30-06-2010, 08:18 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodnih odnosa.
„Evropska unija (skraćeno: EU) je međuvladina i nadnacionalna unija (zajednica) dvadeset sedam evropskih država. Unija svoje korene vodi od Evropsko ekonomske zajednice osnovane Rimskim ugovorom 1957. od strane šest evropskih država. Od tada se Evropska zajednica proširila pridruživanjem novih država-članica i stekla veću moć. Ova zajednica je oformljena pod sadašnjim imenom Ugovorom o Evropskoj uniji (više poznatim pod imenom Mastrihtski ugovor) 1992. godine. Mnogi aspekti EU su postojali i pre potpisivanja ovog ugovora, preko raznih organizacija oformljenih 50-ih godina dvadesetog veka. Lisabonskim sporazumom potpisanim decembra 2007. predviđena je izmena sadašnjih sporazuma kako bi se korigovale političke i pravne strukture Evropske unije. Proces ratifikacije Lisabonskog sporazuma je predviđen je do kraja 2008, ali je ratifikacija ugrožena negativnim ishodom na referendumu u Irskoj juna 2008.
Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje u svim državama članica, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. Ona zadržava zajedničku trgovinsku politiku, poljoprivrednu politiku i politika u oblasti ribarstva i regionalnog razvoja. Evropska unija je 1999. uvela zajedničku valutu evro, koju je do sada usvojilo 13 država članica.
Političke aktivnosti Evropske unije se ispoljavaju u mnogim sferama, od politike zdravstva i ekonomske politike do inostranih poslova i odbrane. Kontrola pasoša na graničnim prelazima država-članica je ukinuta Šengenskim sporazumom. U zavisnosti od razvijenosti svake zemlje ponaosob, organizacija Evropske unije se razlikuje u različitim oblastima“.
EU je definisana kao:
• federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti životne sredine;
• konfederacija u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača, unutrašnjoj politici i kao
• međunarodna organizacija u spoljnoj politici. Glavna oblast na kojoj EU počiva je jedinstveno tržište koje se bazira na carinskoj uniji, jedinstvenoj moneti (usvojenoj od strane 12 članica), zajedničkoj poljoprivrednoj politici i zajedničkoj politici u sferi ribarstva.
Sa skoro 500 miliona stanovnika Evropska unija ima 31% udela u svetskom nominalnom bruto domaćem proizvodu (15,8 biliona američkih dolara) u 2007. Unija predstavlja svoje članice u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i posmatrač je na samitima Grupe 8 i Ujedinjenih nacija. 21 članica Evropske unije je i članica NATO pakta. Važne institucije Evropske unije su Evropska komisija, Evropski parlament, Savet Evropske unije, Evropski savet, Evropski sud pravde i Evropska centralna banka. Građani Evropske unije svoje predstavnike u Evropskom parlamentu biraju svakih 5 godina.
Evropska unija je najmoćnija regionalna organizacija koja trenutno u svetu postoji. Kao što se iz prethodnog može videti, u nekim oblastima gde su države članice svoj suverinitet prepustile Evropskoj uniji, može se reći da je Evropska unija federacija ili konfederacija . Unija nema pravo da premesti dodatna ovlašćenja drugih članica na sebe bez dopuštenja određene članice. Isto tako, određeni broj članica rukovodi samostalno svojim politikama od nacionalnog interesa, kao što su inostrani poslovi, odbrana, valuta.
Zahvaljujući ovakvom ustrojstvu, Evropska unija se ne može definisati ni kao internacionalna organizacija ni kao konfederacija ili federacija. Moglo bi se reći da je sui generis celina.
1.1. Pravo EU
Pravna osnova Evropske unije su ugovori između njenih članica. Oni su donošeni tokom godina. Prvi takav ugovor je Ugovor iz Pariza (1951) kojim je oformljena Evropska zajednica za ugalj i čelik između šest evropskih zemalja. Ovaj ugovor je istekao pre donošenja docnijih ugovora. Sa druge strane, Rimski ugovor (1957) i dalje traje, posle njega je donesen Mastrihtski ugovor (1992), koji je Evropsku uniju konstituisao pod tim imenom. Najviše amandmana na Rimski ugovor se ticalo pristupa 10 novih članica 1. maja 2004.“
Ako Ustav ne prođe prilikom ratifikacije svih članica, onda bi možda bilo neophodno ponovo otvoriti pregovore u vezi njegovog donošenja. Većina političara i državnih zvaničnika se slažu oko toga da je sadašnji pred-ustav neodgovarajuć za trenutnih 25 država članica (kao i za buduće). Stariji političari (naročito u Francuskoj) imaju stav da ako ustav ne ratifikuje nekoliko članica treba „nastaviti bez njih“.
• Evropska unija nema zvanični glavni grad, a sedišta njenih institucija se nalaze u nekoliko različitih gradova. Brisel je sedište Evropske komisije i Saveta Evropske unije (Savet ministara), kao i domaćin sastanaka i plenarnih zasedanja Evropskog parlamenta. Brisel se upravo zbog ovoga smatra de fakto glavnim gradom EU.
• Strazbur je sedište Evropskog parlamenta i domaćin je većine plenarnih zasedanja.
• Evropski sud i sekretarijat Evropskog parlamenta se nalaze u Luksemburgu.
• Evropska centralna banka je smeštena u Frankfurtu.
1.2. Članovi, kandidati i potencionalni kandidati EU
Od 1. januara 2007. EU ima 27 zemalja članica . Ukupna površina tih 27 zemalja je 4,325,675 km². Da je jedinstvena zemlja, bila bi sedma po redu država u svetu po površini. Broj građana EU (pod uslovima Mastrihtskog sporazuma) u 27 zemalja je otprilike 496 miliona (januar 2007). Bila bi dakle treća po redu posle Kine i Indije, da se radi o pravoj državi.
U periodu od 1952/1958. šest osnivačkih zemalja EU bile su: Belgija, Zapadna Nemačka, Italija, Luksemburg, Francuska i Holandija.
• Grenland, koji je sastavni deo Danske je na referendumu (1979) napustio sve evropske institucije 1985. godine.
• 1990. godine teritorija i stanovništvo Evropske zajednice su uvećani kada se Istočna Nemačka ponovo ujedinila sa Zapadnom Nemačkom.
Kandidati za članstvo - ostale zemlje
Zvanične zemlje kandidati za članstvo su Hrvatska i Makedonija ali se ne zna kada će ući u Uniju. Turska je takođe kandidat za koga se ne zna tačan datum prijema i država oko koje se vode razne polemike unutar EU o tome da li bi trebala da bude primljena u članstvo. Mnoge države, kao što su Norveška, Švajcarska i Island, ne žele da uđu u EU, ali s njom imaju specijalne sporazume.
1. EVROPSKA UNIJA – EU 3
1.1. Pravo EU 4
1.2. Članovi, kandidati i potencionalni kandidati EU 4
1.3. Važnost EU i kandidatura za njihovo članstvo 5
1.4 Proširenje EU 6
2. EKONOMSKA POLITIKA SRBIJE NA PUTU KA EVROPSKOJ UNIJI 10
2.2. UTICAJ USLUŽNIH DELATNOSTI NA ZAPOSLENOST 11
2.3. POLJOPRIVREDA SRBIJE I NJEN ZNAČAJ ZA EVROPSKU UNIJU 13
2.4. MAKROEKONOMSKA KRETANJA U SRBIJI 15
3. ZAKLJUČAK 16
4. LITERATURA: 17
„Evropska unija (skraćeno: EU) je međuvladina i nadnacionalna unija (zajednica) dvadeset sedam evropskih država. Unija svoje korene vodi od Evropsko ekonomske zajednice osnovane Rimskim ugovorom 1957. od strane šest evropskih država. Od tada se Evropska zajednica proširila pridruživanjem novih država-članica i stekla veću moć. Ova zajednica je oformljena pod sadašnjim imenom Ugovorom o Evropskoj uniji (više poznatim pod imenom Mastrihtski ugovor) 1992. godine. Mnogi aspekti EU su postojali i pre potpisivanja ovog ugovora, preko raznih organizacija oformljenih 50-ih godina dvadesetog veka. Lisabonskim sporazumom potpisanim decembra 2007. predviđena je izmena sadašnjih sporazuma kako bi se korigovale političke i pravne strukture Evropske unije. Proces ratifikacije Lisabonskog sporazuma je predviđen je do kraja 2008, ali je ratifikacija ugrožena negativnim ishodom na referendumu u Irskoj juna 2008.
Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje u svim državama članica, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. Ona zadržava zajedničku trgovinsku politiku, poljoprivrednu politiku i politika u oblasti ribarstva i regionalnog razvoja. Evropska unija je 1999. uvela zajedničku valutu evro, koju je do sada usvojilo 13 država članica.
Političke aktivnosti Evropske unije se ispoljavaju u mnogim sferama, od politike zdravstva i ekonomske politike do inostranih poslova i odbrane. Kontrola pasoša na graničnim prelazima država-članica je ukinuta Šengenskim sporazumom. U zavisnosti od razvijenosti svake zemlje ponaosob, organizacija Evropske unije se razlikuje u različitim oblastima“.
EU je definisana kao:
• federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti životne sredine;
• konfederacija u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača, unutrašnjoj politici i kao
• međunarodna organizacija u spoljnoj politici. Glavna oblast na kojoj EU počiva je jedinstveno tržište koje se bazira na carinskoj uniji, jedinstvenoj moneti (usvojenoj od strane 12 članica), zajedničkoj poljoprivrednoj politici i zajedničkoj politici u sferi ribarstva.
Sa skoro 500 miliona stanovnika Evropska unija ima 31% udela u svetskom nominalnom bruto domaćem proizvodu (15,8 biliona američkih dolara) u 2007. Unija predstavlja svoje članice u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i posmatrač je na samitima Grupe 8 i Ujedinjenih nacija. 21 članica Evropske unije je i članica NATO pakta. Važne institucije Evropske unije su Evropska komisija, Evropski parlament, Savet Evropske unije, Evropski savet, Evropski sud pravde i Evropska centralna banka. Građani Evropske unije svoje predstavnike u Evropskom parlamentu biraju svakih 5 godina.
Evropska unija je najmoćnija regionalna organizacija koja trenutno u svetu postoji. Kao što se iz prethodnog može videti, u nekim oblastima gde su države članice svoj suverinitet prepustile Evropskoj uniji, može se reći da je Evropska unija federacija ili konfederacija . Unija nema pravo da premesti dodatna ovlašćenja drugih članica na sebe bez dopuštenja određene članice. Isto tako, određeni broj članica rukovodi samostalno svojim politikama od nacionalnog interesa, kao što su inostrani poslovi, odbrana, valuta.
Zahvaljujući ovakvom ustrojstvu, Evropska unija se ne može definisati ni kao internacionalna organizacija ni kao konfederacija ili federacija. Moglo bi se reći da je sui generis celina.
1.1. Pravo EU
Pravna osnova Evropske unije su ugovori između njenih članica. Oni su donošeni tokom godina. Prvi takav ugovor je Ugovor iz Pariza (1951) kojim je oformljena Evropska zajednica za ugalj i čelik između šest evropskih zemalja. Ovaj ugovor je istekao pre donošenja docnijih ugovora. Sa druge strane, Rimski ugovor (1957) i dalje traje, posle njega je donesen Mastrihtski ugovor (1992), koji je Evropsku uniju konstituisao pod tim imenom. Najviše amandmana na Rimski ugovor se ticalo pristupa 10 novih članica 1. maja 2004.“
Ako Ustav ne prođe prilikom ratifikacije svih članica, onda bi možda bilo neophodno ponovo otvoriti pregovore u vezi njegovog donošenja. Većina političara i državnih zvaničnika se slažu oko toga da je sadašnji pred-ustav neodgovarajuć za trenutnih 25 država članica (kao i za buduće). Stariji političari (naročito u Francuskoj) imaju stav da ako ustav ne ratifikuje nekoliko članica treba „nastaviti bez njih“.
• Evropska unija nema zvanični glavni grad, a sedišta njenih institucija se nalaze u nekoliko različitih gradova. Brisel je sedište Evropske komisije i Saveta Evropske unije (Savet ministara), kao i domaćin sastanaka i plenarnih zasedanja Evropskog parlamenta. Brisel se upravo zbog ovoga smatra de fakto glavnim gradom EU.
• Strazbur je sedište Evropskog parlamenta i domaćin je većine plenarnih zasedanja.
• Evropski sud i sekretarijat Evropskog parlamenta se nalaze u Luksemburgu.
• Evropska centralna banka je smeštena u Frankfurtu.
1.2. Članovi, kandidati i potencionalni kandidati EU
Od 1. januara 2007. EU ima 27 zemalja članica . Ukupna površina tih 27 zemalja je 4,325,675 km². Da je jedinstvena zemlja, bila bi sedma po redu država u svetu po površini. Broj građana EU (pod uslovima Mastrihtskog sporazuma) u 27 zemalja je otprilike 496 miliona (januar 2007). Bila bi dakle treća po redu posle Kine i Indije, da se radi o pravoj državi.
U periodu od 1952/1958. šest osnivačkih zemalja EU bile su: Belgija, Zapadna Nemačka, Italija, Luksemburg, Francuska i Holandija.
• Grenland, koji je sastavni deo Danske je na referendumu (1979) napustio sve evropske institucije 1985. godine.
• 1990. godine teritorija i stanovništvo Evropske zajednice su uvećani kada se Istočna Nemačka ponovo ujedinila sa Zapadnom Nemačkom.
Kandidati za članstvo - ostale zemlje
Zvanične zemlje kandidati za članstvo su Hrvatska i Makedonija ali se ne zna kada će ući u Uniju. Turska je takođe kandidat za koga se ne zna tačan datum prijema i država oko koje se vode razne polemike unutar EU o tome da li bi trebala da bude primljena u članstvo. Mnoge države, kao što su Norveška, Švajcarska i Island, ne žele da uđu u EU, ali s njom imaju specijalne sporazume.
1. EVROPSKA UNIJA – EU 3
1.1. Pravo EU 4
1.2. Članovi, kandidati i potencionalni kandidati EU 4
1.3. Važnost EU i kandidatura za njihovo članstvo 5
1.4 Proširenje EU 6
2. EKONOMSKA POLITIKA SRBIJE NA PUTU KA EVROPSKOJ UNIJI 10
2.2. UTICAJ USLUŽNIH DELATNOSTI NA ZAPOSLENOST 11
2.3. POLJOPRIVREDA SRBIJE I NJEN ZNAČAJ ZA EVROPSKU UNIJU 13
2.4. MAKROEKONOMSKA KRETANJA U SRBIJI 15
3. ZAKLJUČAK 16
4. LITERATURA: 17