29-06-2010, 10:25 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodnih odnosa.
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu dobara i usluga koja tom prilikom prelaze međunarodno priznate granice ili teritorije.
Međunarodna trgovina je takođe i grana ekonomije, i, zajedno sa međunarodnim finansijama, čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.
Svetsko tržište je skup odnosa ponude i tražnje, inputa proizvodnje, roba, usluga, novca,kapitala i drugih finansijskih instrumenata i sl. izvan granica nacionalne ekonomije.
Svetsko tržište je skup odnosa ponude i tražnje koji se uspostavljaju između proizvođača i institucija iz različitih nacionalnih ekonomija.
Ekonomsku korist od međunarodne trgovine sagledavamo preko međunarodne podele rada, specijalizacije i sl., čiji se efekat najbolje primećuje kod realnih primanja stanovništva.
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu dobara i usluga koja tom prilikom prelaze međunarodno priznate granice ili teritorije. U većini zemalja ona stvara značajan deo BDPa. Iako se međunarodna trgovina obavljala tokom dobrog dela istorije čovečanstva, ona je tokom poslednjih nekoliko vekova dobila na ekonomskom, društvenom i političkom značaju. Industrijalizacija je unapredila prevoz, a globalizacija, multinacionalne korporacije, i autsorsing takođe imaju značajan uticaj na međunarodnu trgovinu. Rast obima međunarodne trgovine je osnov procesa globalizacije.
Međunarodna trgovina je takođe i grana ekonomije, i, zajedno sa međunarodnim finansijama, čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.
Privrede koje se uključuju u međunarodne tokove (otvorena privreda) na bazi izvoza i uvoza i veličine GDP koji se povećava putem međunarodne razmene, postižu značajnu stopu ekonomskog rasta, dok privrede koje su manje otvorene beleže stagnaciju ili pad GDP-a, a time i životnog standarda. Spoljna trgovina omogućava svakoj zemlji da se usmeri na područje svojih komparativnih prednosti u proizvodnji roba i usluga. Radnici u svakoj zemlji mogu ostvariti veću količinu potrošnih i proizvodnih dobara za istu količinu utrošenog rada. Zemlja se specijalizuje za proizvodnju u područjima komparativnih prednosti i razmenjuje svoju vlastitu proizvodnju putem spoljne trgovine za dobra i usluge gde nema komparativne prednosti.
Tako se u otvorenoj međunarodnoj trgovini povećava nacionalni dohodak svake zemlje koja učestvuje u toj trgovini, zahvaljujući najefikasnijoj alokaciji oskudnih resursa.
O koristima procesa trgovinske liberalizacije koji se odvija u mnogim državama širom sveta ne postoji koncenzus, kao što ne postoji koncenzus i o mnogim drugim pitanjima iz oblasti ekonomije. Različite perspektive značajno utiču na formiranje mišljenja. Samo na krajnjim stranama nalaze se ekstremne grupe koje su apsolutno za ili protiv liberalizacije.
Pedeset godina razvoja u međunarodnoj trgovini poboljšalo je živote miliona ljudi. Ipak, još uvek, previše ljudi ima neadekvatnu hranu, smeštaj, vodu, zdravstvenu negu…i nema nadu. Sva ova patnja je neopravdana u svetu prepunom prirodnih resursa, znanja, stručnosti, tehnologija i ljudi koji brinu.
1.Klasične teorije međunarodne trgovine
Klasične teorije međunarodne trgovine su nastale u drugoj polovini osamnaestog i početkom devetnaestog veka u Engleskoj, tada najrazvijenijoj zemlji. Postojeće merkantilističko shvatanje trgovine u čijoj osnovi je bila veoma snažna uloga države u regulisanju međunarodnih trgovinskih tokova postalo je prepreka daljem napretku, pogotovo Engleske. Prelazak sa manufakturnog na industrijski način proizvodnje imao je za posledicu povećanje obima proizvodnje i potrebu da se viškovi proizvoda slobodno plasiraju na inostrana tržišta, što je merkantilizam svojom politikom ograničavanja uvoza onemogućavao. Za dalji prosperitet razvijenih zemalja predvođenih Engleskom bilo je neophodno slobodno, široko svetsko tržište. Klasične teorije nastaju kao odgovor na merkantilističko poimanje međunarodne trgovine i u svom objašnjenju upravo polaze od pretpostavke da se razmena između zemalja odvija slobodno, uz što je manje moguće mešanje države.
1.1.Merkantilistički pogled na trgovinu
Mada se za ekonomiju kao organizovanu nauku kaže da je nastala objavljivanjem dela Adama Smita (Adam Smith) Bogatstvo naroda (The Wealth of Nations) 1776. godine, međunarodna trgovina je bila predmet interesovanja i pre toga u Engleskoj, Španiji, Francuskoj, Portugaliji i Holandiji i to u periodu kada su se razvile u moderne nacionalne države. Tokom sedamnaestog i osamnaestog veka pojedinci ili grupe ljudi (trgovci, bankari, vladini službenici, pa i filozofi) pisali su eseje i pamflete o međunarodnoj trgovini koji su činili osnovu ekonomske filozofije poznate kao merkantilizam. Njegovu osnovu je činila jaka država i ekstenzivno regulisanje svih ekonomskih aktivnosti.
Period merkanlilizma se poklapa sa zlatnim standardom u kome je sredstvo plaćanja bio kovani zlatni ili srebrni novac, te se time može objasniti merkantilističko shvatanje po kome se bogatstvo jedne zemlje izjednačava sa količinom plemenitog metala (zlata i srebra) kojom zemlja raspolaže.
Stokovi zlata i srebra su se mogli uvećavati na tri načina:
1. povećanom eksploatacijom rudnika plemenitih metala,
2. novim kolonijalnini osvajanjima i
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu dobara i usluga koja tom prilikom prelaze međunarodno priznate granice ili teritorije.
Međunarodna trgovina je takođe i grana ekonomije, i, zajedno sa međunarodnim finansijama, čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.
Svetsko tržište je skup odnosa ponude i tražnje, inputa proizvodnje, roba, usluga, novca,kapitala i drugih finansijskih instrumenata i sl. izvan granica nacionalne ekonomije.
Svetsko tržište je skup odnosa ponude i tražnje koji se uspostavljaju između proizvođača i institucija iz različitih nacionalnih ekonomija.
Ekonomsku korist od međunarodne trgovine sagledavamo preko međunarodne podele rada, specijalizacije i sl., čiji se efekat najbolje primećuje kod realnih primanja stanovništva.
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu dobara i usluga koja tom prilikom prelaze međunarodno priznate granice ili teritorije. U većini zemalja ona stvara značajan deo BDPa. Iako se međunarodna trgovina obavljala tokom dobrog dela istorije čovečanstva, ona je tokom poslednjih nekoliko vekova dobila na ekonomskom, društvenom i političkom značaju. Industrijalizacija je unapredila prevoz, a globalizacija, multinacionalne korporacije, i autsorsing takođe imaju značajan uticaj na međunarodnu trgovinu. Rast obima međunarodne trgovine je osnov procesa globalizacije.
Međunarodna trgovina je takođe i grana ekonomije, i, zajedno sa međunarodnim finansijama, čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.
Privrede koje se uključuju u međunarodne tokove (otvorena privreda) na bazi izvoza i uvoza i veličine GDP koji se povećava putem međunarodne razmene, postižu značajnu stopu ekonomskog rasta, dok privrede koje su manje otvorene beleže stagnaciju ili pad GDP-a, a time i životnog standarda. Spoljna trgovina omogućava svakoj zemlji da se usmeri na područje svojih komparativnih prednosti u proizvodnji roba i usluga. Radnici u svakoj zemlji mogu ostvariti veću količinu potrošnih i proizvodnih dobara za istu količinu utrošenog rada. Zemlja se specijalizuje za proizvodnju u područjima komparativnih prednosti i razmenjuje svoju vlastitu proizvodnju putem spoljne trgovine za dobra i usluge gde nema komparativne prednosti.
Tako se u otvorenoj međunarodnoj trgovini povećava nacionalni dohodak svake zemlje koja učestvuje u toj trgovini, zahvaljujući najefikasnijoj alokaciji oskudnih resursa.
O koristima procesa trgovinske liberalizacije koji se odvija u mnogim državama širom sveta ne postoji koncenzus, kao što ne postoji koncenzus i o mnogim drugim pitanjima iz oblasti ekonomije. Različite perspektive značajno utiču na formiranje mišljenja. Samo na krajnjim stranama nalaze se ekstremne grupe koje su apsolutno za ili protiv liberalizacije.
Pedeset godina razvoja u međunarodnoj trgovini poboljšalo je živote miliona ljudi. Ipak, još uvek, previše ljudi ima neadekvatnu hranu, smeštaj, vodu, zdravstvenu negu…i nema nadu. Sva ova patnja je neopravdana u svetu prepunom prirodnih resursa, znanja, stručnosti, tehnologija i ljudi koji brinu.
1.Klasične teorije međunarodne trgovine
Klasične teorije međunarodne trgovine su nastale u drugoj polovini osamnaestog i početkom devetnaestog veka u Engleskoj, tada najrazvijenijoj zemlji. Postojeće merkantilističko shvatanje trgovine u čijoj osnovi je bila veoma snažna uloga države u regulisanju međunarodnih trgovinskih tokova postalo je prepreka daljem napretku, pogotovo Engleske. Prelazak sa manufakturnog na industrijski način proizvodnje imao je za posledicu povećanje obima proizvodnje i potrebu da se viškovi proizvoda slobodno plasiraju na inostrana tržišta, što je merkantilizam svojom politikom ograničavanja uvoza onemogućavao. Za dalji prosperitet razvijenih zemalja predvođenih Engleskom bilo je neophodno slobodno, široko svetsko tržište. Klasične teorije nastaju kao odgovor na merkantilističko poimanje međunarodne trgovine i u svom objašnjenju upravo polaze od pretpostavke da se razmena između zemalja odvija slobodno, uz što je manje moguće mešanje države.
1.1.Merkantilistički pogled na trgovinu
Mada se za ekonomiju kao organizovanu nauku kaže da je nastala objavljivanjem dela Adama Smita (Adam Smith) Bogatstvo naroda (The Wealth of Nations) 1776. godine, međunarodna trgovina je bila predmet interesovanja i pre toga u Engleskoj, Španiji, Francuskoj, Portugaliji i Holandiji i to u periodu kada su se razvile u moderne nacionalne države. Tokom sedamnaestog i osamnaestog veka pojedinci ili grupe ljudi (trgovci, bankari, vladini službenici, pa i filozofi) pisali su eseje i pamflete o međunarodnoj trgovini koji su činili osnovu ekonomske filozofije poznate kao merkantilizam. Njegovu osnovu je činila jaka država i ekstenzivno regulisanje svih ekonomskih aktivnosti.
Period merkanlilizma se poklapa sa zlatnim standardom u kome je sredstvo plaćanja bio kovani zlatni ili srebrni novac, te se time može objasniti merkantilističko shvatanje po kome se bogatstvo jedne zemlje izjednačava sa količinom plemenitog metala (zlata i srebra) kojom zemlja raspolaže.
Stokovi zlata i srebra su se mogli uvećavati na tri načina:
1. povećanom eksploatacijom rudnika plemenitih metala,
2. novim kolonijalnini osvajanjima i