15-06-2010, 10:36 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
Generator mrežnog prometa je sustav koji povezuje različite ili slične uređaje u jednu cjelinu. U telekomunikacijskom i podatkovnom smislu, generator povezuje uredjaje za obradu podataka i komunikacijske uredjaje, bilo na medjudržavnom planu, unutar pojedine zemlje, grada, u industrijskom postrojenju,poslovnim zgradama ili u malom uredu. Potreba za umrežavanjem posljedica je stalnog porasta razmjene podataka (pisama, poruka, memoranduma, poslovne statistike, izvještaja, baza podataka i sl.) medju zaposlenima. Izračunato je da se oko 60 % radnog vremena koristi za komunikaciju ili razmjenu podataka; u današnje vrijeme količina tako razmijenjenih informacija dosiže i do 35 otipkanih stranica po osobi dnevno.Za uštedu su vremena napravljeni razni uredjaji namijenjeni komunikaciji i razmjeni podataka (teleks, telefaks, osobna računala, pisaći, višefunkcijski terminali), a sada ih sve treba povezati u računalnu mrežu da bismo svi zajedno dijelili mogućnosti koje nam ti uredjaji pružaju.
Podjela generatora
Ovisno o udaljenostima koje prilikom umrežavanja treba premostiti, na raspolaganju su različite tehnologije generatora i vrste medija za prijenos podataka. Tako i generatore dijelimo u dvije osnovne kategorije: fiksni i varijabilni generator.
Visoko razvijena satelitska tehnologija omogućuje danas povezivanje bilo koje dvije točke na Zemlji, a postoje i instalacije na kopnu i u moru koje omogućuju medjusobno povezivanje klasičnim medijima - običnim ili optičkim kabelima. U razvijenim zemljama postoji niz telekomunikacijskih tvrtki koje pružaju usluge povezivanja raznim drugim tvrtkama i organizacijama unutar zemlje pa i preko granica.
Internet - specifična tvorevina računalne industrije - omogućuje komunikaciju i razmjenu podataka pojedincima i organizacijama iz cijelog svijeta.Danas na tržištu postoje satelitski uredjaji koji omogućuju pojedincu ili tvrtci pristup Internetu putem satelita, bez obzira na to postoji li u zemlji korisnika netko tko pruža usluge pristupa Internetu.
Generatori i računarske mreže
Na lokalnom planu zanimljive su mreže računala u uredima, u poslovnim zgradama ili industrijskim postrojenjima, odnosno na malim udaljenostima. Takve mreže spadaju u lokalne računalne mreže.Svaka od ove dvije kategorije dijeli se na podgrupe koje se razlikuju po vrsti medija za prijenos signala, brzinama rada, mrežnim tehnologijama i protokolima koje koriste, kao i vrsti mrežnih operativnih sustava.
Svako računalo opremljeno Ethernetom, znano i pod imenom stanica,radi neovisno od svih drugih stanica u mreži: ne postoji centralni nadzornik sustava. Sve stanice priključene na Ethernet spojene su pomoću zajedničkog signalnog sustava koji nazivamo medij. Ethernet signali šalju se serijski, bit po bit, putem medija do svake priključene stanice. Da bi poslala podatke, svaka stanica najprije provjerava medij, a kad ustanovi da je medij slobodan, šalje svoje podatke u obliku Ethernet okvira ili paketa. Nakon svakog slanja paketa, sve stanice u mreži ravnopravno se natječu za mogućnost slanja sljedećeg paketa. Time se osigurava pravilna raspodjela
pristupa mediju, a nijedna stanica ne može zauzeti medij samo za sebe. Pristup mediju za slanje podataka odredjen je mehanizmom kontrole pristupa mediju (Medium Access Control – MAC) ugradjenom u svako Ethernet sučelje u svakoj stanici. Kontrola pristupa mediju temelji se na sustavu nazvanom Carrier Sense Mutiple Access with Collision Detection (CSMA/CD), odnosno višestruki pristup provjerom nositelja signala s detekcijom sukoba.
Sequential protokol
Ovaj bismo protokol mogli zorno predočiti kao večeru u zatamnjenoj sobi.Svi koji sjede oko stola moraju šutjeti odredjeno vrijeme prije nego što počnu govoriti (provjera nositelja – Carrier Sense). Kad nastupi tišina, svi imaju jednake šanse da započnu govoriti (višestruki pristup – Multiple Access). Ako dvije osobe započnu govoriti u istom trenutku, obje će detektirati tu činjenicu i prestati govoriti (detekcija sukoba – Collision Detection).U Ethernet terminologiji, svaka stanica mora čekati dok ne nestane signal
na nositelju i tek tada smije započeti emitiranje. Kada neka od stanica emitira, u mediju postoji signal koji se naziva nositelj – carrier. Sve Ethernet tehnologija – principi i standardi ostale stanice moraju čekati da nestane signal prije nego pokušaju započeti emitiranje. Ovaj se proces naziva provjerom nositelja – carrier sense.Sve su stanice jednake u pogledu mogućnosti slanja paketa u mreži. Nitko ne dobiva viši prioritet od drugih. Mogli bismo reći da vlada demokracija.Otud i značenje pojma višestrukog pristupa – multiple access. Sobzirom da signalu treba konačno vrijeme da doputuje s jednog kraja Ethernet sustava na drugi, prvi bit emitiranog paketa neće stići istovremeno do svih stanica. Zbog toga je moguća situacija da dvije stanice provjerom ustanove da je medij slobodan i započnu istovremeno emitiranje.Kada se to dogodi, Ethernet sustav ima načina da utvrdi sukob i zaustavi slanje paketa i pripremi se za njegovo ponovno slanje. Ovakav se slučaj naziva detekcijom sukoba – collision detect. Sequential protokol napravljen je tako da omogući ravnopravno sudjelovanje u dijeljenju medija tako da svaki element sustava dobije priliku da koristi mrežu. Nakon svakog slanja paketa, sve stanice koriste sequential protokol da bi utvrdile koja stanica će sljedeća dobiti pravo za korištenje Ethernet medija. Kao što je ranije opisano, ako više od jedne stanice započne emitiranje u istom trenutku, nastupa sukob. Sve stanice se obavještavaju o tom dogadjaju i trenutno odgadjaju emitiranje koristeći specijalno razvijeni algoritam.Dio tog algoritma je da svaka od stanica uključenih u sukob izabire vremenski interval slučajno odabranog trajanja (dakle, svaka različito) za odgodu slanja paketa što sprečava stanice da blokiraju mrežu istovremenim pokušajima slanja. Mnogi kažu kako je šteta da je u originalnom projektu Etherneta za ovu vrstu događaja izabrana riječ sukob. Da je kojim slučajem nazvana drugač ije (npr. “događaj stohastičke arbitracije” – DSA), tada nitko ne bi brinuo zbog događaja DSA na Ethernetu. Ovako, “sukob” zvuči kao da se nešto loše dogodilo, upućujući mnoge na razmišljanje da su sukobi pokazatelj greške u mreži. činjenica je da je sukob sasvim normalna i očekivana pojava u mreži, a samo je dokaz da CSMA/CD protokol radi onako dobro kako je i zamišljen. [to je više računala (stanica) spojeno u mrežu i što je veći promet podataka mrežom, za očekivati je da će se pojaviti i više sukoba, kao dio normalnog rada mreže. Izvedba sustava osigurava da se sukobi rješavaju u mikrosekundama (milijuntim dijelovima sekunde). Normalni sukobi ne uzrokuju gubitak podataka.Ponavljani sukobi za isti paket pokazuju da je mreža preopterećena. Algoritam za određivanje vremena odgode slanja paketa automatski se prilagođ ava opterećenju na mreži, a nakon 16 neuspjelih pokušaja slanja paketa, paket se odbacuje kao neposlan. Ovo se događa samo u vrlo teškim opterećenjima mreže ili ako u mreži dođe do prekida. Slanje u najboljoj namjeri Zanimljiva je činjenica da Ethernet sustav, zajedno s drugim LAN tehnologijama, radi kao sustav za isporuku podataka “u najboljoj namjeri”. Da bi se smanjila složenost sustava i troškovi izrade, nema jamstava da su isporučeni točni podaci. Iako je sam sustav projektiran uz upotrebu bitova za provjeru greške, do greške u prijenosu ipak može doći.Smetnja u obliku električnog šuma može, primjerice, negdje u kabelskom sustavu uzrokovati promjenu podataka u paketu koji putuje medijem. Ako je mreža privremeno preopterećena može doći do 16 uzastopnih doga- đanja sukoba, pri čemu se paket koji je namijenjen slanju odbacuje. Bez
obzira na upotrijebljenu tehnologiju, nijedan mrežni računalni sustav nije idealan. Viši mrežni protokoli moraju biti projektirani tako da provjeravaju pogreške pri slanju i primanju paketa. Viši mrežni protokoli provjeravaju točnost podataka uspostavljanjem pouzdanog prijenosa podataka korištenjem brojevnih sekvenci i mehanizmima provjere u paketima koji se šalju mrežom. Srce Ethernet sustava je Ethernet paket koji se koristi za slanje podataka između računala. Paket se sastoji od skupine bitova organiziranih u nekoliko polja. U ova polja spadaju adresno polje, polje podataka promjenjive duljine (od 46 do 1500 bajtova podataka) i polje za provjeru greške u kojem se provjerava integritet bitova u paketu da bi se utvrdilo je li paket stigao netaknut.Prva dva polja u paketu sastoje se od 48-bitne adrese, nazvane izvoriš- nom i odredišnom adresom. Institute of Electrical and Electronics Engineer (IEEE) je organizacija koja nadzire dodjelu ovih adresa tako što odre- đuje jedan njezin dio. IEEE to čini tako da dodjeljuje 24-bitnu oznaku nazvanu OUI (Organizationally Unique Identifiers) svakoj organizaciji odnosno tvrtci koja želi proizvoditi Ethernet opremu. Organizacije dalje stvaraju 48-bitnu adresu tako da dodijeljeni OUI koriste kao prva 24 bita adrese. Ova adresa poznata je kao fizička adresa, hardverska adresa ili MAC adresa Ethernet uređaja.Gore opisana adresa jedinstvena je za svaki proizvedeni Ethernet uređaj i upisuje se u sam uređaj prilikom proizvodnje što znatno pojednostavljuje podešavanje i rad u mreži. S jedne strane, jednoznačno dodijeljene adrese poštedjet će vas administracije adresa za različite grupe korisnika koje koriste mrežu. Ako ste ikad pokušali različite radne grupe privoljeti da dobrovoljno prihvate isti skup pravila za rad, shvatit ćete kakva je to prednost. Kako se koji Ethernet paket šalje po mediju, sve Ethernet stanice gledaju u prvo 48-bitno polje paketa koje sadrži odredišnu ili ciljnu adresu paketa. Stanice uspoređuju ovu adresu s vlastitom adresom. Stanica s istom adresom koja je sadržana u odredišnoj adresi paketa pročitat će cijeli paket i isporučiti ga mrežnom softveru koji radi na tom računalu. Sve ostale stanice prestat će čitati paket kad otkriju da se njihova adresa razlikuje od odredišne adrese paketa.
Grupne i zajedničke adrese
Grupna adresa (multicast) dozvoljava da grupa stanica primi isti paket. Mrežni softver može postaviti Ethernet stanicu da očekuje posebnu vrstu grupne adrese. Na taj način moguće je podesiti grupu stanica kao posebnu grupu i dodijeliti joj zajedničku grupnu adresu. Jedan paket poslan na takvu grupnu adresu primit će sve stanice u toj grupi. Specijalni slučaj grupne adrese je broadcast adresa, koja je 48-bitna adresa sastavljena od jedinica. Sve Ethernet stanice koje prime paket s ovakvom adresom pročitat će cijeli paket i isporučiti ga mrežnom softveru u računalu.
Viši mrežni protokoli i Ethernet adresa
Računala priključena na Ethernet mogu slati podatke za aplikacije jednodrugome koristeći više softverske protokole kao što je TCP/IP protokol koji se koristi u Internetu. Paketi viših protokola šalju se u podatkovnom polju Ethernet paketa. Sustav viših protokola i Ethernet sustav dva su neovisna entiteta koji kooperiraju prilikom razmjene podataka između računala. Viši protokoli imaju svoj sustav adresiranja kao što je 32-bitna adresa koriš tena u trenutnoj inačici IP protokola. IP temeljeni mrežni softver više razine u nekom računalu brine samo o svojoj IP adresi i može čitati 48-bitnu Ethernet adresu svojeg mrežnog sučelja, te pritom ne zna koje su
Ethernet adrese drugih mrežnih stanica.Da bi sve to moglo raditi, mora postojati način da se otkrije Ethernet adresa druge -temeljene stanice u mreži. Za nekoliko viših mrežnih protokola, uključujući i TCP/IP, ovo se obavlja koristeći drugi viši protokol koji se zove Adress Resolution Protocol – protokol za određivanje adresa.
Princip rada ARP protokola
Rad ARP protokola je jednostavan. Pretpostavimo da IP-temeljena stanica (stanica “A”) s IP adresom 192.0.2.1. želi poslati podatke putem Ethernet sustava drugoj IP-temeljenoj stanici (stanica “B”) s IP adresom 192.0.2.2. Stanica “A” šalje paket s broadcast adresom koji sadrži ARP upit. ARP upit u osnovi pita: “Hoće li mi, molim, stanica u ovom Ethernet sustavu koja ima IP adresu 192.0.2.2., poslati adresu svog Ethernet sučelja?”Budući da se ARP upiti šalju u broadcast paketu, sve stanice u tom Ethernet sustavu primit će taj paket i proslijediti ga višem protokolu. Samo stanica “B”, s IP adresom 192.0.2.2 će odgovoriti, šaljući stanici koja je uputila zahtjev paket sa svojom Ethernet adresom. Sada stanica “A” ima Ethernet adresu stanice “B” i komunikacija na višem protokolu može početi.
Sequential generators
Generator mrežnog prometa je sustav koji povezuje različite ili slične uređaje u jednu cjelinu. U telekomunikacijskom i podatkovnom smislu, generator povezuje uredjaje za obradu podataka i komunikacijske uredjaje, bilo na medjudržavnom planu, unutar pojedine zemlje, grada, u industrijskom postrojenju,poslovnim zgradama ili u malom uredu. Potreba za umrežavanjem posljedica je stalnog porasta razmjene podataka (pisama, poruka, memoranduma, poslovne statistike, izvještaja, baza podataka i sl.) medju zaposlenima. Izračunato je da se oko 60 % radnog vremena koristi za komunikaciju ili razmjenu podataka; u današnje vrijeme količina tako razmijenjenih informacija dosiže i do 35 otipkanih stranica po osobi dnevno.Za uštedu su vremena napravljeni razni uredjaji namijenjeni komunikaciji i razmjeni podataka (teleks, telefaks, osobna računala, pisaći, višefunkcijski terminali), a sada ih sve treba povezati u računalnu mrežu da bismo svi zajedno dijelili mogućnosti koje nam ti uredjaji pružaju.
Podjela generatora
Ovisno o udaljenostima koje prilikom umrežavanja treba premostiti, na raspolaganju su različite tehnologije generatora i vrste medija za prijenos podataka. Tako i generatore dijelimo u dvije osnovne kategorije: fiksni i varijabilni generator.
Visoko razvijena satelitska tehnologija omogućuje danas povezivanje bilo koje dvije točke na Zemlji, a postoje i instalacije na kopnu i u moru koje omogućuju medjusobno povezivanje klasičnim medijima - običnim ili optičkim kabelima. U razvijenim zemljama postoji niz telekomunikacijskih tvrtki koje pružaju usluge povezivanja raznim drugim tvrtkama i organizacijama unutar zemlje pa i preko granica.
Internet - specifična tvorevina računalne industrije - omogućuje komunikaciju i razmjenu podataka pojedincima i organizacijama iz cijelog svijeta.Danas na tržištu postoje satelitski uredjaji koji omogućuju pojedincu ili tvrtci pristup Internetu putem satelita, bez obzira na to postoji li u zemlji korisnika netko tko pruža usluge pristupa Internetu.
Generatori i računarske mreže
Na lokalnom planu zanimljive su mreže računala u uredima, u poslovnim zgradama ili industrijskim postrojenjima, odnosno na malim udaljenostima. Takve mreže spadaju u lokalne računalne mreže.Svaka od ove dvije kategorije dijeli se na podgrupe koje se razlikuju po vrsti medija za prijenos signala, brzinama rada, mrežnim tehnologijama i protokolima koje koriste, kao i vrsti mrežnih operativnih sustava.
Svako računalo opremljeno Ethernetom, znano i pod imenom stanica,radi neovisno od svih drugih stanica u mreži: ne postoji centralni nadzornik sustava. Sve stanice priključene na Ethernet spojene su pomoću zajedničkog signalnog sustava koji nazivamo medij. Ethernet signali šalju se serijski, bit po bit, putem medija do svake priključene stanice. Da bi poslala podatke, svaka stanica najprije provjerava medij, a kad ustanovi da je medij slobodan, šalje svoje podatke u obliku Ethernet okvira ili paketa. Nakon svakog slanja paketa, sve stanice u mreži ravnopravno se natječu za mogućnost slanja sljedećeg paketa. Time se osigurava pravilna raspodjela
pristupa mediju, a nijedna stanica ne može zauzeti medij samo za sebe. Pristup mediju za slanje podataka odredjen je mehanizmom kontrole pristupa mediju (Medium Access Control – MAC) ugradjenom u svako Ethernet sučelje u svakoj stanici. Kontrola pristupa mediju temelji se na sustavu nazvanom Carrier Sense Mutiple Access with Collision Detection (CSMA/CD), odnosno višestruki pristup provjerom nositelja signala s detekcijom sukoba.
Sequential protokol
Ovaj bismo protokol mogli zorno predočiti kao večeru u zatamnjenoj sobi.Svi koji sjede oko stola moraju šutjeti odredjeno vrijeme prije nego što počnu govoriti (provjera nositelja – Carrier Sense). Kad nastupi tišina, svi imaju jednake šanse da započnu govoriti (višestruki pristup – Multiple Access). Ako dvije osobe započnu govoriti u istom trenutku, obje će detektirati tu činjenicu i prestati govoriti (detekcija sukoba – Collision Detection).U Ethernet terminologiji, svaka stanica mora čekati dok ne nestane signal
na nositelju i tek tada smije započeti emitiranje. Kada neka od stanica emitira, u mediju postoji signal koji se naziva nositelj – carrier. Sve Ethernet tehnologija – principi i standardi ostale stanice moraju čekati da nestane signal prije nego pokušaju započeti emitiranje. Ovaj se proces naziva provjerom nositelja – carrier sense.Sve su stanice jednake u pogledu mogućnosti slanja paketa u mreži. Nitko ne dobiva viši prioritet od drugih. Mogli bismo reći da vlada demokracija.Otud i značenje pojma višestrukog pristupa – multiple access. Sobzirom da signalu treba konačno vrijeme da doputuje s jednog kraja Ethernet sustava na drugi, prvi bit emitiranog paketa neće stići istovremeno do svih stanica. Zbog toga je moguća situacija da dvije stanice provjerom ustanove da je medij slobodan i započnu istovremeno emitiranje.Kada se to dogodi, Ethernet sustav ima načina da utvrdi sukob i zaustavi slanje paketa i pripremi se za njegovo ponovno slanje. Ovakav se slučaj naziva detekcijom sukoba – collision detect. Sequential protokol napravljen je tako da omogući ravnopravno sudjelovanje u dijeljenju medija tako da svaki element sustava dobije priliku da koristi mrežu. Nakon svakog slanja paketa, sve stanice koriste sequential protokol da bi utvrdile koja stanica će sljedeća dobiti pravo za korištenje Ethernet medija. Kao što je ranije opisano, ako više od jedne stanice započne emitiranje u istom trenutku, nastupa sukob. Sve stanice se obavještavaju o tom dogadjaju i trenutno odgadjaju emitiranje koristeći specijalno razvijeni algoritam.Dio tog algoritma je da svaka od stanica uključenih u sukob izabire vremenski interval slučajno odabranog trajanja (dakle, svaka različito) za odgodu slanja paketa što sprečava stanice da blokiraju mrežu istovremenim pokušajima slanja. Mnogi kažu kako je šteta da je u originalnom projektu Etherneta za ovu vrstu događaja izabrana riječ sukob. Da je kojim slučajem nazvana drugač ije (npr. “događaj stohastičke arbitracije” – DSA), tada nitko ne bi brinuo zbog događaja DSA na Ethernetu. Ovako, “sukob” zvuči kao da se nešto loše dogodilo, upućujući mnoge na razmišljanje da su sukobi pokazatelj greške u mreži. činjenica je da je sukob sasvim normalna i očekivana pojava u mreži, a samo je dokaz da CSMA/CD protokol radi onako dobro kako je i zamišljen. [to je više računala (stanica) spojeno u mrežu i što je veći promet podataka mrežom, za očekivati je da će se pojaviti i više sukoba, kao dio normalnog rada mreže. Izvedba sustava osigurava da se sukobi rješavaju u mikrosekundama (milijuntim dijelovima sekunde). Normalni sukobi ne uzrokuju gubitak podataka.Ponavljani sukobi za isti paket pokazuju da je mreža preopterećena. Algoritam za određivanje vremena odgode slanja paketa automatski se prilagođ ava opterećenju na mreži, a nakon 16 neuspjelih pokušaja slanja paketa, paket se odbacuje kao neposlan. Ovo se događa samo u vrlo teškim opterećenjima mreže ili ako u mreži dođe do prekida. Slanje u najboljoj namjeri Zanimljiva je činjenica da Ethernet sustav, zajedno s drugim LAN tehnologijama, radi kao sustav za isporuku podataka “u najboljoj namjeri”. Da bi se smanjila složenost sustava i troškovi izrade, nema jamstava da su isporučeni točni podaci. Iako je sam sustav projektiran uz upotrebu bitova za provjeru greške, do greške u prijenosu ipak može doći.Smetnja u obliku električnog šuma može, primjerice, negdje u kabelskom sustavu uzrokovati promjenu podataka u paketu koji putuje medijem. Ako je mreža privremeno preopterećena može doći do 16 uzastopnih doga- đanja sukoba, pri čemu se paket koji je namijenjen slanju odbacuje. Bez
obzira na upotrijebljenu tehnologiju, nijedan mrežni računalni sustav nije idealan. Viši mrežni protokoli moraju biti projektirani tako da provjeravaju pogreške pri slanju i primanju paketa. Viši mrežni protokoli provjeravaju točnost podataka uspostavljanjem pouzdanog prijenosa podataka korištenjem brojevnih sekvenci i mehanizmima provjere u paketima koji se šalju mrežom. Srce Ethernet sustava je Ethernet paket koji se koristi za slanje podataka između računala. Paket se sastoji od skupine bitova organiziranih u nekoliko polja. U ova polja spadaju adresno polje, polje podataka promjenjive duljine (od 46 do 1500 bajtova podataka) i polje za provjeru greške u kojem se provjerava integritet bitova u paketu da bi se utvrdilo je li paket stigao netaknut.Prva dva polja u paketu sastoje se od 48-bitne adrese, nazvane izvoriš- nom i odredišnom adresom. Institute of Electrical and Electronics Engineer (IEEE) je organizacija koja nadzire dodjelu ovih adresa tako što odre- đuje jedan njezin dio. IEEE to čini tako da dodjeljuje 24-bitnu oznaku nazvanu OUI (Organizationally Unique Identifiers) svakoj organizaciji odnosno tvrtci koja želi proizvoditi Ethernet opremu. Organizacije dalje stvaraju 48-bitnu adresu tako da dodijeljeni OUI koriste kao prva 24 bita adrese. Ova adresa poznata je kao fizička adresa, hardverska adresa ili MAC adresa Ethernet uređaja.Gore opisana adresa jedinstvena je za svaki proizvedeni Ethernet uređaj i upisuje se u sam uređaj prilikom proizvodnje što znatno pojednostavljuje podešavanje i rad u mreži. S jedne strane, jednoznačno dodijeljene adrese poštedjet će vas administracije adresa za različite grupe korisnika koje koriste mrežu. Ako ste ikad pokušali različite radne grupe privoljeti da dobrovoljno prihvate isti skup pravila za rad, shvatit ćete kakva je to prednost. Kako se koji Ethernet paket šalje po mediju, sve Ethernet stanice gledaju u prvo 48-bitno polje paketa koje sadrži odredišnu ili ciljnu adresu paketa. Stanice uspoređuju ovu adresu s vlastitom adresom. Stanica s istom adresom koja je sadržana u odredišnoj adresi paketa pročitat će cijeli paket i isporučiti ga mrežnom softveru koji radi na tom računalu. Sve ostale stanice prestat će čitati paket kad otkriju da se njihova adresa razlikuje od odredišne adrese paketa.
Grupne i zajedničke adrese
Grupna adresa (multicast) dozvoljava da grupa stanica primi isti paket. Mrežni softver može postaviti Ethernet stanicu da očekuje posebnu vrstu grupne adrese. Na taj način moguće je podesiti grupu stanica kao posebnu grupu i dodijeliti joj zajedničku grupnu adresu. Jedan paket poslan na takvu grupnu adresu primit će sve stanice u toj grupi. Specijalni slučaj grupne adrese je broadcast adresa, koja je 48-bitna adresa sastavljena od jedinica. Sve Ethernet stanice koje prime paket s ovakvom adresom pročitat će cijeli paket i isporučiti ga mrežnom softveru u računalu.
Viši mrežni protokoli i Ethernet adresa
Računala priključena na Ethernet mogu slati podatke za aplikacije jednodrugome koristeći više softverske protokole kao što je TCP/IP protokol koji se koristi u Internetu. Paketi viših protokola šalju se u podatkovnom polju Ethernet paketa. Sustav viših protokola i Ethernet sustav dva su neovisna entiteta koji kooperiraju prilikom razmjene podataka između računala. Viši protokoli imaju svoj sustav adresiranja kao što je 32-bitna adresa koriš tena u trenutnoj inačici IP protokola. IP temeljeni mrežni softver više razine u nekom računalu brine samo o svojoj IP adresi i može čitati 48-bitnu Ethernet adresu svojeg mrežnog sučelja, te pritom ne zna koje su
Ethernet adrese drugih mrežnih stanica.Da bi sve to moglo raditi, mora postojati način da se otkrije Ethernet adresa druge -temeljene stanice u mreži. Za nekoliko viših mrežnih protokola, uključujući i TCP/IP, ovo se obavlja koristeći drugi viši protokol koji se zove Adress Resolution Protocol – protokol za određivanje adresa.
Princip rada ARP protokola
Rad ARP protokola je jednostavan. Pretpostavimo da IP-temeljena stanica (stanica “A”) s IP adresom 192.0.2.1. želi poslati podatke putem Ethernet sustava drugoj IP-temeljenoj stanici (stanica “B”) s IP adresom 192.0.2.2. Stanica “A” šalje paket s broadcast adresom koji sadrži ARP upit. ARP upit u osnovi pita: “Hoće li mi, molim, stanica u ovom Ethernet sustavu koja ima IP adresu 192.0.2.2., poslati adresu svog Ethernet sučelja?”Budući da se ARP upiti šalju u broadcast paketu, sve stanice u tom Ethernet sustavu primit će taj paket i proslijediti ga višem protokolu. Samo stanica “B”, s IP adresom 192.0.2.2 će odgovoriti, šaljući stanici koja je uputila zahtjev paket sa svojom Ethernet adresom. Sada stanica “A” ima Ethernet adresu stanice “B” i komunikacija na višem protokolu može početi.
Sequential generators