17-06-2010, 06:50 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz biologije, sociologije, psihologije ,filozofije , ekologije, fizike, geografije, Istorije i hemije.
Iako je religija jedan od najstrarijih oblika društvene svesti ipak debate o njenom nastanku nisu još donele konačan odgovor o prvom obliku religije u ljudskom društvu. Etnolozi i sociolozi su o ovom problemu zaključivali posredno (s obzirom da su iz dugih perioda praistorijskog razvoja čoveka podaci vrlo oskudni) posmatrajući primitivna plemena u Australiji, Severnoj Americi itd. Da li je prvi oblik religije natrualizam, animizam ili totemizam? Ono što se u nauci zna jeste da se pojedine faze religije javljaju u društvenom razvoju svih društvenih zajednica, kao i da one korespondiraju sa društvenim razvojem. Naučnici nisu doneli konačan odgovor ni o prirodi motiva koji su doveli do stvaranja religije kao oblika ljudske svesti. Jedno od osnovnih pitanja koje je pračovek sebi postavio bilo je bez sumnje pitanje smrti. Pračovek nije poznavao biološku i fiziološku prirodu ljudskog žiota, kao ni razloge njegovog prestanka. Tu leži začetak ideje o odvajanju duše ili duha (latinski animus, anima) od tela ili začetak ideje animizma. U staroj grčkoj i rimskoj religiji verovalo se da duhovi umrlih predaka žive na ognjištu. Upravo će taj odnos prema umrlim članovima porodične zajednice, značajnih predaka, imati ogroman značaj za primitivne pa i kasnije oblike religije.
Postanak religije
Religija je povijesna i društvena pojava. Šta to znači? U nauci se susreću dva shvaćanja o karakteru religije: a. Shvaćanje da je religija urođena čovjeku i b. Shvaćanje da je ona postala na određenom stupnju društvenog razvitka, to jest da je ona historijska pojava. Drugo shvaćanje je, uglavnom, sasvim potisnulo prvo. Misao da u prvom stadiju pretklasnih društava ne može biti govora o postojanju religije ističu mnogi mislioci. Tako, na primjer, njemački teoretičar Eildermann piše: «Dalje, grupe dolaze do predpostavke, koja nam isto tako izgleda ispravna, da je, naime, čovječanstvo u početku bilo bez religije... Postanak religije vodi, naime u prahistorijske periode koji idu u prošlost još niže od stupnja na kome stoje danas najniži narodi, i čiji se odnosi mogu samo donekle rekonstruirati pomoću postojećeg etnogeografskog i prethistorijskog materijala». Na bazi dosadašnjih ispitivanja raznih etnologa, historičara religije, pretpostavlja se da na najnižem stupnju prvobitnih zajednica, tj. na najnižem stupnju divljaštva, čovjek nije znao za religiozna predodžbe. To je bilo doba kada su ljudi po načinu života bili vrlo bliski životinjama. Na tako niskom stupnju razvitka svijest ljudi je bila suviše nerazvijena da bi mogla shvaćati odnose u hordi i odnose prema prirodi; ljudski duh još nije bio toliko kreativan da stvarni svijet održava u vidu sistema predodžaba i pogleda, čovjek još nije mogao izgrađivati posebnu ideologiju, tek na višem stupnju razvitka (pretpostavlja se negdje na prijelazu iz nižeg u srednji sloj divljaštva) čovjek je razvio mozak i svijest dotle da je mogao u vlastitoj glavi izgrađivati odrešeni sisem predodžaba, koje su, sigurni, dugo vremena imale konkretno-čulni, a na apstraktno-pojmovni karakter, te da time stvori ideologiju koju mi zovemo religijom....
Iako je religija jedan od najstrarijih oblika društvene svesti ipak debate o njenom nastanku nisu još donele konačan odgovor o prvom obliku religije u ljudskom društvu. Etnolozi i sociolozi su o ovom problemu zaključivali posredno (s obzirom da su iz dugih perioda praistorijskog razvoja čoveka podaci vrlo oskudni) posmatrajući primitivna plemena u Australiji, Severnoj Americi itd. Da li je prvi oblik religije natrualizam, animizam ili totemizam? Ono što se u nauci zna jeste da se pojedine faze religije javljaju u društvenom razvoju svih društvenih zajednica, kao i da one korespondiraju sa društvenim razvojem. Naučnici nisu doneli konačan odgovor ni o prirodi motiva koji su doveli do stvaranja religije kao oblika ljudske svesti. Jedno od osnovnih pitanja koje je pračovek sebi postavio bilo je bez sumnje pitanje smrti. Pračovek nije poznavao biološku i fiziološku prirodu ljudskog žiota, kao ni razloge njegovog prestanka. Tu leži začetak ideje o odvajanju duše ili duha (latinski animus, anima) od tela ili začetak ideje animizma. U staroj grčkoj i rimskoj religiji verovalo se da duhovi umrlih predaka žive na ognjištu. Upravo će taj odnos prema umrlim članovima porodične zajednice, značajnih predaka, imati ogroman značaj za primitivne pa i kasnije oblike religije.
Postanak religije
Religija je povijesna i društvena pojava. Šta to znači? U nauci se susreću dva shvaćanja o karakteru religije: a. Shvaćanje da je religija urođena čovjeku i b. Shvaćanje da je ona postala na određenom stupnju društvenog razvitka, to jest da je ona historijska pojava. Drugo shvaćanje je, uglavnom, sasvim potisnulo prvo. Misao da u prvom stadiju pretklasnih društava ne može biti govora o postojanju religije ističu mnogi mislioci. Tako, na primjer, njemački teoretičar Eildermann piše: «Dalje, grupe dolaze do predpostavke, koja nam isto tako izgleda ispravna, da je, naime, čovječanstvo u početku bilo bez religije... Postanak religije vodi, naime u prahistorijske periode koji idu u prošlost još niže od stupnja na kome stoje danas najniži narodi, i čiji se odnosi mogu samo donekle rekonstruirati pomoću postojećeg etnogeografskog i prethistorijskog materijala». Na bazi dosadašnjih ispitivanja raznih etnologa, historičara religije, pretpostavlja se da na najnižem stupnju prvobitnih zajednica, tj. na najnižem stupnju divljaštva, čovjek nije znao za religiozna predodžbe. To je bilo doba kada su ljudi po načinu života bili vrlo bliski životinjama. Na tako niskom stupnju razvitka svijest ljudi je bila suviše nerazvijena da bi mogla shvaćati odnose u hordi i odnose prema prirodi; ljudski duh još nije bio toliko kreativan da stvarni svijet održava u vidu sistema predodžaba i pogleda, čovjek još nije mogao izgrađivati posebnu ideologiju, tek na višem stupnju razvitka (pretpostavlja se negdje na prijelazu iz nižeg u srednji sloj divljaštva) čovjek je razvio mozak i svijest dotle da je mogao u vlastitoj glavi izgrađivati odrešeni sisem predodžaba, koje su, sigurni, dugo vremena imale konkretno-čulni, a na apstraktno-pojmovni karakter, te da time stvori ideologiju koju mi zovemo religijom....