22-06-2010, 09:23 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz kulture ponasanja.
Skoro 70% vremena provedenog u budnom stanju ljudi komuniciraju razgovorom, slušanjem, pisanjem, čitanjem. To su verbalni modeli komunikacije, pomoću kojih ostvaruju svoje emocionalno izražavanje I zadovoljavanje ličnih I socijalnih potreba.
Komunikacija u okviru grupe ili organizacije, često je u funkciji motivisanja, emocionalnog sazrijevanja, informisanja ili kontrolisanja ponašanja.
Postoje sljedeći modeli:
-Intrapersonalni komunikacijski proces- proces koji se odvija u svijesti jedne osobe. Proces komuniciranja je u granicama zatvorenog sistema, tl. Čovjek razgovara sa svojim „svojstvom“. Ovo je važan modalitet komunikacijskog procesa jer, da bi čovjek mogao pažljivo da sluša I promatra drugog čovjeka, mora prije svega da promatra I sluša samoga sebe.
-Interpersonalni interaktivni komunikacijski proces- proces koji podrazumjeva učešće dvije osobe koje označavamo kao komunikatore K1 I K2.
Oni razmjenjuju komunikativne sadržaje I realizuju njihove izdiferencirane modalitete u objektivnoj stvarnosti.
-Multipersonalni ili grupni interaktivni komunikacijski proces- proces koji obuhvata dinamičko usložnjavanje svih oblika komunikativne prakse više osoba.
-Transcedentni ili interakcijama, iskustvom, prostorom, ulogama I vremenom neograničen komunikacijski proces- proces koji se odvija između grupa ili timova ljudi, dok se najviši nivo složenosti komunikacije odvija u društvenom sistemu.
Poslovno komuniciranje
Poslovno komuniciranje se najčešće odvija izmežu ososbe K1, која је ozvor – pošiljalac informacije (znanja) I osobe K2, primaoca I korisnika informacije I znanja proisteklog iz određenog skupa informacija.
Komunikacijski proces angažuje mentalne, fizičke socijalno-emocionalne sposobnosti komunikatora, koje se implementiraju u psihološko okruženje.
Verbalno komuniciranje se odvija po:
1. Govornom modelu (usmeno predstavljanje);
2. Po modelu pisanog komuniciranja (pismeno predstavljanje riječi, rečenica I rečeničkih tokova).
Govorni model komunikacije
Verbalna komunikacija kao socijalni fenomen najčešće se realizuje kroz govorni model. Govorni model komunikacije, u formi iskaza, izrađuju dvije komponente:
а) Prva komponenta je namjera govornika da putem iskaza nešto saopšti, potvrdi, izmjeni isl. Namjera govornika nije samo u tome у томе da svojim iskazom vjerno interpretira ili reprodukuje stvarnost već I da transcedentno dočara skrivene aspekte- naličje stvarnosti.
b) Druga komponenta je sadržaj govora, odnosno vrsta, obim I struktura informacija koje su u strukturi govora I govornih činova, koji kao dijelovi iskaza predstavljaju odraz stvarnosti.
Skoro 70% vremena provedenog u budnom stanju ljudi komuniciraju razgovorom, slušanjem, pisanjem, čitanjem. To su verbalni modeli komunikacije, pomoću kojih ostvaruju svoje emocionalno izražavanje I zadovoljavanje ličnih I socijalnih potreba.
Komunikacija u okviru grupe ili organizacije, često je u funkciji motivisanja, emocionalnog sazrijevanja, informisanja ili kontrolisanja ponašanja.
Postoje sljedeći modeli:
-Intrapersonalni komunikacijski proces- proces koji se odvija u svijesti jedne osobe. Proces komuniciranja je u granicama zatvorenog sistema, tl. Čovjek razgovara sa svojim „svojstvom“. Ovo je važan modalitet komunikacijskog procesa jer, da bi čovjek mogao pažljivo da sluša I promatra drugog čovjeka, mora prije svega da promatra I sluša samoga sebe.
-Interpersonalni interaktivni komunikacijski proces- proces koji podrazumjeva učešće dvije osobe koje označavamo kao komunikatore K1 I K2.
Oni razmjenjuju komunikativne sadržaje I realizuju njihove izdiferencirane modalitete u objektivnoj stvarnosti.
-Multipersonalni ili grupni interaktivni komunikacijski proces- proces koji obuhvata dinamičko usložnjavanje svih oblika komunikativne prakse više osoba.
-Transcedentni ili interakcijama, iskustvom, prostorom, ulogama I vremenom neograničen komunikacijski proces- proces koji se odvija između grupa ili timova ljudi, dok se najviši nivo složenosti komunikacije odvija u društvenom sistemu.
Poslovno komuniciranje
Poslovno komuniciranje se najčešće odvija izmežu ososbe K1, која је ozvor – pošiljalac informacije (znanja) I osobe K2, primaoca I korisnika informacije I znanja proisteklog iz određenog skupa informacija.
Komunikacijski proces angažuje mentalne, fizičke socijalno-emocionalne sposobnosti komunikatora, koje se implementiraju u psihološko okruženje.
Verbalno komuniciranje se odvija po:
1. Govornom modelu (usmeno predstavljanje);
2. Po modelu pisanog komuniciranja (pismeno predstavljanje riječi, rečenica I rečeničkih tokova).
Govorni model komunikacije
Verbalna komunikacija kao socijalni fenomen najčešće se realizuje kroz govorni model. Govorni model komunikacije, u formi iskaza, izrađuju dvije komponente:
а) Prva komponenta je namjera govornika da putem iskaza nešto saopšti, potvrdi, izmjeni isl. Namjera govornika nije samo u tome у томе da svojim iskazom vjerno interpretira ili reprodukuje stvarnost već I da transcedentno dočara skrivene aspekte- naličje stvarnosti.
b) Druga komponenta je sadržaj govora, odnosno vrsta, obim I struktura informacija koje su u strukturi govora I govornih činova, koji kao dijelovi iskaza predstavljaju odraz stvarnosti.