29-08-2012, 04:59 PM
O RASPEĆU
Sadržaj
Raspeće na krstu, kao smrtna kazna, vodi svoje poreklo od Persijanaca. Ovaj način smrtne kazne manje je upotrebljavan kod Grka, više kod Kartaginaca, a najviše kod Rimljana. U rimskoj književnosti raspeće na krstu se pominje kao najgrublja i najteža smrtna kazna, koja je rezervisana samo za najteže kriminalce koji nisu rimski građani. U velike zločine su se ubrajali: ubistvo, razbojništvo, krađa, izdajstvo i pobuna protiv državnih vlasti. Ova vrsta kazne se ne pominje u Starom zavetu.
Istoričar Josif Flavije pominje da je rimski antioh Epifanije razapinjao na krst one Jevreje koji su odbijali da izvrše njegova naređenja, a Aleksandar Janius je na krst razapinjao svoje protivnike iz jevrejske sekte fariseja. Krst na kome su raspinjani zločinci imao je samo tri kraka i bio je u obliku slova „T“. Krst na kome je Hristos raspet imao je četiri kraka, takozvani „crudž capitata“. Razlog za četvrti krak na Hristovom Krstu je taj što su drugi razbojnici natpis svoje krivice nosili obešen o vrat, tako da je visio na njihovim grudima, dok su Hristov natpis prikovali iznad Njegove glave na četvrti krak (Mt 27,37).
Pošto je raspeće na krstu teška kazna, jer je pogled na osuđenika teško uticao na prolaznike, to su vojnici na glave ponekih osuđenika stavljali masku neke životinje, najčešće glavu magarca ili konja. Da bi Hrista što više namučili a njegove apostole i poštovaoce što više zaplašili, Njemu su umesto maske na glavu stavili trnov venac, koji mu je pri svakom pokretu zadavao nove rane i bolove. S obzirom da je izvršenje smrtne kazne raspećem bilo ostavljeno vojnicima, rimski vojnici su ovu proceduru vrlo revnosno sprovodili i ni prema kome nisu imali obzira. Pošto je bio običaj da pre raspeća osuđenik bude mučen i zlostavljan, vojnici su i ovaj deo kazne primenili na Hristu.
Krst koji je Hristos od sudnice do Golgote nosio nije bio ceo krst, već samo njegov vodoravni deo za koji su prikivane ruke osuđenika. Po rimskom zakonu uspravni deo krsta je prethodno morao biti učvršćen u zemlju na mestu raspeća. Kada je osuđenik doveden do mesta raspeća, polagan je na zemlju i njegove ruke su prikivane ili vezivane za vodoravnu prečku krsta, pa je onda on zajedno sa tom prečkom podizan i vodoravna prečka je pričvršćivana za uspravnu. Pošto se ove dve prečke utvrde, noge bi se vezivale ili prikivale za uspravnu prečku. Ako je umesto vezivanja vršeno prikivanje, smela su biti upotrebljena samo četiri gvozdena klina.
Istoričar Josif Flavije pominje da je rimski antioh Epifanije razapinjao na krst one Jevreje koji su odbijali da izvrše njegova naređenja, a Aleksandar Janius je na krst razapinjao svoje protivnike iz jevrejske sekte fariseja. Krst na kome su raspinjani zločinci imao je samo tri kraka i bio je u obliku slova „T“. Krst na kome je Hristos raspet imao je četiri kraka, takozvani „crudž capitata“. Razlog za četvrti krak na Hristovom Krstu je taj što su drugi razbojnici natpis svoje krivice nosili obešen o vrat, tako da je visio na njihovim grudima, dok su Hristov natpis prikovali iznad Njegove glave na četvrti krak (Mt 27,37).
Pošto je raspeće na krstu teška kazna, jer je pogled na osuđenika teško uticao na prolaznike, to su vojnici na glave ponekih osuđenika stavljali masku neke životinje, najčešće glavu magarca ili konja. Da bi Hrista što više namučili a njegove apostole i poštovaoce što više zaplašili, Njemu su umesto maske na glavu stavili trnov venac, koji mu je pri svakom pokretu zadavao nove rane i bolove. S obzirom da je izvršenje smrtne kazne raspećem bilo ostavljeno vojnicima, rimski vojnici su ovu proceduru vrlo revnosno sprovodili i ni prema kome nisu imali obzira. Pošto je bio običaj da pre raspeća osuđenik bude mučen i zlostavljan, vojnici su i ovaj deo kazne primenili na Hristu.
Krst koji je Hristos od sudnice do Golgote nosio nije bio ceo krst, već samo njegov vodoravni deo za koji su prikivane ruke osuđenika. Po rimskom zakonu uspravni deo krsta je prethodno morao biti učvršćen u zemlju na mestu raspeća. Kada je osuđenik doveden do mesta raspeća, polagan je na zemlju i njegove ruke su prikivane ili vezivane za vodoravnu prečku krsta, pa je onda on zajedno sa tom prečkom podizan i vodoravna prečka je pričvršćivana za uspravnu. Pošto se ove dve prečke utvrde, noge bi se vezivale ili prikivale za uspravnu prečku. Ako je umesto vezivanja vršeno prikivanje, smela su biti upotrebljena samo četiri gvozdena klina.
Sadržaj
1 O RASPEĆU 3
2 RENESANSA 4
2.1 Tipične odlike 7
2.2 Skulptura 7
2.3 Rana renesansa u Italiji 8
2.4 Visoka renesansa u Italiji 13
2.5 Rano nizozemsko slikarstvo 16
2.6 Renesansa na severu 17
2.7 Venecijanska renesansa 21
2.8 Širenje renesanse 25
2.9 Društveni status umetnika 27
3 BAROK 27
3.1 Nastanak i odlike baroka 27
3.2 Slikarstvo baroka 28
3.3 Rad pojedinih baroknih slikara 28
3.4 Predstavnici baroknog slikarstva 29
4 DODATAK 41
4.1 LEONARDO DA VINČI 41
4.2 MIKELANĐELO BUONAROTI 41
4.3 RAFAEL 42
4.4 DONATELO 42
4.5 KARAVAĐO 42
4.6 PETER PAUL RUBENS 42
5 ZAKLJUČAK 44
6 LITERATURA 45
2 RENESANSA 4
2.1 Tipične odlike 7
2.2 Skulptura 7
2.3 Rana renesansa u Italiji 8
2.4 Visoka renesansa u Italiji 13
2.5 Rano nizozemsko slikarstvo 16
2.6 Renesansa na severu 17
2.7 Venecijanska renesansa 21
2.8 Širenje renesanse 25
2.9 Društveni status umetnika 27
3 BAROK 27
3.1 Nastanak i odlike baroka 27
3.2 Slikarstvo baroka 28
3.3 Rad pojedinih baroknih slikara 28
3.4 Predstavnici baroknog slikarstva 29
4 DODATAK 41
4.1 LEONARDO DA VINČI 41
4.2 MIKELANĐELO BUONAROTI 41
4.3 RAFAEL 42
4.4 DONATELO 42
4.5 KARAVAĐO 42
4.6 PETER PAUL RUBENS 42
5 ZAKLJUČAK 44
6 LITERATURA 45