21-06-2010, 11:49 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Uvod pricica
Kompanija Goodyear – kao i svi drugi proizvođači guma – duguje svoje postojanje kombinaciji posvećenosti jednog čoveka i jednog slučajnog događaja.
Taj čovek je bio Charles Goodyear koji je bio posvećen gumama; oblačio je gumena odela, nosio gumeni štap, poštanske torbe od gume a imao je i svoj portret izrađen na gumi. Ispitivao je ulogu ovog materijala u svakom aspektu života, ulogu sličnu onoj koju danas igra plastika u savremenim životima.
Nažalost, materijal nije bio na visini zadatka – topio se na toplom i pucao na hladnom, ali je Goodyear bio ubeđen da guma može obezbediti mnoge pogodnosti pa je nastavio sa neprestanim eksperimentima.
Clarisse, njegova verna ali napaćena supruga, preklinjala ga je da odustane od svog pohoda i usmeri svoju energiju na pravljenje novca. Porodica Goodyear se oslanjala na svoje susede za hranu i, kada je jedan od njihovih sinova preminuo, nisu mogli da mu plate sahranu, već mu je Charles sam iskopao grob gde su ga i sahranili.
Jednog dana 1839. godine se Clarisse iznenada vratila kući, što je Charlesa nateralo da prekine svoj eksperiment i sakrije mešavinu gume i sumpora u peć. Kada je kasnije analizirao taj uzorak, otkrio je da postao izuzetno izdržljiv i savitljiv – tako je slučajno Goodyear otkrio proces koji je on nazvao “vulkanizacija”.
Nemajući talenta za biznis, Goodyear nije patentirao ovaj proces sve do 1844, kada su i drugi vec stupili na scenu. Čini se nekako tipičnim za Goodyear-ov život da, kada je 1852. dobio parnicu protiv svojih rivala, nije imao 25 000$ da plati svog advokata...
Uvod pricica
Kompanija Goodyear – kao i svi drugi proizvođači guma – duguje svoje postojanje kombinaciji posvećenosti jednog čoveka i jednog slučajnog događaja.
Taj čovek je bio Charles Goodyear koji je bio posvećen gumama; oblačio je gumena odela, nosio gumeni štap, poštanske torbe od gume a imao je i svoj portret izrađen na gumi. Ispitivao je ulogu ovog materijala u svakom aspektu života, ulogu sličnu onoj koju danas igra plastika u savremenim životima.
Nažalost, materijal nije bio na visini zadatka – topio se na toplom i pucao na hladnom, ali je Goodyear bio ubeđen da guma može obezbediti mnoge pogodnosti pa je nastavio sa neprestanim eksperimentima.
Clarisse, njegova verna ali napaćena supruga, preklinjala ga je da odustane od svog pohoda i usmeri svoju energiju na pravljenje novca. Porodica Goodyear se oslanjala na svoje susede za hranu i, kada je jedan od njihovih sinova preminuo, nisu mogli da mu plate sahranu, već mu je Charles sam iskopao grob gde su ga i sahranili.
Jednog dana 1839. godine se Clarisse iznenada vratila kući, što je Charlesa nateralo da prekine svoj eksperiment i sakrije mešavinu gume i sumpora u peć. Kada je kasnije analizirao taj uzorak, otkrio je da postao izuzetno izdržljiv i savitljiv – tako je slučajno Goodyear otkrio proces koji je on nazvao “vulkanizacija”.
Nemajući talenta za biznis, Goodyear nije patentirao ovaj proces sve do 1844, kada su i drugi vec stupili na scenu. Čini se nekako tipičnim za Goodyear-ov život da, kada je 1852. dobio parnicu protiv svojih rivala, nije imao 25 000$ da plati svog advokata...