18-06-2010, 10:24 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz biologije, sociologije, psihologije ,filozofije , ekologije, fizike, geografije, Istorije i hemije.
POSLEDICE MODERNOSTI
U ovom delu razvijena je institucijalna analiza modernosti. Entoni Gidens modernost odredjuje kao „oblike društvenog života koji su se pojavili u Evropi od, odprilike sedamnasetog veka nadalje, i čiji se uticaj od tada širio, manje ili više, po čitavom svetu. On ukazuje na različite teorije o savremenom početku radjanja novog doba, novog tipa društvenog sistema sistema koji se ne zasniva na proizvodnji materijalnih dobara već na informaciji, koji, kod različitih autora, nosi različize nazive („informatičko društvo“, „potrošačko društvo“), kao i o savremenom početku kraja modernizma („postmodernost“, „postmodernizam“, „postindustrijsko društvo“, „postkapitalizam“). Da bi se shvatio ovaj proces “radjanje novog doba“, nije dovoljno ponuditi nove termine, potrebno je razmotriti prirodu same mpdernosti, razumeti kako se u okviru društvenih nauka stekao utisak da su se mnoge stvari otele kontroli, da su iznad našeg domašaja, i da se kao takve nemogu objasniti. Društvene nauke su na pogrešan način tumačile modernost i mnoge rasprave o modernosti opterećene su nedostatcima socioloških gledišta. Ovo nije period postmodernosti već period u kojem posledice modernosti postaju intezivnije nego ikada ranije.
Diskontuitet modernosti
Gidens termin diskontinuitet upotrebljava na specifican način, različit od svih ranijih upotreba ovog termina. Naime, on diskontuitet, odnosno skup diskontuiteta, stavlja u kontekst jednog perioda ljudske istorije, modernog perioda. Promene koje je period modernosti sa sobom doneo toliko su snažne i toliko su različite od svega što se dešavalo u prošlosti da nam znanje o ranijim promenama i preobražajima pri pokušaju razumevanja i interpretiranja ovih promena koje su se dogodile u relativno kratkom periodu neće mnogo pomoći....
POSLEDICE MODERNOSTI
U ovom delu razvijena je institucijalna analiza modernosti. Entoni Gidens modernost odredjuje kao „oblike društvenog života koji su se pojavili u Evropi od, odprilike sedamnasetog veka nadalje, i čiji se uticaj od tada širio, manje ili više, po čitavom svetu. On ukazuje na različite teorije o savremenom početku radjanja novog doba, novog tipa društvenog sistema sistema koji se ne zasniva na proizvodnji materijalnih dobara već na informaciji, koji, kod različitih autora, nosi različize nazive („informatičko društvo“, „potrošačko društvo“), kao i o savremenom početku kraja modernizma („postmodernost“, „postmodernizam“, „postindustrijsko društvo“, „postkapitalizam“). Da bi se shvatio ovaj proces “radjanje novog doba“, nije dovoljno ponuditi nove termine, potrebno je razmotriti prirodu same mpdernosti, razumeti kako se u okviru društvenih nauka stekao utisak da su se mnoge stvari otele kontroli, da su iznad našeg domašaja, i da se kao takve nemogu objasniti. Društvene nauke su na pogrešan način tumačile modernost i mnoge rasprave o modernosti opterećene su nedostatcima socioloških gledišta. Ovo nije period postmodernosti već period u kojem posledice modernosti postaju intezivnije nego ikada ranije.
Diskontuitet modernosti
Gidens termin diskontinuitet upotrebljava na specifican način, različit od svih ranijih upotreba ovog termina. Naime, on diskontuitet, odnosno skup diskontuiteta, stavlja u kontekst jednog perioda ljudske istorije, modernog perioda. Promene koje je period modernosti sa sobom doneo toliko su snažne i toliko su različite od svega što se dešavalo u prošlosti da nam znanje o ranijim promenama i preobražajima pri pokušaju razumevanja i interpretiranja ovih promena koje su se dogodile u relativno kratkom periodu neće mnogo pomoći....