19-06-2010, 05:53 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
1.1 Historija računarskih mreža
Prenošenje instrukcija između računskih mašina se prvi put desilo 1940. godine kada je George Stibitz iskoristio TTY, odnosno tele-mašinu za kucanje, pomoću koje je poslao instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmouth univerziteta u Novom Hampshireu na njegom Complex Number Calculator u New Yorku, te također primio rezultate istim putem. Tek 1964. godine, istraživali sa Dartmoutha su izumili glavnu mašinu sa dijeljenim vremenom sa priključenim terminalima.
Sve današnje mreže su na neki način bazirane na Open Systems Interconection standardu. OSI je razvijen 1984. godine od strane International Organization for Standardization (ISO) koja je predstavljala otprilike 130 država. Srž se sastoji od OSI referentnog modela, skupa sedam slojeva koji određuje različite etape kroz koje podaci moraju proći od jednog uređaja do drugog u nekoj računarskoj mreži.
Rani razvoj LAN, MAN i WAN mreža bio je kaotičan u mnogim pogledima. Rane 80.-e godine prošlog stoljeća donijele su ogromno povećanje u broju i veličini mreža. Kako su s vremenom velike kompanije shvaćale da umrežavanjem povećavaju dobit, a smanjuju troškove, dodavale su se nove mreže, povećavale postojeće, a sve je to u stopu pratilo i tehnološki razvoj mreža.
Sredinom 80.-ih ove kompanije su polako počele osjećati poteškoće zbog učinjenih proširenja. Postajalo je sve teže i teže "natjerati" mreže koje su koristile različite specifikacije i implementacije da međusobno komuniciraju. Polako su te velike kompanije uviđale da se moraju odmaknuti od tzv. proprietary rješenja (rješenja proizvedena od različitih firmi, svako svojstveno na svoj način, najčešće međusobno nekompatibilno), a usmjeriti se prema tzv. otvorenim rješenjima.
Da bi se riješilo to pitanje zatvorenosti naspram otvorenosti, Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO, International Organization for Standardization) istraživala je različite mrežne sheme. Kao rezultat tog razvoja, ISO je stvorio mrežni model koji bi trebao pomoći proizvođačima mrežne opreme da stvori mreže koje će biti u mogućnosti funkcionirati sa ostalim mrežama.
2. Osi referentni model
OSI referentni model, predstavljen 1984. godine, bio je opisni model koji je stvorio ISO. Ovaj model pružio je proizvođačima skup standarda koji osiguravaju veću kompatibilnost i međufunkcionalnost između različitih mrežnih tehnologija koje su stvorene od velikog broja kompanija diljem svijeta.
OSI referentni model je primarni model koji se koristi kao smjernica za mrežne komunikacije. Unatoč tome što postoje i drugi modeli, većina proizvođača mrežne opreme danas se referira upravo prema OSI referentnom modelu, posebice kada žele educirati svoje korisnike na opremi koju nude. OSI referentni model se smatra najboljim alatom za učenje o slanju i primanju podataka putem mreže.
OSI referentni model definira radnje/funkcije koje se zbivaju na različitim slojevima mreže. Još važnije, OSI referentni model je okosnica koja olakšava razumijevanje kako informacija putuje kroz mrežu. Dodatno, OSI referentni model opisuje kako informacija (ili paketi podataka) putuje od aplikacijskih programa (npr. Excel tablice, Word dokumenti), kroz mrežni medij (npr. žice, kablovi, zrak...), pa sve do drugog aplikacijskog programa koji je smješten na nekom drugom računalu u mreži, čak i ako pošiljatelj i primatelj imaju različite tipove mrežnih medija.
OSI referentni model označen je sa sedam brojčanih slojeva, a svaki od njih opisuje određenu mrežnu funkciju:
• Layer 7 - Aplikacijski sloj
• Layer 6 - Prezentacijski sloj
• Layer 5 - Sjednički sloj
• Layer 4 - Prijenosni sloj
• Layer 3 - Mrežni sloj
• Layer 2 - Podatkovni sloj
• Layer 1 - Fizički sloj
Odvajanje ovih slojeva naziva se layering (eng., uslojavanje modela komuniciranja). Odvajanjem mreže u sedam slojeva, imamo sljedeće pogodnosti:
mrežna komunikacija svedena je na manje, jednostavnije dijelove
standardizacija mrežnih komponenti; omogućavanje razvoja od strane više proizvođača, podrška
mogućnost komunikacije različitih tipova mrežnog hardvera i softvera
promjena na jednom sloju ne utječe na druge slojeve - samim time razvoj pojedinog sloja može biti brži
mrežna komunikacija svedena je na manje komponente zbog čega je učenje o mrežama lakše
2.1 Aplikacijski sloj
Ovaj sloj najbliži je krajnjem korisniku. On dostavlja mrežne servise/usluge aplikacijama krajnjeg korisnika. Za razliku od svih ostalih slojeva, ne dostavlja usluge ni jednom drugom OSI sloju, nego isključivo aplikacijama koje se nalaze van OSI modela. Primjeri takvih aplikacija su tablični kalkulatori, word procesori i sl. Aplikacijski sloj uspostavlja dostupnost između komunikacijskih partnera i sinhronizira i uspostavlja dogovore o procedurama oporavka u slučaju greški i kontrolira integritet podataka.
1. Uvod 2
1.1 Historija računarskih mreža 3
2. Osi referentni model 3
2.1 Aplikacijski sloj 4
2.2 Prezentacijski sloj 5
2.3 Sjednički sloj 5
2. 4 Prijenosni sloj 5
2.5 Mrežni sloj 5
2.6 Podatkovni sloj 6
2.7 Fizički sloj 6
3. Arhitektura mreža 7
3.1 Klijent-server 7
3.2 Ravnopravna mreža 7
4. Lan mreže ( local area network) 8
4.1 Half-duplex 8
4.2 Full-duplex 8
4.3 Hub 9
4.4 Switch 9
5. Literatura: 10
6. Zakljucak: 12
1.1 Historija računarskih mreža
Prenošenje instrukcija između računskih mašina se prvi put desilo 1940. godine kada je George Stibitz iskoristio TTY, odnosno tele-mašinu za kucanje, pomoću koje je poslao instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmouth univerziteta u Novom Hampshireu na njegom Complex Number Calculator u New Yorku, te također primio rezultate istim putem. Tek 1964. godine, istraživali sa Dartmoutha su izumili glavnu mašinu sa dijeljenim vremenom sa priključenim terminalima.
Sve današnje mreže su na neki način bazirane na Open Systems Interconection standardu. OSI je razvijen 1984. godine od strane International Organization for Standardization (ISO) koja je predstavljala otprilike 130 država. Srž se sastoji od OSI referentnog modela, skupa sedam slojeva koji određuje različite etape kroz koje podaci moraju proći od jednog uređaja do drugog u nekoj računarskoj mreži.
Rani razvoj LAN, MAN i WAN mreža bio je kaotičan u mnogim pogledima. Rane 80.-e godine prošlog stoljeća donijele su ogromno povećanje u broju i veličini mreža. Kako su s vremenom velike kompanije shvaćale da umrežavanjem povećavaju dobit, a smanjuju troškove, dodavale su se nove mreže, povećavale postojeće, a sve je to u stopu pratilo i tehnološki razvoj mreža.
Sredinom 80.-ih ove kompanije su polako počele osjećati poteškoće zbog učinjenih proširenja. Postajalo je sve teže i teže "natjerati" mreže koje su koristile različite specifikacije i implementacije da međusobno komuniciraju. Polako su te velike kompanije uviđale da se moraju odmaknuti od tzv. proprietary rješenja (rješenja proizvedena od različitih firmi, svako svojstveno na svoj način, najčešće međusobno nekompatibilno), a usmjeriti se prema tzv. otvorenim rješenjima.
Da bi se riješilo to pitanje zatvorenosti naspram otvorenosti, Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO, International Organization for Standardization) istraživala je različite mrežne sheme. Kao rezultat tog razvoja, ISO je stvorio mrežni model koji bi trebao pomoći proizvođačima mrežne opreme da stvori mreže koje će biti u mogućnosti funkcionirati sa ostalim mrežama.
2. Osi referentni model
OSI referentni model, predstavljen 1984. godine, bio je opisni model koji je stvorio ISO. Ovaj model pružio je proizvođačima skup standarda koji osiguravaju veću kompatibilnost i međufunkcionalnost između različitih mrežnih tehnologija koje su stvorene od velikog broja kompanija diljem svijeta.
OSI referentni model je primarni model koji se koristi kao smjernica za mrežne komunikacije. Unatoč tome što postoje i drugi modeli, većina proizvođača mrežne opreme danas se referira upravo prema OSI referentnom modelu, posebice kada žele educirati svoje korisnike na opremi koju nude. OSI referentni model se smatra najboljim alatom za učenje o slanju i primanju podataka putem mreže.
OSI referentni model definira radnje/funkcije koje se zbivaju na različitim slojevima mreže. Još važnije, OSI referentni model je okosnica koja olakšava razumijevanje kako informacija putuje kroz mrežu. Dodatno, OSI referentni model opisuje kako informacija (ili paketi podataka) putuje od aplikacijskih programa (npr. Excel tablice, Word dokumenti), kroz mrežni medij (npr. žice, kablovi, zrak...), pa sve do drugog aplikacijskog programa koji je smješten na nekom drugom računalu u mreži, čak i ako pošiljatelj i primatelj imaju različite tipove mrežnih medija.
OSI referentni model označen je sa sedam brojčanih slojeva, a svaki od njih opisuje određenu mrežnu funkciju:
• Layer 7 - Aplikacijski sloj
• Layer 6 - Prezentacijski sloj
• Layer 5 - Sjednički sloj
• Layer 4 - Prijenosni sloj
• Layer 3 - Mrežni sloj
• Layer 2 - Podatkovni sloj
• Layer 1 - Fizički sloj
Odvajanje ovih slojeva naziva se layering (eng., uslojavanje modela komuniciranja). Odvajanjem mreže u sedam slojeva, imamo sljedeće pogodnosti:
mrežna komunikacija svedena je na manje, jednostavnije dijelove
standardizacija mrežnih komponenti; omogućavanje razvoja od strane više proizvođača, podrška
mogućnost komunikacije različitih tipova mrežnog hardvera i softvera
promjena na jednom sloju ne utječe na druge slojeve - samim time razvoj pojedinog sloja može biti brži
mrežna komunikacija svedena je na manje komponente zbog čega je učenje o mrežama lakše
2.1 Aplikacijski sloj
Ovaj sloj najbliži je krajnjem korisniku. On dostavlja mrežne servise/usluge aplikacijama krajnjeg korisnika. Za razliku od svih ostalih slojeva, ne dostavlja usluge ni jednom drugom OSI sloju, nego isključivo aplikacijama koje se nalaze van OSI modela. Primjeri takvih aplikacija su tablični kalkulatori, word procesori i sl. Aplikacijski sloj uspostavlja dostupnost između komunikacijskih partnera i sinhronizira i uspostavlja dogovore o procedurama oporavka u slučaju greški i kontrolira integritet podataka.
1. Uvod 2
1.1 Historija računarskih mreža 3
2. Osi referentni model 3
2.1 Aplikacijski sloj 4
2.2 Prezentacijski sloj 5
2.3 Sjednički sloj 5
2. 4 Prijenosni sloj 5
2.5 Mrežni sloj 5
2.6 Podatkovni sloj 6
2.7 Fizički sloj 6
3. Arhitektura mreža 7
3.1 Klijent-server 7
3.2 Ravnopravna mreža 7
4. Lan mreže ( local area network) 8
4.1 Half-duplex 8
4.2 Full-duplex 8
4.3 Hub 9
4.4 Switch 9
5. Literatura: 10
6. Zakljucak: 12