29-06-2010, 10:01 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodnih odnosa.
Evropska unija se najtačnije može opisati kao zajednica država koja je zasnovana na elementima različitih modela . Ona nije unitarna država, jer je čine mnogobrojne države- članice koje većinu nadležnosti drže u svojim rukama. Nije ni federacija ni konrederacija. Poput unitarnih država ili federacija EU ima jedinstvenu valutu za 12 zemalja; poput federacija i eventualno konfederacija EU predstavlja carinsku uniju i ima zajedničko tržište kao i čitav niz zajedničkih politika ali i poput konfederacije u EU još uvjek daleko važniju ulogu imaju nacionalne vlade od centralnih organa u Briselu, posebno u osnovnim pitanjima kao što su porezi, unutrašnji i spoljni poslovi ili politika odbrane.
Evropska unija u zadnjih pedeset godina transformisala se iz uskog zatvorenog kruga šest zapadnoevropskih zemalja (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg) koja se uglavnom bavila carinama i ekonomskom saradnjom u široku asocijaciju panevropskog karaktera i danas broji 27 država članica. Ovim EU predstavlja nezaobilazan faktor u svim sverama globalne ekonomske, društvene i političke zajednice.
Osnovna misija Unije je da unapredjuje ekonomski i društveni progres, politiku, kulturu, ekološku i bezbjednosnu saradnju, gradjanske i duhovne vrijednosti, tako da su od ključnog značaja oni djelovi Ugovora u kojima je riječ o ključnim ustanovama odnosno institucijama koje daju ton integrativnim procesima u EU.
„Ništa nije moguće bez čovjeka , ništa ne traje bez institucija... institucije mogu, ukoliko su dobro izgradjene, akumulirati i penijeti mudrosti mnogih generacija“
Postajući članice Unije, države su se odricale dijela svog suvereniteta i prebacivale ga u nadležnosti EU. Ovo podrazumijeva postojanje efikasnih i demokratskih institucija spremnih da odgovore na izazove upravljanja ovakvom nadnacionalnom organizacijom. Struktura i metode rada unije nijesu smišljeni odjednom, već su nastajali i odvijali se postepeno, ali kordinacija i unapredjenje rada ostvaruje se kroz rad glavnih zajedničkih institucija i brojnih konsultativnih tijela.
Evropska unija danas predstavlja relativno koherentnu zajednicu razvijenih i srednje razvijenih zapadnih i centralno- evropskih i mediteranskih zemalja , koje su medjusobno povezane „ zajedničkim vrijednostima“ kao što su demokratija, ljudska prava i gradjanske slobode medjusobno povezane kroz zajedničke institucije Evropske unije.
Unija ne funkcioniše na načelu striktne podjele vlasti kao što je slučaj u nacionalnim državama , mada se mogu razlikovati tijela koja više ili manje pripadaju pojedinim oblicima vlasri. Osnovna tijela EU u sveri izvršne vlasti su: Evropski savjet ( European Council) koje čine šefovi država i vlada , Savjet Evropske unije ( Council of the European Union) poznat i pod imenom Savjet Ministara ( Council of Ministers) a čine ga odgovarajući resorni ministri , i Evropska komisija ( European Commission), koja je takodje resorski organizovana.
U sudskoj sferi osnovna institucija je Evropski sud pravde ( European court of Justice).
U zakonodavnoj sferi Evropski parlament ( European Parliament) još uvjek ima sekundarnu ulogu i te nadležnosti dijeli sa Savjetom i Komisijom. Tu su i druge institucije EU : Evropski računovodstveni sud je čuvar finansijske discipline, Ekonomski i socijalni komitet je konsultativna skupština ekonomskih i socijalnih partnera Unije, Komitet regiona ima za cilj veće učešće regiona u komunitarnom životu,
Evropska investiciona banka ima ulogu da podrži ujednačen razvoj Evropske unije, Evropska centralna banka ima misiju da emituje jedinstvenu valutu, najzad Evropski sistem centralnih banaka nadležan je za odredjivanje monetarne politike Evropske unije.
EVROPSKI SAVJET
„Evropski savjet, rodjen u praksi, ima ulogu davanja političkog impulsa. Evropski savjet je politički centar Evropske unije. On odredjuje važne orjentacije evropske unije“
Evropski savjet (ES) je najviše tijelo EU. Evropski savjet okuplja šefove država ili vlada zemalja članica i predsjednika Komisije , koje prate ministri inostranih poslova država članica i jedan član Komisije. Iako Evropski savjet u pravnom smislu nije ni „institucija“ ni „organ“ Evropske unije on je postao najviši autoritet Unije kada je riječ o utvrdjivanju generalne politike i davanju smjernica glavnim organima i tijelima u Briselu. Političke orjentacije koje Evropski savjet utvrdjuje koncenzusom predstavljaju obavezu za zemlje članice i institucije Evropske unije, naročito za Komisiju.
Savjet formalno postoji od 1974. godine što je dogovoreno na Samitu u Parizu, mada su se i prije 1974. god. Sastajali predsjednici vlada i država, što jhe više imalo neformalni karakter jer zaključci nisu imali posebnih uticaja na rad preostalih komunitarnih institucija. Vremenom će evropska politička kordinacija postati problem pa će dovodjenje šefova vlada i država na jedno mjesto nametnuti potrebu redovnog sastajanja radi obezbjedjivanja koordinacije i konzistentnosti. Pravno utemeljenje Evropski savjet je dobio tek sa Jedinstvenim evropskim aktom 1986.gogine, gdje je uloga savjeta postavljena široko „ da osigura Uniji nužni podsticaj za njen razvoj i definiše opšte političko rukovodjenje“
Šefovima država i vlada EU na sastancima Savjeta pomažu ministri inostranih poslova. Ukoliko savjet odlučuje o važnim pitanjima koja se odnose na monetarnu uniju, može pozvati ministre za ekonomske i finansijske poslove.
ES je u sistemu EU najviši politički organ neophodan za rad svih ostalih izvršnih institucija .
Značaj i nadležnosti ove institucije vremenom su rasli kao i pažnja posvećena ovoj instituciji. Funkcije Evropskog savjeta , prema Ugovoru iz Mastrihta što je, uglavnom, bazirano na Svečanoj deklaraciji usvojenoj i potpisanoj u Štutgardu 1983 godine su:
• Obezbjedjivanje opšteg političkog podsticaja za konstrukciju i razvoj Evrope
• Definisanje pristupa dalje konstrukcije Evrope: odredjivanje opšte političke smjernice Evropskoj zajednici i obezbjedjivanje političke kooperacije u EU
• Savjetodavna uloga u pitanjima koja se tiču EU i njenih različitih aspekata uz održavanje konzistentnosti izmedju njih
• Inicira kooperaciju u okviru novih aktivnosti
• Izražava zajedničku poziciju o pitanjima medjunarodnih odnosa
Ipak funkcije i realna moć Savjeta umnogome prevazilaze nadležnosti date u zvaničnom tekstu.
Evropska unija se najtačnije može opisati kao zajednica država koja je zasnovana na elementima različitih modela . Ona nije unitarna država, jer je čine mnogobrojne države- članice koje većinu nadležnosti drže u svojim rukama. Nije ni federacija ni konrederacija. Poput unitarnih država ili federacija EU ima jedinstvenu valutu za 12 zemalja; poput federacija i eventualno konfederacija EU predstavlja carinsku uniju i ima zajedničko tržište kao i čitav niz zajedničkih politika ali i poput konfederacije u EU još uvjek daleko važniju ulogu imaju nacionalne vlade od centralnih organa u Briselu, posebno u osnovnim pitanjima kao što su porezi, unutrašnji i spoljni poslovi ili politika odbrane.
Evropska unija u zadnjih pedeset godina transformisala se iz uskog zatvorenog kruga šest zapadnoevropskih zemalja (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg) koja se uglavnom bavila carinama i ekonomskom saradnjom u široku asocijaciju panevropskog karaktera i danas broji 27 država članica. Ovim EU predstavlja nezaobilazan faktor u svim sverama globalne ekonomske, društvene i političke zajednice.
Osnovna misija Unije je da unapredjuje ekonomski i društveni progres, politiku, kulturu, ekološku i bezbjednosnu saradnju, gradjanske i duhovne vrijednosti, tako da su od ključnog značaja oni djelovi Ugovora u kojima je riječ o ključnim ustanovama odnosno institucijama koje daju ton integrativnim procesima u EU.
„Ništa nije moguće bez čovjeka , ništa ne traje bez institucija... institucije mogu, ukoliko su dobro izgradjene, akumulirati i penijeti mudrosti mnogih generacija“
Postajući članice Unije, države su se odricale dijela svog suvereniteta i prebacivale ga u nadležnosti EU. Ovo podrazumijeva postojanje efikasnih i demokratskih institucija spremnih da odgovore na izazove upravljanja ovakvom nadnacionalnom organizacijom. Struktura i metode rada unije nijesu smišljeni odjednom, već su nastajali i odvijali se postepeno, ali kordinacija i unapredjenje rada ostvaruje se kroz rad glavnih zajedničkih institucija i brojnih konsultativnih tijela.
Evropska unija danas predstavlja relativno koherentnu zajednicu razvijenih i srednje razvijenih zapadnih i centralno- evropskih i mediteranskih zemalja , koje su medjusobno povezane „ zajedničkim vrijednostima“ kao što su demokratija, ljudska prava i gradjanske slobode medjusobno povezane kroz zajedničke institucije Evropske unije.
Unija ne funkcioniše na načelu striktne podjele vlasti kao što je slučaj u nacionalnim državama , mada se mogu razlikovati tijela koja više ili manje pripadaju pojedinim oblicima vlasri. Osnovna tijela EU u sveri izvršne vlasti su: Evropski savjet ( European Council) koje čine šefovi država i vlada , Savjet Evropske unije ( Council of the European Union) poznat i pod imenom Savjet Ministara ( Council of Ministers) a čine ga odgovarajući resorni ministri , i Evropska komisija ( European Commission), koja je takodje resorski organizovana.
U sudskoj sferi osnovna institucija je Evropski sud pravde ( European court of Justice).
U zakonodavnoj sferi Evropski parlament ( European Parliament) još uvjek ima sekundarnu ulogu i te nadležnosti dijeli sa Savjetom i Komisijom. Tu su i druge institucije EU : Evropski računovodstveni sud je čuvar finansijske discipline, Ekonomski i socijalni komitet je konsultativna skupština ekonomskih i socijalnih partnera Unije, Komitet regiona ima za cilj veće učešće regiona u komunitarnom životu,
Evropska investiciona banka ima ulogu da podrži ujednačen razvoj Evropske unije, Evropska centralna banka ima misiju da emituje jedinstvenu valutu, najzad Evropski sistem centralnih banaka nadležan je za odredjivanje monetarne politike Evropske unije.
EVROPSKI SAVJET
„Evropski savjet, rodjen u praksi, ima ulogu davanja političkog impulsa. Evropski savjet je politički centar Evropske unije. On odredjuje važne orjentacije evropske unije“
Evropski savjet (ES) je najviše tijelo EU. Evropski savjet okuplja šefove država ili vlada zemalja članica i predsjednika Komisije , koje prate ministri inostranih poslova država članica i jedan član Komisije. Iako Evropski savjet u pravnom smislu nije ni „institucija“ ni „organ“ Evropske unije on je postao najviši autoritet Unije kada je riječ o utvrdjivanju generalne politike i davanju smjernica glavnim organima i tijelima u Briselu. Političke orjentacije koje Evropski savjet utvrdjuje koncenzusom predstavljaju obavezu za zemlje članice i institucije Evropske unije, naročito za Komisiju.
Savjet formalno postoji od 1974. godine što je dogovoreno na Samitu u Parizu, mada su se i prije 1974. god. Sastajali predsjednici vlada i država, što jhe više imalo neformalni karakter jer zaključci nisu imali posebnih uticaja na rad preostalih komunitarnih institucija. Vremenom će evropska politička kordinacija postati problem pa će dovodjenje šefova vlada i država na jedno mjesto nametnuti potrebu redovnog sastajanja radi obezbjedjivanja koordinacije i konzistentnosti. Pravno utemeljenje Evropski savjet je dobio tek sa Jedinstvenim evropskim aktom 1986.gogine, gdje je uloga savjeta postavljena široko „ da osigura Uniji nužni podsticaj za njen razvoj i definiše opšte političko rukovodjenje“
Šefovima država i vlada EU na sastancima Savjeta pomažu ministri inostranih poslova. Ukoliko savjet odlučuje o važnim pitanjima koja se odnose na monetarnu uniju, može pozvati ministre za ekonomske i finansijske poslove.
ES je u sistemu EU najviši politički organ neophodan za rad svih ostalih izvršnih institucija .
Značaj i nadležnosti ove institucije vremenom su rasli kao i pažnja posvećena ovoj instituciji. Funkcije Evropskog savjeta , prema Ugovoru iz Mastrihta što je, uglavnom, bazirano na Svečanoj deklaraciji usvojenoj i potpisanoj u Štutgardu 1983 godine su:
• Obezbjedjivanje opšteg političkog podsticaja za konstrukciju i razvoj Evrope
• Definisanje pristupa dalje konstrukcije Evrope: odredjivanje opšte političke smjernice Evropskoj zajednici i obezbjedjivanje političke kooperacije u EU
• Savjetodavna uloga u pitanjima koja se tiču EU i njenih različitih aspekata uz održavanje konzistentnosti izmedju njih
• Inicira kooperaciju u okviru novih aktivnosti
• Izražava zajedničku poziciju o pitanjima medjunarodnih odnosa
Ipak funkcije i realna moć Savjeta umnogome prevazilaze nadležnosti date u zvaničnom tekstu.