15-06-2010, 02:21 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
Ovaj rad prikazuje metodologiju za dizajniranje informacionih sistema baziranih na XML-u. Metodologija koristiti XML definicije tipa dokumenta (DTD - Document Type Definition) da definiše standarde dizajna, strukturu i ograničenja specifikacija dizajna. Rezultat dizajniranja je skup validnih XML dokumenata koji predstavljaju specifikacije transakcionih programa i aplikacija informacionog sistema. Na početku dizajniranja, metodologija koristi CASE alat da prikaže zahteve korisnika u inicijalne XML specifikacije. Krajnje specifikacije dizajniranja su izvedene pomoću niza XSL (eXtensible Style sheet Language) transformacija početnih XML specifikacija. Ključna osobina metodologije je ta da ona stvara dizajn nezavisan od platforme informacionog sistema. Metodologija koristi unapređene XSL transformacije koje stvaraju izvršni prototip informacionog sistema u Java programskom okruženju, da omogući povratnu reakciju korisnika.
Dizajniranje šeme baze podataka i odgovarajućih aplikacija baze je važan zadatak u razvoju informacionih sistema (IS). Kvalitet njihovih specifikacija dizajna ima veliki uticaj na celokupnu vrednost ravoja i korišćenja performansi informacionih sistema. Razvoj samostalnih aplikacija znatno povećava vrednost razvoja IS. Odnosno, svaka aplikacija koja se sastoji od nekoliko transakcionih programa, i razvijenih transakcionih programa je zadatak za koji je potrebno mnogo vremena, obično od strane velikog broja dizajnera i programera.
Problemi velike cene razvoja i dugog vremena izrade IS su rešeni, ili bar umanjeni primenom odgovarajućeg CASE alata. Taj CASE alat je zamišljen tako da podrži automatsko dizajniranje šema baze podataka, i definisanje i generisanje prototipa aplikacije. Postoje komercijalni CASE alati koji su dostupni na tržištu i delimično ili potpuno podržavaju dizajniranje i generisanje aplikacija.
Takođe, na tržištu su na raspolaganju zajedničke metodologije za razvoj softvera koje su objedinjene upotrebom specifičnih CASE alata. Primeri su Oracle Custom Development Method (CDM) sa Oracle Project Management Method (PJM), i Rational Unified Process (RUP), koji su bazirani na korišćenju UML-u (Unified Modeling Language). Ove metodologije definišu brojne apstraktne koncepte, tipove specifikacija, i procedure koje mogu biti primenjene u razvoju softvera. Struktura i sadržaj ovih specifikacija su obično dobro definisane, ali postoji potreba za pridržavanjem pojedinih formata dokumenata, kao što je MS Word DOC format, ili određeni nosilac strukture CASE alata, koji je zamišljen da se koristi u procesu razvoja softvera. Zbog toga je mogućnost razmene tako struktuiranih specifikacija između različitih nosilaca, ili proširenje njihovih definicija, veoma ograničeno.
Sa druge tačke gledišta istog problema je taj da današnji CASE alati veoma često podržavaju generisanje softverskih rešenja koja potpuno zavise od vremena obrade u okruženju. Drugim rečima :
- Struktura specifikacija transakcionih programa i aplikacija je tesno povezana sa nosiocem strukture i generatorom koda, i
- Generator koda je tesno povezan sa određenim run-time okruženjem.
Prema tome, izbor specifičnog run-time okruženja veoma utiče od izbora CASE alata i obrnuto. Ova međusobna veza može da ima negativne posledice, naročito kada je primenjen reinženjering IS, ili ako je neophodan prenos na novu softversku platformu. Ako, na primer, postoji potreba da se prenesu IS aplikacije na novu softversku platformu, koja je bazirana na potpuno novim IT konceptima, run-time okruženja će se promeniti.
Sa velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da trenutni CASE alat neće podržati novu platformu. Prema tome, mora biti zamenjen sa drugim koji odgovara novoj platformi. Međutim, promena CASE-a će prouzrokovati kompleksan problem transformisanja i restruktuiranja IS specifikacija koje moraju biti isporučene od starog nosioca i uvezene u novi. Dakle, to može da poveća ukupne troškove i vreme razvoja projekta.
Glavni cilj dokumenta je da prezentuje metodologiju za dizajniranje specifikacija transakcionih programa i aplikacija IS koje su nezavisne od vremena obrade u okruženju. Da bi postigli taj cilj, moramo:
- Definisati početne specifikacije transakcionih programa i aplikacija koristeći CASE alat, na početku metodologije. Ove specifikacije su formalne od kada su kreirane i koriste notaciju sa preciznom sintaksom i značenjem.
- Izraziti inicijalne specifikacije kao XML dokumente. Ovi XML dokumenti, koji se nazivaju XML specifikacije, su važeći u smislu DTD-a koji definišu strukturu i ograničenja specifikacija softvera.
- Primeniti redosled XSL transformacija na početne XML specifikacije da bi se izradile krajnje XML specifikacije.
Korišćenje XML-a da se izraze početne i završne specifikacije čini ih nezavisnim od oba nosioca izabranog CASE alata i run-time okruženja. Na taj način, rukovodioci projekta će imati više slobode u donošenju odluka koje se tiču izbora run-time okruženja i CASE alata.
U dizajniranju specifikacija transakcionih programa, koristimo zajednički model korisničkog interfejsa (User Interfase - UI), i izražavamo specifikacije validnog XML dokumenta. Zajednički UI model omogućava izradu softvera sa jedinstvenom logikom i funkcionalnošću. Dakle, predstavljanje i opisivanje ovog zajedničkog UI modela, je još jedan cilj ovog rada.
Ovaj rad prikazuje metodologiju za dizajniranje informacionih sistema baziranih na XML-u. Metodologija koristiti XML definicije tipa dokumenta (DTD - Document Type Definition) da definiše standarde dizajna, strukturu i ograničenja specifikacija dizajna. Rezultat dizajniranja je skup validnih XML dokumenata koji predstavljaju specifikacije transakcionih programa i aplikacija informacionog sistema. Na početku dizajniranja, metodologija koristi CASE alat da prikaže zahteve korisnika u inicijalne XML specifikacije. Krajnje specifikacije dizajniranja su izvedene pomoću niza XSL (eXtensible Style sheet Language) transformacija početnih XML specifikacija. Ključna osobina metodologije je ta da ona stvara dizajn nezavisan od platforme informacionog sistema. Metodologija koristi unapređene XSL transformacije koje stvaraju izvršni prototip informacionog sistema u Java programskom okruženju, da omogući povratnu reakciju korisnika.
Dizajniranje šeme baze podataka i odgovarajućih aplikacija baze je važan zadatak u razvoju informacionih sistema (IS). Kvalitet njihovih specifikacija dizajna ima veliki uticaj na celokupnu vrednost ravoja i korišćenja performansi informacionih sistema. Razvoj samostalnih aplikacija znatno povećava vrednost razvoja IS. Odnosno, svaka aplikacija koja se sastoji od nekoliko transakcionih programa, i razvijenih transakcionih programa je zadatak za koji je potrebno mnogo vremena, obično od strane velikog broja dizajnera i programera.
Problemi velike cene razvoja i dugog vremena izrade IS su rešeni, ili bar umanjeni primenom odgovarajućeg CASE alata. Taj CASE alat je zamišljen tako da podrži automatsko dizajniranje šema baze podataka, i definisanje i generisanje prototipa aplikacije. Postoje komercijalni CASE alati koji su dostupni na tržištu i delimično ili potpuno podržavaju dizajniranje i generisanje aplikacija.
Takođe, na tržištu su na raspolaganju zajedničke metodologije za razvoj softvera koje su objedinjene upotrebom specifičnih CASE alata. Primeri su Oracle Custom Development Method (CDM) sa Oracle Project Management Method (PJM), i Rational Unified Process (RUP), koji su bazirani na korišćenju UML-u (Unified Modeling Language). Ove metodologije definišu brojne apstraktne koncepte, tipove specifikacija, i procedure koje mogu biti primenjene u razvoju softvera. Struktura i sadržaj ovih specifikacija su obično dobro definisane, ali postoji potreba za pridržavanjem pojedinih formata dokumenata, kao što je MS Word DOC format, ili određeni nosilac strukture CASE alata, koji je zamišljen da se koristi u procesu razvoja softvera. Zbog toga je mogućnost razmene tako struktuiranih specifikacija između različitih nosilaca, ili proširenje njihovih definicija, veoma ograničeno.
Sa druge tačke gledišta istog problema je taj da današnji CASE alati veoma često podržavaju generisanje softverskih rešenja koja potpuno zavise od vremena obrade u okruženju. Drugim rečima :
- Struktura specifikacija transakcionih programa i aplikacija je tesno povezana sa nosiocem strukture i generatorom koda, i
- Generator koda je tesno povezan sa određenim run-time okruženjem.
Prema tome, izbor specifičnog run-time okruženja veoma utiče od izbora CASE alata i obrnuto. Ova međusobna veza može da ima negativne posledice, naročito kada je primenjen reinženjering IS, ili ako je neophodan prenos na novu softversku platformu. Ako, na primer, postoji potreba da se prenesu IS aplikacije na novu softversku platformu, koja je bazirana na potpuno novim IT konceptima, run-time okruženja će se promeniti.
Sa velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da trenutni CASE alat neće podržati novu platformu. Prema tome, mora biti zamenjen sa drugim koji odgovara novoj platformi. Međutim, promena CASE-a će prouzrokovati kompleksan problem transformisanja i restruktuiranja IS specifikacija koje moraju biti isporučene od starog nosioca i uvezene u novi. Dakle, to može da poveća ukupne troškove i vreme razvoja projekta.
Glavni cilj dokumenta je da prezentuje metodologiju za dizajniranje specifikacija transakcionih programa i aplikacija IS koje su nezavisne od vremena obrade u okruženju. Da bi postigli taj cilj, moramo:
- Definisati početne specifikacije transakcionih programa i aplikacija koristeći CASE alat, na početku metodologije. Ove specifikacije su formalne od kada su kreirane i koriste notaciju sa preciznom sintaksom i značenjem.
- Izraziti inicijalne specifikacije kao XML dokumente. Ovi XML dokumenti, koji se nazivaju XML specifikacije, su važeći u smislu DTD-a koji definišu strukturu i ograničenja specifikacija softvera.
- Primeniti redosled XSL transformacija na početne XML specifikacije da bi se izradile krajnje XML specifikacije.
Korišćenje XML-a da se izraze početne i završne specifikacije čini ih nezavisnim od oba nosioca izabranog CASE alata i run-time okruženja. Na taj način, rukovodioci projekta će imati više slobode u donošenju odluka koje se tiču izbora run-time okruženja i CASE alata.
U dizajniranju specifikacija transakcionih programa, koristimo zajednički model korisničkog interfejsa (User Interfase - UI), i izražavamo specifikacije validnog XML dokumenta. Zajednički UI model omogućava izradu softvera sa jedinstvenom logikom i funkcionalnošću. Dakle, predstavljanje i opisivanje ovog zajedničkog UI modela, je još jedan cilj ovog rada.