18-06-2010, 10:37 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz biologije, sociologije, psihologije ,filozofije , ekologije, fizike, geografije, Istorije i hemije.
ISTORIJSKI PRISTUP RADU
U staroj Grčkoj mislioci se dele na one koji veličaju manuelni rad i takozvane «aristokrate rada». Prvoj grupi pripadaju Hesoid, Demokrit, Sokrat i stoici, a drugoj Platon, Ksenofont i Aristotel.
Hesoid, ratar i pesnik iz Akre u Beotiji, bio je jedan od prvih mislilaca u istoriji ( VIII vek p.n.e) koji se bavio problemom rada. Kao najviši ljudski ideal,on ističe ideal radljivosti, odnosno samo pragalaštvom i radinošću može se obezbediti opstanak, uspeh i sreća. Takođe, on podseća da ljudi i bogovi mrze onog ko je neradan i da marljivima, uz bogatstvo, idu časno ime i slava. Primetno je da Hesoid povezuje ideal radinosti sa idealom slobode.
Za Demokrita rad i napor su jedan od uslova postizanja blaženstva. Učenje stoika o jednakosti ljudi je sažeto u stavu da niko nije od prirode rob i da se plemenitost može dokazati samo radom. Ropstvo je nemogućnost slobodnog i samostalnog delanja. Panatije poručuje da su stvari koje čoveku donose korist proizvod ljudskog rada, a Seneka traži da filozofija uči radu.
Čak i rimski imperator i filozof Marko Aurelije ističe rad kao najbolje sredstvo protiv sudbine i nesreće. Nesvojstveno jednom caru on savetuje one koji su jutro dočekali mrzovoljni: «Pomisli, budim se da radim kao čovek». Ciceron u svom spisu «O dužnostima» navodi razloge za preoblikovanje prirode radom i uviđa da nije samo proizvodnja materijalnih dobara zavisna od ljudskog rada, nego je to i celokupna oblast civilizacije: medicinska nega, građevinarstvo, uređenje gradova, regulacija reka, brodarstvo, trgovina.
Suprotno navedenim shvatanjima, «aristokrati rada» smatraju da su svi oblici manuelnog rada, pa čak i umetnočko stvaranje, ispod filozofije i politike. Samim tim, manuelni rad nije dostojan slobodnog čoveka i svako ko se njime bavi zaslužuje prezir. *
Poznata je Platonova koncepcija idealne države i podela građana na filozofe- upravljače, vojnike i radnike prema prirodnim mogućnostima i sklonostima. Aristotel je smatrao da država koja hoće da bude najbolja ne sme dati svim ljudima građanska prava jer onaj ko se bavi manuelnim radom ne može da neguje vrlinu i živi životom nedostojnim čoveka. Tako, za razliku od Platona, koji polazi od prirodne nejednakosti ljudi, Aristotel opravdava robovlsničke odnose i robovski rad njihovom nužnošću ...
S A D R Ž A J
UVOD 3
1.1 ISTORIJSKI PRISTUP RADU 3
2 RAZVOJ EKONOMSKOG ŽIVOTA I ORGANIZACIJA RADA 4
3 INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA 5
3.1 Savremeno industrijsko društvo 5
4 PROGRES I STVARALAŠTVO 6
5 POZITIVNO ZAKONODAVSTVO U OBLASTI RADNIH ODNOSA 8
5.1 Ustav Republike Srbije 8
5.2 Zakon o radu 8
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 12
ISTORIJSKI PRISTUP RADU
U staroj Grčkoj mislioci se dele na one koji veličaju manuelni rad i takozvane «aristokrate rada». Prvoj grupi pripadaju Hesoid, Demokrit, Sokrat i stoici, a drugoj Platon, Ksenofont i Aristotel.
Hesoid, ratar i pesnik iz Akre u Beotiji, bio je jedan od prvih mislilaca u istoriji ( VIII vek p.n.e) koji se bavio problemom rada. Kao najviši ljudski ideal,on ističe ideal radljivosti, odnosno samo pragalaštvom i radinošću može se obezbediti opstanak, uspeh i sreća. Takođe, on podseća da ljudi i bogovi mrze onog ko je neradan i da marljivima, uz bogatstvo, idu časno ime i slava. Primetno je da Hesoid povezuje ideal radinosti sa idealom slobode.
Za Demokrita rad i napor su jedan od uslova postizanja blaženstva. Učenje stoika o jednakosti ljudi je sažeto u stavu da niko nije od prirode rob i da se plemenitost može dokazati samo radom. Ropstvo je nemogućnost slobodnog i samostalnog delanja. Panatije poručuje da su stvari koje čoveku donose korist proizvod ljudskog rada, a Seneka traži da filozofija uči radu.
Čak i rimski imperator i filozof Marko Aurelije ističe rad kao najbolje sredstvo protiv sudbine i nesreće. Nesvojstveno jednom caru on savetuje one koji su jutro dočekali mrzovoljni: «Pomisli, budim se da radim kao čovek». Ciceron u svom spisu «O dužnostima» navodi razloge za preoblikovanje prirode radom i uviđa da nije samo proizvodnja materijalnih dobara zavisna od ljudskog rada, nego je to i celokupna oblast civilizacije: medicinska nega, građevinarstvo, uređenje gradova, regulacija reka, brodarstvo, trgovina.
Suprotno navedenim shvatanjima, «aristokrati rada» smatraju da su svi oblici manuelnog rada, pa čak i umetnočko stvaranje, ispod filozofije i politike. Samim tim, manuelni rad nije dostojan slobodnog čoveka i svako ko se njime bavi zaslužuje prezir. *
Poznata je Platonova koncepcija idealne države i podela građana na filozofe- upravljače, vojnike i radnike prema prirodnim mogućnostima i sklonostima. Aristotel je smatrao da država koja hoće da bude najbolja ne sme dati svim ljudima građanska prava jer onaj ko se bavi manuelnim radom ne može da neguje vrlinu i živi životom nedostojnim čoveka. Tako, za razliku od Platona, koji polazi od prirodne nejednakosti ljudi, Aristotel opravdava robovlsničke odnose i robovski rad njihovom nužnošću ...
S A D R Ž A J
UVOD 3
1.1 ISTORIJSKI PRISTUP RADU 3
2 RAZVOJ EKONOMSKOG ŽIVOTA I ORGANIZACIJA RADA 4
3 INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA 5
3.1 Savremeno industrijsko društvo 5
4 PROGRES I STVARALAŠTVO 6
5 POZITIVNO ZAKONODAVSTVO U OBLASTI RADNIH ODNOSA 8
5.1 Ustav Republike Srbije 8
5.2 Zakon o radu 8
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 12