29-06-2010, 10:26 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodnih odnosa.
Evropska unija je bitan činilac na svjetskoj sceni. Sa ukupnim brojem stanovnika od 450 miliona, veća je od SAD i Rusije zajedno. Ona je najveći svjetski trgovac i proizvodi jednu četvrtinu ukupnog svjetskog bogatstva. Ona daje veću pomoć siromašnim zemljama nego bilo koji drugi donator. Njena valuta, evro, na drugom je mjestu na međunarodnom, finansijskom tržištu, tik uz američki dolar. EU nije imala za cilj da postane svjetska sila. Nastala je kao odgovor na posljedice Drugog svjetskog rata, sa primarnim zadatkom da okupi nacije i narode Evrope. Ali, kako se širila i preuzimala više obaveza, postalo je nužno da definiše svoje odnose sa ostatkom svijeta. Kao što radi na tome da ukloni trgovinske barijere, razvije siromašnije regione i promoviše miroljubivu saradnju u okviru svojih granica, tako sarađuje i sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama da bi svima omogućila da uživaju u dobrobitima slobodnog tržišta, ekonomskog rasta i stabilnosti u svijetu koji sve više postaje međusobno zavisan. U isto vrijeme EU štiti svoje legitimne ekonomske i poslovne interese na svjetskoj sceni. Trenutno najveći izazov je širenje mira i bezbjednosti izvan granica Evropske unije.
EU pokazuje kako zemlje mogu uspješno udružiti svoje ekonomske i političke resurse zarad zajedničkog interesa. Ona služi kao model za integraciju među zemljama drugih svjetskih regiona.
1.2. Ponašanje EU u odnosima sa „ostatkom svijeta“
Od svog nastanka pedesetih godina Evropska unija razvija odnose sa ostatkom svijeta sprovođenjem zajedničke trgovinske politike, politike pružanja razvojne pomoći i
realizovanja zvaničnih sporazuma o trgovini i saradnji sa pojedinačnim zemljama ili regionalnim grupama. EU je još sedamdesetih godina počela da pruža humanitarnu pomoć ugroženima širom svijeta. Od 1993. prema Mastrihtskom sporazumu razvija zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku (ZSPB) da bi omogućila zajedničko djelovanje ukoliko bi interesi Unije kao cjeline bili ugroženi. Odbrana postaje važan aspekt ZSPB, s obzirom na to da Unija teži promovisanju i održanju stabilnosti širom svijeta. S obzirom na to da radi na borbi protiv terorizma, međunarodnog kriminala, preprodaje droge, ilegalnim migracijama i bavi se globalnim pitanjima kao što su zaštita prirodne sredine, Unija usko sarađuje sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama.
Zajednička trgovinska politika EU funkcioniše na dva nivoa:
• u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Evropska unija je aktivno uključena u donošenje pravila multilateralne trgovine na globalnom nivou.
• EU sklapa svoje sopstvene bilateralne trgovinske sporazume sa zemljama ili regionima.
1.3. Spoljni odnosi – globalno opredjeljenje
Značaj koji Unija sada pridaje odnosima sa zemljama širom svijeta može se sagledati kroz novine u radu Evropske komisije i Savjeta ministara. Prije oko 15 godina cjelokupnom sferom spoljnih odnosa bavila su se samo dva odjeljenja Komisije. Sada ih ima šest. Radi osiguranja koherentnog pristupa i prepoznatljivog identiteta, opštu koordinaciju obezbjeđuje komesar za spoljne odnose. On neposredno sarađuje sa kolegama zaduženim za sektorske politike – Razvoj i humanitarna pomoć, Proširenje i Trgovina. Takođe tijesno sarađuje sa generalnim sekretarom Savjeta ministara i visokim predstavnikom za zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku (CFSP).
Unija ima široku mrežu koja se prostire po cijelom svijetu i pomaže joj da formuliše i sprovodi svoju politiku. Pored brojnih stranih ambasada u Briselu akreditovanih pri EU, Komisija ima preko 120 sopstvenih delegacija u trećim zemljama. Njihova uloga je da razvijaju bilateralne veze Unije sa narodima veoma različite veličine i bogatstva, promovišu politike i vrijednosti EU i obavještavaju Brisel o razvoju događaja na terenu. Pored čestih kontakata između funkcionera, ministara i predstavnika parlamenata, EU, jednom ili dva puta godišnje, ima i redovne sastanke na vrhu sa najznačajnijim partnerima kao što su Sjedinjene Države, Japan, Rusija i Kanada. Ovi razgovori, koji su na početku bili uglavnom usmjereni na trgovinu, sada uključuju čitav niz raznovrsnih političkih pitanja, uključujući i načine za zaštitu okoline i razvoj ljudskih pravo kao i suprotstavljanje međunarodnom kriminalu i ilegalnoj trgovini drogama. Unija svoje stavove zastupa u raznim multilateralnim forumima kao što su Ujedinjene nacije, Svjetska banka i Organizacija za bezbjednost i saradnju u Evropi, i u zajednici sa njima radi na što boljem ostvarivanju mira i bezbjednosti kao zajedničkom cilju.
Iako predsedništvo Unije svakih šest mjeseci prelazi na drugu zemlju članicu po principu rotacije, kontinuitet spoljne politike obezbjeđuju visoki predstavnik za CFSP, Sekretarijat Savjeta i Komisija. Zemlji članici koja zauzima mjesto predsjedavajućeg pomaže i članica koja će je naslijediti na tom položaju.
1.4. Trgovina EU
Evropska unija je najveća trgovinska sila u svijetu, kad se uzme u obzir njeno učešće od 20 procenata u svjetskom uvozu i izvozu. Otvorena trgovina među zemljama članicama pomogla je stvaranju Unije prije skoro 50 godina i donijela porast blagostanja svim zemljama članicama. Unija stoga ima vodeću ulogu u naporima da se globalizuje svjetska trgovina za dobrobit kako bogatih tako i siromašnih zemalja. Rast broja trgovinskih aktivnosti EU pokreće rast na svjetskom nivou od koga svi imaju koristi. Ona pruža potrošačima širi izbor proizvoda. Konkurencija između uvoznih i domaćih proizvoda smanjuje cijene i podiže kvalitet. Evropska unija vjeruje da globalizacija može donijeti ekonomsku koristi svima, uključujući i zemlje u razvoju, usvajanjem odgovarajućih pravila prihvaćenih na multilateralnom nivou i uključivanjem zemalja u razvoju u svjetsku trgovinu. Stoga Evropska unija pregovara sa svojim partnerima da liberalizuju trgovinu kako robom tako i uslugama. Unija teži da pomogne zemljama u razvoju omogućavajući im lakši pristup na svoje tržište u kratkom roku, a ujedno im dajući više vremena da otvore svoja tržišta za evropske proizvode. U isto vrijeme, Unija reformiše svoju poljoprivrednu strategiju - što će takođe donijeti koristi zemljama u razvoju.
Evropska unija čvrsto podržava Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO) koja je donela niz pravila u cilju liberalizacije svjetske trgovine i obezbjeđenja 'fer tretmana' za sve učesnike. Ovaj sistem nudi određeni nivo legalne izvjesnosti i transparentnosti u odvijanju međunarodne trgovine, bez obzira na jasnu potrebu za njegovim poboljšanjem. Svetska trgovinska organizacija takođe obezbjeđuje primjenu procedure arbitraže kada se pojave direktni sporovi između dva ili više trgovačka partnera. Unija je postala ključni igrač u uspješnim 'rundama' multilateralnih trgovinskih sporazuma sa ciljem liberalizacije svjetske trgovine. Ovo se posebno odnosi na značaj tekuće runde, poznate kao "Doha runda razvoja" koja je započeta 2001. godine. Cilj je da se uklone smetnje za liberalizaciju trgovine, pogotovo za dobrobit zemalja u razvoju.
Trgovinska pravila su multilateralna, ali trgovina sama po sebi je bilateralna - između kupaca i prodavaca, izvoznika i uvoznika. To je razlog zbog koga je Unija razvila mrežu bilateralnih trgovinskih sporazuma sa pojedinačnim zemljama i regionima širom svijeta. Proširenje Unije sa 15 na 25 članica u 2004. godini i 2 članice u 2007. godini, daje joj dodatnu težinu kao trgovačkom partneru, posebno u odnosu na susjede u Istočnoj Evropi i mediteranskom basenu. Trgovinska politika Unije je blisko povezana sa njenom razvojnom politikom. Obe politike zajedno predstavljaju prihvatanje Unije da preuzme svoj dio odgovornosti u pomoći zemljama u razvoju u borbi protiv siromaštva i njihovoj intergaciji u svjetsku privredu. Još davno je shvaćeno da trgovina može inicirati ekonomski razvoj i razvoj produktivnih kapaciteta siromašnih zemalja. Već 1971. godine, po Opštem sistemu preferencijala (GSP), Unija je počela da smanjuje ili da uklanja carinske tarife i kvote na uvoz iz zemalja u razvoju. Štaviše, kroz inicijativu "Sve sem oružja" donijetu 2001. godine, Unija odobrava slobodan pristup na evropsko tržište svim proizvodima, osim oružja, iz 49 najslabije razvijenih zemalja. Posebni trgovinski odnosi i odnosi pomoći između Unije i njenih 78 partnera u Africi, Karibima i regionu Pacifika (ACP) datiraju iz 1975. godine i smatraju se kao model kako bogate zemlje mogu da pomognu siromašnim zemljama.
1.5. Trgovina: uklanjanje barijera i širenje rasta
Od najranijih dana EU se opredijelila za uklanjanje trgovinskih barijera između svojih članica smatrajući da će to podstaći ekonomski prosperitet i nacionalnu i individualnu dobrobit. Unija je te iste principe zastupala i na svjetskoj pozornici.
Podaci o tome su dovoljno rečiti. Multilateralni trgovinski sistem je progresivno liberalizovan kroz niz međunarodnih pregovora obavljenih u prošlih pola vijeka. Za to vrijeme, svjetska trgovina se povećala sedamnaest puta, svjetska proizvodnja se više nego učetvorostručila, dok se prihod po glavi stanovnika u svijetu udvostručio a prosječne carine u industrijalizovanim zemljama smanjile sa 40% 1940. godine na manje od 4%.
Evropska unija je bitan činilac na svjetskoj sceni. Sa ukupnim brojem stanovnika od 450 miliona, veća je od SAD i Rusije zajedno. Ona je najveći svjetski trgovac i proizvodi jednu četvrtinu ukupnog svjetskog bogatstva. Ona daje veću pomoć siromašnim zemljama nego bilo koji drugi donator. Njena valuta, evro, na drugom je mjestu na međunarodnom, finansijskom tržištu, tik uz američki dolar. EU nije imala za cilj da postane svjetska sila. Nastala je kao odgovor na posljedice Drugog svjetskog rata, sa primarnim zadatkom da okupi nacije i narode Evrope. Ali, kako se širila i preuzimala više obaveza, postalo je nužno da definiše svoje odnose sa ostatkom svijeta. Kao što radi na tome da ukloni trgovinske barijere, razvije siromašnije regione i promoviše miroljubivu saradnju u okviru svojih granica, tako sarađuje i sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama da bi svima omogućila da uživaju u dobrobitima slobodnog tržišta, ekonomskog rasta i stabilnosti u svijetu koji sve više postaje međusobno zavisan. U isto vrijeme EU štiti svoje legitimne ekonomske i poslovne interese na svjetskoj sceni. Trenutno najveći izazov je širenje mira i bezbjednosti izvan granica Evropske unije.
EU pokazuje kako zemlje mogu uspješno udružiti svoje ekonomske i političke resurse zarad zajedničkog interesa. Ona služi kao model za integraciju među zemljama drugih svjetskih regiona.
1.2. Ponašanje EU u odnosima sa „ostatkom svijeta“
Od svog nastanka pedesetih godina Evropska unija razvija odnose sa ostatkom svijeta sprovođenjem zajedničke trgovinske politike, politike pružanja razvojne pomoći i
realizovanja zvaničnih sporazuma o trgovini i saradnji sa pojedinačnim zemljama ili regionalnim grupama. EU je još sedamdesetih godina počela da pruža humanitarnu pomoć ugroženima širom svijeta. Od 1993. prema Mastrihtskom sporazumu razvija zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku (ZSPB) da bi omogućila zajedničko djelovanje ukoliko bi interesi Unije kao cjeline bili ugroženi. Odbrana postaje važan aspekt ZSPB, s obzirom na to da Unija teži promovisanju i održanju stabilnosti širom svijeta. S obzirom na to da radi na borbi protiv terorizma, međunarodnog kriminala, preprodaje droge, ilegalnim migracijama i bavi se globalnim pitanjima kao što su zaštita prirodne sredine, Unija usko sarađuje sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama.
Zajednička trgovinska politika EU funkcioniše na dva nivoa:
• u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Evropska unija je aktivno uključena u donošenje pravila multilateralne trgovine na globalnom nivou.
• EU sklapa svoje sopstvene bilateralne trgovinske sporazume sa zemljama ili regionima.
1.3. Spoljni odnosi – globalno opredjeljenje
Značaj koji Unija sada pridaje odnosima sa zemljama širom svijeta može se sagledati kroz novine u radu Evropske komisije i Savjeta ministara. Prije oko 15 godina cjelokupnom sferom spoljnih odnosa bavila su se samo dva odjeljenja Komisije. Sada ih ima šest. Radi osiguranja koherentnog pristupa i prepoznatljivog identiteta, opštu koordinaciju obezbjeđuje komesar za spoljne odnose. On neposredno sarađuje sa kolegama zaduženim za sektorske politike – Razvoj i humanitarna pomoć, Proširenje i Trgovina. Takođe tijesno sarađuje sa generalnim sekretarom Savjeta ministara i visokim predstavnikom za zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku (CFSP).
Unija ima široku mrežu koja se prostire po cijelom svijetu i pomaže joj da formuliše i sprovodi svoju politiku. Pored brojnih stranih ambasada u Briselu akreditovanih pri EU, Komisija ima preko 120 sopstvenih delegacija u trećim zemljama. Njihova uloga je da razvijaju bilateralne veze Unije sa narodima veoma različite veličine i bogatstva, promovišu politike i vrijednosti EU i obavještavaju Brisel o razvoju događaja na terenu. Pored čestih kontakata između funkcionera, ministara i predstavnika parlamenata, EU, jednom ili dva puta godišnje, ima i redovne sastanke na vrhu sa najznačajnijim partnerima kao što su Sjedinjene Države, Japan, Rusija i Kanada. Ovi razgovori, koji su na početku bili uglavnom usmjereni na trgovinu, sada uključuju čitav niz raznovrsnih političkih pitanja, uključujući i načine za zaštitu okoline i razvoj ljudskih pravo kao i suprotstavljanje međunarodnom kriminalu i ilegalnoj trgovini drogama. Unija svoje stavove zastupa u raznim multilateralnim forumima kao što su Ujedinjene nacije, Svjetska banka i Organizacija za bezbjednost i saradnju u Evropi, i u zajednici sa njima radi na što boljem ostvarivanju mira i bezbjednosti kao zajedničkom cilju.
Iako predsedništvo Unije svakih šest mjeseci prelazi na drugu zemlju članicu po principu rotacije, kontinuitet spoljne politike obezbjeđuju visoki predstavnik za CFSP, Sekretarijat Savjeta i Komisija. Zemlji članici koja zauzima mjesto predsjedavajućeg pomaže i članica koja će je naslijediti na tom položaju.
1.4. Trgovina EU
Evropska unija je najveća trgovinska sila u svijetu, kad se uzme u obzir njeno učešće od 20 procenata u svjetskom uvozu i izvozu. Otvorena trgovina među zemljama članicama pomogla je stvaranju Unije prije skoro 50 godina i donijela porast blagostanja svim zemljama članicama. Unija stoga ima vodeću ulogu u naporima da se globalizuje svjetska trgovina za dobrobit kako bogatih tako i siromašnih zemalja. Rast broja trgovinskih aktivnosti EU pokreće rast na svjetskom nivou od koga svi imaju koristi. Ona pruža potrošačima širi izbor proizvoda. Konkurencija između uvoznih i domaćih proizvoda smanjuje cijene i podiže kvalitet. Evropska unija vjeruje da globalizacija može donijeti ekonomsku koristi svima, uključujući i zemlje u razvoju, usvajanjem odgovarajućih pravila prihvaćenih na multilateralnom nivou i uključivanjem zemalja u razvoju u svjetsku trgovinu. Stoga Evropska unija pregovara sa svojim partnerima da liberalizuju trgovinu kako robom tako i uslugama. Unija teži da pomogne zemljama u razvoju omogućavajući im lakši pristup na svoje tržište u kratkom roku, a ujedno im dajući više vremena da otvore svoja tržišta za evropske proizvode. U isto vrijeme, Unija reformiše svoju poljoprivrednu strategiju - što će takođe donijeti koristi zemljama u razvoju.
Evropska unija čvrsto podržava Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO) koja je donela niz pravila u cilju liberalizacije svjetske trgovine i obezbjeđenja 'fer tretmana' za sve učesnike. Ovaj sistem nudi određeni nivo legalne izvjesnosti i transparentnosti u odvijanju međunarodne trgovine, bez obzira na jasnu potrebu za njegovim poboljšanjem. Svetska trgovinska organizacija takođe obezbjeđuje primjenu procedure arbitraže kada se pojave direktni sporovi između dva ili više trgovačka partnera. Unija je postala ključni igrač u uspješnim 'rundama' multilateralnih trgovinskih sporazuma sa ciljem liberalizacije svjetske trgovine. Ovo se posebno odnosi na značaj tekuće runde, poznate kao "Doha runda razvoja" koja je započeta 2001. godine. Cilj je da se uklone smetnje za liberalizaciju trgovine, pogotovo za dobrobit zemalja u razvoju.
Trgovinska pravila su multilateralna, ali trgovina sama po sebi je bilateralna - između kupaca i prodavaca, izvoznika i uvoznika. To je razlog zbog koga je Unija razvila mrežu bilateralnih trgovinskih sporazuma sa pojedinačnim zemljama i regionima širom svijeta. Proširenje Unije sa 15 na 25 članica u 2004. godini i 2 članice u 2007. godini, daje joj dodatnu težinu kao trgovačkom partneru, posebno u odnosu na susjede u Istočnoj Evropi i mediteranskom basenu. Trgovinska politika Unije je blisko povezana sa njenom razvojnom politikom. Obe politike zajedno predstavljaju prihvatanje Unije da preuzme svoj dio odgovornosti u pomoći zemljama u razvoju u borbi protiv siromaštva i njihovoj intergaciji u svjetsku privredu. Još davno je shvaćeno da trgovina može inicirati ekonomski razvoj i razvoj produktivnih kapaciteta siromašnih zemalja. Već 1971. godine, po Opštem sistemu preferencijala (GSP), Unija je počela da smanjuje ili da uklanja carinske tarife i kvote na uvoz iz zemalja u razvoju. Štaviše, kroz inicijativu "Sve sem oružja" donijetu 2001. godine, Unija odobrava slobodan pristup na evropsko tržište svim proizvodima, osim oružja, iz 49 najslabije razvijenih zemalja. Posebni trgovinski odnosi i odnosi pomoći između Unije i njenih 78 partnera u Africi, Karibima i regionu Pacifika (ACP) datiraju iz 1975. godine i smatraju se kao model kako bogate zemlje mogu da pomognu siromašnim zemljama.
1.5. Trgovina: uklanjanje barijera i širenje rasta
Od najranijih dana EU se opredijelila za uklanjanje trgovinskih barijera između svojih članica smatrajući da će to podstaći ekonomski prosperitet i nacionalnu i individualnu dobrobit. Unija je te iste principe zastupala i na svjetskoj pozornici.
Podaci o tome su dovoljno rečiti. Multilateralni trgovinski sistem je progresivno liberalizovan kroz niz međunarodnih pregovora obavljenih u prošlih pola vijeka. Za to vrijeme, svjetska trgovina se povećala sedamnaest puta, svjetska proizvodnja se više nego učetvorostručila, dok se prihod po glavi stanovnika u svijetu udvostručio a prosječne carine u industrijalizovanim zemljama smanjile sa 40% 1940. godine na manje od 4%.