21-06-2010, 10:18 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
Potreba za informacijama naterala je čoveka da uspostavlja veze sa raznim izvorima informacija i da stvara mreže preko kojih će sebi olakšati prikupljanje, prenos, skladištenje i obradu podataka. Naglim razvojem računarske tehnologije poslednjih godina (povećanje performansi uz pad cena) i sa pravom eksplozijom Interneta, broj korisnika računara i računarskih mreža raste vrtoglavom brzinom. Sa sve moćnijom računarskom opremom svakodnevno se uvode novi servisi, a istovremeno se u umrežavanju postavljaju viši standardi. Vremenom su se mrežni sistemi razvijali da bi danas dostigli nivo praktičnog efikasnog okruženja za razmenu podataka.
Počeci umrežavanja vezuju se za prve telegrafske i telefonske linije kojima su se prenosile informacije do udaljenih lokacija. Dostupnost i fleksibilnost tehnologija današnjih savremenih računarskih mreža omogućava da se sa bilo koje tačke na planeti može povezati na mrežu i doći do željenih informacija. U poređenju sa nekadašnjom cenom korišćenja servisa mreža, cena eksploatisanja današnjih mreža je sve niža. Računarske mreže su danas nezamenjivi deo poslovne infrastrukture, kako velikih, tako i malih organizacija. Poznavanje tehnologije i korišćenje mreža čak izlazi iz okvira primene u poslovanju (koje može da obezbedi poslovnu prednost organizacijama - npr. elektronska trgovina omogućava i malim firmama konkurentnost na tržištu) i zalazi u ostale aspekte života čoveka postajući deo opšte kulture.
Računarska mreža može biti prost skup dva ili više računara, koji su povezani adekvatnim medijumom i koji međusobno mogu da komuniciraju i dele resurse. Koristi se za prenos kako digitalnih tako i analognih podataka, koji moraju biti prilagođeni odgovarajućim sistemima za prenos. Mrežom se prenose računarski podaci, govor, slika, video, a aplikacije na stranama korisnika mogu biti takve da se zahteva prenos podataka u realnom vremenu (govor, video i sl.) ili to ne mora biti uslov (elektronska pošta, prenos datoteka i sl.). Mreža se sastoji od računara, medijuma za prenos (žica, optičko vlakno, vazduh i sl.) i uređaja kao što su čvorišta, svičevi, ruteri itd. koji čine infrastrukturu mreže. Neki od uređaja, kao što su mrežne kartice, omogućavaju vezu između računara i mreže.
Svaka mreža se može svesti na sledeće dve osnovne celine: hardversku i softversku. Hardversku celinu sačinjavaju mrežni čvorovi (nods) u kojima se vrši obrada informacija, fizički spojni putevi i deljeni resursi. Čvorovi su delovi mreža u kojima dolazi do obrade podataka. Postoje dve vrste čvorova: čvorovi u kojima se vrši stvarna obrada i oni predstavljaju ciljne čvorove (hosts), i čvorovi kojima je uloga da usmeravaju informacije (routers).
Deljeni resursi su hardverski (štampači, ploteri, faks mašine, diskovi i sl.) ili softverski elementi (datoteke, baze, aplikacije i sl.). Softversku celinu mreže čine protokoli – pravila po kojima se vrši komuniciranje (razmena podataka) u mreži, operativni sistemi koji su u direktnoj komunikaciji sa hardverom računarskog sistema (i imaju podršku za mrežni hardver i mrežne protokole) i korisnički mrežni softver.
Osnovna arhitektura mreže
Računarske mreže
Računarska mreža je telekomunikacioni sistem za prenos podataka koji omogućava određenom broju nezavisnih uređaja da međusobno komuniciraju. Računarski sistem je distribuiran (prostorno raspoređen) ukoliko se računarski resursi (fizički-memorija, procesori, diskovi i logički-procesi, datoteke) nalaze na više od jednog mesta. Distribuiranim upravljanjem povezuju se resursi i koordinira aktivnost u distribuiranom sistemu.
• Strategije distribuiranog upravljanja mogu biti:
a) Centralizovane
b) Hijerarhijske
c) Potpuno autonomne
Cilj distribuiranja računarskih resursa je povećanje performansi sistema i/ili povećanje pouzdanosti sistema.
• Distribuirani sistemi mogu biti:
a) Snažno spregnuti - multiprocesorski sistemi
b) Umereno spregnuti – lokalna računarska mreža, klijent-server arhitektura
c) Slabo spregnuti – potpuno autonomni sistemi u računarskoj mreži (LAN/WAN)
Računarsku mrežu čine: računarski resursi, komunikacioni kanali, komunikacioni softver (protokoli, mrežni operativni sistem, koji omogućava deljenje resursa sa drugim računarskim sistemima u mreži i mrežni klijenti, koji omogućavaju radnoj stanici da u mreži pristupaju deljenim resursima) i komunikacioni hardver. Komunikacioni kanali su prenosni putevi izmđeu čvorova računarske mreže, sa različitim prenosnim karakteristikama i sa različitim fizičkim prenosnim medijima. Signali se mogu prenositi bežično (radioveza, satelitski link) ili putem kablova (UTP kablovi, koaksijalni kablovi (debeli i tanki) ili optički kablovi). Režim prenosa može biti asinhroni (karakter po karakter) ili sinhroni(prenos paketa podataka).
Vrste računarskih mreža
• Podela prema veličini pokrivanja:
a) WAN (Wide Area Network): globalne,međunarodne, nacionalne, regionalne
b) MAN (Metropolien Area Network): gradske računarske mreže
c) LAN (Local Area Network): lokalne računarske mreže
• Podela prema pravu pristupa:
a) Javne mreže
b) Privatne mreže
SADRŽAJ 1
UVOD 2
RAČUNARSKE MREŽE 3
SKLADIŠTENJE PODATAKA – SAN 6
SAN - NAS HIBRIDI 8
PREDNOSTI SAN MREŽE 9
KOMPATIBILNOST SAN MREŽE 9
SAN – KAO KUĆNI PROGRAM 9
SKLADIŠNA VIRTUALIZACIJA SAN-A 10
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12
Potreba za informacijama naterala je čoveka da uspostavlja veze sa raznim izvorima informacija i da stvara mreže preko kojih će sebi olakšati prikupljanje, prenos, skladištenje i obradu podataka. Naglim razvojem računarske tehnologije poslednjih godina (povećanje performansi uz pad cena) i sa pravom eksplozijom Interneta, broj korisnika računara i računarskih mreža raste vrtoglavom brzinom. Sa sve moćnijom računarskom opremom svakodnevno se uvode novi servisi, a istovremeno se u umrežavanju postavljaju viši standardi. Vremenom su se mrežni sistemi razvijali da bi danas dostigli nivo praktičnog efikasnog okruženja za razmenu podataka.
Počeci umrežavanja vezuju se za prve telegrafske i telefonske linije kojima su se prenosile informacije do udaljenih lokacija. Dostupnost i fleksibilnost tehnologija današnjih savremenih računarskih mreža omogućava da se sa bilo koje tačke na planeti može povezati na mrežu i doći do željenih informacija. U poređenju sa nekadašnjom cenom korišćenja servisa mreža, cena eksploatisanja današnjih mreža je sve niža. Računarske mreže su danas nezamenjivi deo poslovne infrastrukture, kako velikih, tako i malih organizacija. Poznavanje tehnologije i korišćenje mreža čak izlazi iz okvira primene u poslovanju (koje može da obezbedi poslovnu prednost organizacijama - npr. elektronska trgovina omogućava i malim firmama konkurentnost na tržištu) i zalazi u ostale aspekte života čoveka postajući deo opšte kulture.
Računarska mreža može biti prost skup dva ili više računara, koji su povezani adekvatnim medijumom i koji međusobno mogu da komuniciraju i dele resurse. Koristi se za prenos kako digitalnih tako i analognih podataka, koji moraju biti prilagođeni odgovarajućim sistemima za prenos. Mrežom se prenose računarski podaci, govor, slika, video, a aplikacije na stranama korisnika mogu biti takve da se zahteva prenos podataka u realnom vremenu (govor, video i sl.) ili to ne mora biti uslov (elektronska pošta, prenos datoteka i sl.). Mreža se sastoji od računara, medijuma za prenos (žica, optičko vlakno, vazduh i sl.) i uređaja kao što su čvorišta, svičevi, ruteri itd. koji čine infrastrukturu mreže. Neki od uređaja, kao što su mrežne kartice, omogućavaju vezu između računara i mreže.
Svaka mreža se može svesti na sledeće dve osnovne celine: hardversku i softversku. Hardversku celinu sačinjavaju mrežni čvorovi (nods) u kojima se vrši obrada informacija, fizički spojni putevi i deljeni resursi. Čvorovi su delovi mreža u kojima dolazi do obrade podataka. Postoje dve vrste čvorova: čvorovi u kojima se vrši stvarna obrada i oni predstavljaju ciljne čvorove (hosts), i čvorovi kojima je uloga da usmeravaju informacije (routers).
Deljeni resursi su hardverski (štampači, ploteri, faks mašine, diskovi i sl.) ili softverski elementi (datoteke, baze, aplikacije i sl.). Softversku celinu mreže čine protokoli – pravila po kojima se vrši komuniciranje (razmena podataka) u mreži, operativni sistemi koji su u direktnoj komunikaciji sa hardverom računarskog sistema (i imaju podršku za mrežni hardver i mrežne protokole) i korisnički mrežni softver.
Osnovna arhitektura mreže
Računarske mreže
Računarska mreža je telekomunikacioni sistem za prenos podataka koji omogućava određenom broju nezavisnih uređaja da međusobno komuniciraju. Računarski sistem je distribuiran (prostorno raspoređen) ukoliko se računarski resursi (fizički-memorija, procesori, diskovi i logički-procesi, datoteke) nalaze na više od jednog mesta. Distribuiranim upravljanjem povezuju se resursi i koordinira aktivnost u distribuiranom sistemu.
• Strategije distribuiranog upravljanja mogu biti:
a) Centralizovane
b) Hijerarhijske
c) Potpuno autonomne
Cilj distribuiranja računarskih resursa je povećanje performansi sistema i/ili povećanje pouzdanosti sistema.
• Distribuirani sistemi mogu biti:
a) Snažno spregnuti - multiprocesorski sistemi
b) Umereno spregnuti – lokalna računarska mreža, klijent-server arhitektura
c) Slabo spregnuti – potpuno autonomni sistemi u računarskoj mreži (LAN/WAN)
Računarsku mrežu čine: računarski resursi, komunikacioni kanali, komunikacioni softver (protokoli, mrežni operativni sistem, koji omogućava deljenje resursa sa drugim računarskim sistemima u mreži i mrežni klijenti, koji omogućavaju radnoj stanici da u mreži pristupaju deljenim resursima) i komunikacioni hardver. Komunikacioni kanali su prenosni putevi izmđeu čvorova računarske mreže, sa različitim prenosnim karakteristikama i sa različitim fizičkim prenosnim medijima. Signali se mogu prenositi bežično (radioveza, satelitski link) ili putem kablova (UTP kablovi, koaksijalni kablovi (debeli i tanki) ili optički kablovi). Režim prenosa može biti asinhroni (karakter po karakter) ili sinhroni(prenos paketa podataka).
Vrste računarskih mreža
• Podela prema veličini pokrivanja:
a) WAN (Wide Area Network): globalne,međunarodne, nacionalne, regionalne
b) MAN (Metropolien Area Network): gradske računarske mreže
c) LAN (Local Area Network): lokalne računarske mreže
• Podela prema pravu pristupa:
a) Javne mreže
b) Privatne mreže
SADRŽAJ 1
UVOD 2
RAČUNARSKE MREŽE 3
SKLADIŠTENJE PODATAKA – SAN 6
SAN - NAS HIBRIDI 8
PREDNOSTI SAN MREŽE 9
KOMPATIBILNOST SAN MREŽE 9
SAN – KAO KUĆNI PROGRAM 9
SKLADIŠNA VIRTUALIZACIJA SAN-A 10
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12