovi (sulci). Duboki žlebovi dele površine svake hemisfere na po pet delova: čeonu zonu, potiljačnu zonu, slepoočnu zonu, temenu zonu i ostrvo (insula). Čeona zona učestvuje u kontroli nagona, planiranju, rasuđivanju, pamćenju, rešavanju problema, socijalizaciji, spontanosti, pomaže nam da izaberemo između dobrog i lošeg ili boljeg i najboljeg, ima sposobnost da predvidi posledice trenutnih događanja i na osnovu toga donese neku odluku, pomaže da se prebrode i potisnu socijalno neprihvatljive želje, ima sposobnost da uvidi sličnosti i razlike između nekih događaja i stvari, omogućava da se naše misli pretvore u reči, stvara našu ličnost. Potiljačna zona prima informacije od čula vida i obrađuje ih: razlikuje boje i oblike, opaža pokrete i prostorne odnose. Slepoočna zona je zadužena za obradu informacija koje prima od čula sluha (uključujući više funkcije: govor, razumevanje jezika, govorna memorija), za više vizuelne funkcije (prepoznavanje lica, prizora i objekata) i kratkoročno pamćenje. Temena zona sakuplja zajedno sve senzorne informacije (ukus, dodir, temperaturu, bol, vid, sluh) i povezuje ih sa našim sećanjima kako bi im dala značenje, a zadužena je i za orijentaciju. Ostrvo ima ulogu u stvaranju nekih emocija kao što su strah, bes, tuga, sreća, gađenje, i povezivanju nekih sećanja sa emocijama. Funkcionalne zone (polja) moždane kore su primarne, sekundarne i asocijativne. Primarne zone su odgovorne za elementarne motorne funkcije i za elementarne osete. Sekundarna polja se nalaze oko primarnih senzornih oblasti i njihova uloga se sastoji u tome da na osnovu iskustva omoguće prepoznavanje različitih oseta. Asocijativna polja su oblasti moždane kore u kojima se vrši složena obrada više različitih informacija koje dolaze iz raznih područja kore. Ona omogućavaju složene funkcije kao što su mišljenje, rasuđivanje, pamćenje, motivacija, emotivno ponašanje. Sva polja se nalaze i u levoj i u desnoj hemisferi, ali nemaju jednak funkcionalni značaj. Uglavnom je polje u jednoj hemisferi dominantno u odnosu na isto polje suprotne hemisfere - to je lateralizacija funkcija kore veliko mozga.
Sadržaj:
UVODNA RAZMATRANJA 3
Metod izrade seminarskog rada 5
1 MOTORNA I PREMOTORNA FUNKCIJA KORE VELIKOG MOZGA 6
1.1 Motorne oblasti 6
1.2 Motorna funkcija kore velikog mozga 7
1.3 Premotorna funkcija kore velikog mozga 8
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 10
Od svih delova mozga, kora velikog mozga (cortex cerebri na latinskom), kao nosilac najviših kognitivnih funkcija, najčešći je fokus neuropsiholoških studija.
Kod čoveka korteks (kora) predstavlja najveći deo mozga i kao padobran natkriljuje druge, 'niže' cerebralne strukture. Podeljen je na dva, generalno simetrična dela (hemisfere). Ukupan izgled kore velikog mozga bi mogao da se zamisli kao par takvih 'padobrana', 'platna' debljine oko 2.5 milimetra, ukupne površine oko dva do dva i po kvadratna metra, ali 'zgužvanih' tako da prečnik svakog od njih ne prelazi više od oko 18 santimetara (Barlow, 1999). Hemisfere su medjusobno povezane masivnom strukturom (korpus kalozum) sačinjenom od nervnih vlakana kojima su ćelije jedne hemisfere povezane sa ćelijama druge. Pored ovih, milijarde vlakana pružaju se i izmedju kore i drugih moždanih struktura, senzornih organa i kičmene moždine, povezujući, na taj način, korteks sa ostatkom tela. Kora, bazalne ganglije i diencefalon se zajedno označavaju kao prozencencefalon ili prednji mozak.
Najupadljivija karakteristika korteksa čoveka (kao i drugih viših sisara) je prisustvo vijuga (girusi) i brazdi (sulkusi). 'Izuvijanost' kore ima svrhu da omogući 'pakovanje' što veće kortikalne površine na što manji prostor. Kod čoveka, oko dve trećine kore nalazi se unutar sulkusa.
Kora se sastoji od tela neurona, njihovih dendrita, i jednog dela aksona; takodje sadrži završetke neurona koji do nje stižu iz drugih delova mozga, kao i bogatstvo krvnih sudova. Ovo je čini tamno sivo obojenom, čime se razlikuje od projekcionih vlakana (aksona) koja sačinjavaju korpus kalozum i nishodne/ushodne puteve, a koji su, zbog mijelinskog omotača, svetlije boje ili čak beli.
Mozak je obavijen moždanom korom. To je najsloženiji i filogenetski najnoviji deo mozga. Duž srednje linije veliki mozak je podeljen nepotpuno na dve hemisfere: desnu i levu, dubokom uzdužnom pukotinom čije dno gradi žuljevito telo (corpus callosum) - tanak snop nervnih vlakana preko kojih se informacije prenose iz jedne u drugu hemisferu. Leva hemisfera kontroliše desnu polovinu tela i obrnuto. Razlika između hemisfera je u načinu obrade informacija: leva hemisfera podatke obrađuje sekvencijalno, a desna sve istovremeno. Zbog toga desna hemisfera ne daje odovore u svakom trenutku i ostavlja levoj hemisferi da sama nađe razloge nekih uverenja i odluka koje ona donese. Samim tim desna hemisfera je više uključena u osećanja i kreativnost, a leva u logično zaključivanje, analiziranje i snalaženje u prostoru. Površine hemisfera su vijugavo naborane - moždane vijuge (gyri) razdvajaju moždani žlebovi (sulci). Duboki žlebovi dele površine svake hemisfere na po pet delova: čeonu zonu, potiljačnu zonu, slepoočnu zonu, temenu zonu i ostrvo (insula). Čeona zona učestvuje u kontroli nagona, planiranju, rasuđivanju, pamćenju, rešavanju problema, socijalizaciji, spontanosti, pomaže nam da izaberemo između dobrog i lošeg ili boljeg i najboljeg, ima sposobnost da predvidi posledice trenutnih događanja i na osnovu toga donese neku odluku, pomaže da se prebrode i potisnu socijalno neprihvatljive želje, ima sposobnost da uvidi sličnosti i razlike između nekih događaja i stvari, omogućava da se naše misli pretvore u reči, stvara našu ličnost. Potiljačna zona prima informacije od čula vida i obrađuje ih: razlikuje boje i oblike, opaža pokrete i prostorne odnose. Slepoočna zona je zadužena za obradu informacija koje prima od čula sluha (uključujući više funkcije: govor, razumevanje jezika, govorna memorija), za više vizuelne funkcije (prepoznavanje lica, prizora i objekata) i kratkoročno pamćenje. Temena zona sakuplja zajedno sve senzorne informacije (ukus, dodir, temperaturu, bol, vid, sluh) i povezuje ih sa našim sećanjima kako bi im dala značenje, a zadužena je i za orijentaciju. Ostrvo ima ulogu u stvaranju nekih emocija kao što su strah, bes, tuga, sreća, gađenje, i povezivanju nekih sećanja sa emocijama. Funkcionalne zone (polja) moždane kore su primarne, sekundarne i asocijativne. Primarne zone su odgovorne za elementarne motorne funkcije i za elementarne osete. Sekundarna polja se nalaze oko primarnih senzornih oblasti i njihova uloga se sastoji u tome da na osnovu iskustva omoguće prepoznavanje različitih oseta. Asocijativna polja su oblasti moždane kore u kojima se vrši složena obrada više različitih informacija koje dolaze iz raznih područja kore. Ona omogućavaju složene funkcije kao što su mišljenje, rasuđivanje, pamćenje, motivacija, emotivno ponašanje. Sva polja se nalaze i u levoj i u desnoj hemisferi, ali nemaju jednak funkcionalni značaj. Uglavnom je polje u jednoj hemisferi dominantno u odnosu na isto polje suprotne hemisfere - to je lateralizacija funkcija kore veliko mozga.
Sadržaj:
UVODNA RAZMATRANJA 3
Metod izrade seminarskog rada 5
1 MOTORNA I PREMOTORNA FUNKCIJA KORE VELIKOG MOZGA 6
1.1 Motorne oblasti 6
1.2 Motorna funkcija kore velikog mozga 7
1.3 Premotorna funkcija kore velikog mozga 8
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 10