02-07-2010, 02:31 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
U važnim aspektima Leibnitz predstavlja izuzetak među velikim filozofima sedamnaestog stoljeća. Za glavne mislioce tog razdoblja karakteristično je da objavljuju potrebu da se odbaci filozofska tradicija; na različite načine, Descartes, Hobbes i Spinoza insistiraju na tome da se moraju položiti novi temelji ukoliko filozofija hoće da dostigne ikakve sigurne i trajne rezultate. Čak se i Malbransh, koji pokušava da oživi Avgustinovo učenje, pridružuje zboru osuda Aristotela i njegovog nasljeđa.
Leibnitz je, naravno, entuzijastičan kao i svi njegovi suvremenici u vezi s novom mehanističkom naukom; zapravo, on je jedan od njenih najistaknutijih branitelja i zastupnika. No, Leibnitz nije bio revolucionar po temperamentu, već sintetičar; u filozofiji, kao i u politici i religiji, on svjesno radi na posredovanju između suprotnih tabora. Kako on to sam kaže, "većina filozofskih tabora jeste u pravu u velikom dijelu onog što potvrđuje, ali nije toliko u onom što odbacuje".
Osobiti karakter Leibnitzovog pomirljivog projekta zahtijeva da se učini malo jasnijim. Drugi filozofi tog razdoblja su, naravno, također pokušavali pokazati da je nova znanost suglasna s prirodnom teologijom. Descartes je, primjerice, tragao za mjestom u svojoj filozofiji za takve pravovjerne doktrine kao što je egzistencija Boga ili besmrtnost duše. No, nasuprot Descartu, Leibnitz je pokušavao zadržati što je više moguće od aristotelovskog okvira i da ga kombinira s znanstvenim i filozofskim idejama koje su se pojavljivale u to vrijeme; videćemo, na primjer, da Leibnitz pokušava spojiti aristotelovski i kartezijanski koncepte duše. Sintetički duh Leibnitzove filozofije jedna je od stvari koje u njoj fasciniraju, ali to je također i izvor slabosti; Leibnitz ponekad djeluje kao da pokušava pomiriti ono nepomirljivo...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 O uticaju G. W. Leibnitza na fiziku 6
1.2 Supstancija i agregat 9
1.3 Logika i metafizika 12
ZAKLJUČAK 16
LITERATURA 18
U važnim aspektima Leibnitz predstavlja izuzetak među velikim filozofima sedamnaestog stoljeća. Za glavne mislioce tog razdoblja karakteristično je da objavljuju potrebu da se odbaci filozofska tradicija; na različite načine, Descartes, Hobbes i Spinoza insistiraju na tome da se moraju položiti novi temelji ukoliko filozofija hoće da dostigne ikakve sigurne i trajne rezultate. Čak se i Malbransh, koji pokušava da oživi Avgustinovo učenje, pridružuje zboru osuda Aristotela i njegovog nasljeđa.
Leibnitz je, naravno, entuzijastičan kao i svi njegovi suvremenici u vezi s novom mehanističkom naukom; zapravo, on je jedan od njenih najistaknutijih branitelja i zastupnika. No, Leibnitz nije bio revolucionar po temperamentu, već sintetičar; u filozofiji, kao i u politici i religiji, on svjesno radi na posredovanju između suprotnih tabora. Kako on to sam kaže, "većina filozofskih tabora jeste u pravu u velikom dijelu onog što potvrđuje, ali nije toliko u onom što odbacuje".
Osobiti karakter Leibnitzovog pomirljivog projekta zahtijeva da se učini malo jasnijim. Drugi filozofi tog razdoblja su, naravno, također pokušavali pokazati da je nova znanost suglasna s prirodnom teologijom. Descartes je, primjerice, tragao za mjestom u svojoj filozofiji za takve pravovjerne doktrine kao što je egzistencija Boga ili besmrtnost duše. No, nasuprot Descartu, Leibnitz je pokušavao zadržati što je više moguće od aristotelovskog okvira i da ga kombinira s znanstvenim i filozofskim idejama koje su se pojavljivale u to vrijeme; videćemo, na primjer, da Leibnitz pokušava spojiti aristotelovski i kartezijanski koncepte duše. Sintetički duh Leibnitzove filozofije jedna je od stvari koje u njoj fasciniraju, ali to je također i izvor slabosti; Leibnitz ponekad djeluje kao da pokušava pomiriti ono nepomirljivo...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 O uticaju G. W. Leibnitza na fiziku 6
1.2 Supstancija i agregat 9
1.3 Logika i metafizika 12
ZAKLJUČAK 16
LITERATURA 18