14-06-2010, 10:38 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
Današnji međunarodni finasijski i monetarni odnosi su proizod kretanja u svetskoj privredi i promene u odnosima snaga u svetu nakon drugog svetskog rata. U međuvremenu su evoluirali glavni elemeti međunarodnog finansijskog sistema. Na takva kretanja posebno su uticali:
1. slom Breton-Vudskog sistema
2. kriza međunarodnih kreditnih odnosa
3. zasnivanje novog finansijskog i monetarnog sistema u Zapadnoj Evropi
4. raspad finansijskih i monetarnih sistema u Istočnoj Evropi
1.1. SLOM BRETON-VUDSKOG SISTEMA
Na međunarodnoj finansijskoj konferenciji u Breton-Vudsu (SAD) 1944 godine zasnovan je novi međunarodini monetarni sistem.
Breton-Vudski sistem proistekao je iz pouke privredne krize između dva svetska rata:
a) da su nacionalni monetarni sistemi međusobno zavisni
b) da konkurentske devalvacije vode u haos deviznih kurseva, nestabilnost i opštu krizu.
U Breton-Vudskom sistemu, koji je počivao na zlatno - deviznom standardu, dolar je faktički postao glavno sredstvo međunarodnih plaćanja. Nova proizvodnja zlata rasla je mnogo sporije od rasta potreba u međunarodnoj likvidnosti. Stoga su sve zemlje u svetu rado akumulirale dolar koji je imao dobru zlatnu podlogu.
Platni deficit SAD-a uslovio je krizu Breton-Vudskog sistema. Višak dolara suficitne zemlje su pretvarale u zlato iz američkih rezervi. Zato su SAD avgusta 1971 godine ukinule spoljnu konvertibilnost dolara u zlato. Višak međunarodne likvidnosti, neodgovarajući devizni kursevi i strukturne neravnoteže nametnuli su napuštanje sistema fiksnih deviznih kurseva zasnovanih u Breton-Vudsu.
1.2. KRIZA MEĐUNARODNIH KREDITNIH ODNOSA
Protagonisti uvođenja sistema plivajućih deviznih kurseva očekivali su da će se pomoću njega obezbeđivati odgovarajući proces prilagođavanja platnih bilansa i izbeći distrozije i neravnoteže koje su pratile sistem fiksnih deviznih kurseva. Račune im je pomrsila Kriza međunarodnih kreditnih odnosa.
Kod prve naftne krize (1973/74) uvoznice su se prvi put suočile sa problemom prilagođivanja i finansiranja platnog deficita bez presedana. Problem se sastojao u tome da se obezbede rezerve za finansiranje tog deficita i da se dobije u vremenu potrebnom za prestruktuiranje privreda zemalja uvoznica nafte radi ostvarivanja izvora dohotka nužnog za pokrivanje platnog deficita. Taj problem je rešen reciklažom suficita izvoznica nafte u zemlje uvoznice posredstvom međunarodnog bankarskog sistema. Svoje izvozne viškove u dolarima petrolejske zemlje su deponovale u banke razvijenih zemalja tržišne privrede, prvenstveno u Londonu i Njujorku. Ove banke su tako obrtale sredstva petrolejskih zemalja i izbegle deflaciju u sopstvenim privredama.
Druga petrolejska kriza (1979/80) dokazala je da i prilagođavanje preko reciklaže pertodolara ima granice. Nagli skok kamatnih stopa na svetskim finansijskim tržištima izazvao je eksploziju prezaduženosti siromašnijeg dela sveta.
Strategija razvijenih zemalja bila je da to obezbedi kombinacijom sistema plivajućih deviznih kurseva i relativno stabilnih cena petroleja, što je pretpostavljalo političku i vojnu kontrolu nad zemljama izvoznica petroleja.
1.3. MEĐUNARODNO KRETANJE KAPITALA
Glavna obeležja međunarodnog kretanja kapitala su:
1. Deregulacijom su međunarodnom kretanju kapitala ukinuta mnogo ranija ograničenja. Zahvaljujući elektronici povezuju se sve glavne finansijske berze sveta, tako da promet hartija od vrednosti prevladava sve prostorne i vremenske granice.
2. Relativno je opalo međunarodno kretanje javnog kapitala u korist privatnog. Umesto pomoći, siromašnim zemljama se preporučuje da stvaraju uslove za privlačenje privatnog kapitala. Razvijene zemlje su uspostavile apsolutnu dominaciju nad svetskim tokovima novca i kapitala.
3. Međunarodne finansije i međunarodna trgovina su velikim delom izgubile ulogu posrednika privrednog oporavka iz razvijenog u manje razvijeni deo sveta.
4. Međunarodni monetarni fond i svetska banka su moćni instumenti razvijenih zemalja za kontrolu nad svetskim finansijskim tržištima.
5. Danas SAD imaju glavnu ulogu u međunarodnim finansijskim i monetarnim odnosima. Nedavno se Japan predstavio kao druga svetska finansijska sila, a Evropska Unija je treća. Dolar, jen i euro postaju glavna sredstva međunarodnih plaćanja i rezervi.
2. NAUKA O MEĐUNARODNIM FINANSIJAMA
2.1. PREDMET NAUKE O MEĐUNARODNIM FINANSIJAMA
Međunarodne finansije su deo nauke o međunarodnim ekonomskim odnosima koji se bave kretanjem kupovne moći u novčanom izrazu, između različitih privrednih prostora i oblicima u kojim se ta kupovna moć javlja i kreće.
Nauka o međunarodnim finansijama, u analitičke svrhe, deli se na discipline “međunarodno finansiranje” i “međunarodni monetarni odnosi”. Međunarodno finansiranje se bavi izučavanjem međunarodnog kretanja kupovne moći u novčanom izrazu. Njen glavni predmet su međunarodne finansijske transakcije. Međunarodni monetarni odnosi se bave izučavanjem oblika i načina odvijanja međunarodnog kretanja kupovne moći. Glavni predmet ove discipline su devizni kursevi i platni bilans.
2.2. MEĐUNARODNI FINANSIJSKI SISTEM
Međunarodni finansijski sistem se sastoji iz dva dela koja se mogu razdvojiti analitički na: međunarodni monetarni sistem i međunarodni finansijski sistem u užem smislu.
2.2.1. MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM
Od prirode međunarodnog monetarnog sistema zavisi ukupno međunarodno poslovanje: obim međunarodne likvidnosti, uslovi za međunarodno kretanje novca i kapitala, kao i relativna vrednost valuta.
Glavni elementi međunarodnog monetarnog sistema su:
a) paritet valuta (devizni kursevi, etaloni)
b) način odbrane i prilagođavanja pariteta
c) sredstva rezervi i plaćanja u međunarodnom poslovanju
2.2.2. MEĐUNARODNI FINANSIJSKI SISTEM U UŽEM SMISLU
Međunarodni finansijski sistem u užem simslu čini skup pravila kojima se uređuje međunarodno kretanje kupovne moći.
Svetska banka, osnovana kad i MMF, od početka je imala vrlo ograničenu namenu, pomoć u obnovi ratom razorenih privreda. Kasnije je postala organizam za kreditiranje razvoja siromašnih zemalja. MMF je postao finansijska ustanova s uskom namenom. Njegova osnovna namena je zaštita potraživanja bogatih od siromašnih zemalja.
Sve što se podvodi pod pojmove “novac” i “valuta” spada u međunarodne monetarne finansije. Valuta (currensy) i novac (money) su bitno različiti pojmovi. Valuta je oblik, a novac sadržina. Novac je kupovna moć izražena u nekoj valuti. On može da postoji u obliku gotovog,
Današnji međunarodni finasijski i monetarni odnosi su proizod kretanja u svetskoj privredi i promene u odnosima snaga u svetu nakon drugog svetskog rata. U međuvremenu su evoluirali glavni elemeti međunarodnog finansijskog sistema. Na takva kretanja posebno su uticali:
1. slom Breton-Vudskog sistema
2. kriza međunarodnih kreditnih odnosa
3. zasnivanje novog finansijskog i monetarnog sistema u Zapadnoj Evropi
4. raspad finansijskih i monetarnih sistema u Istočnoj Evropi
1.1. SLOM BRETON-VUDSKOG SISTEMA
Na međunarodnoj finansijskoj konferenciji u Breton-Vudsu (SAD) 1944 godine zasnovan je novi međunarodini monetarni sistem.
Breton-Vudski sistem proistekao je iz pouke privredne krize između dva svetska rata:
a) da su nacionalni monetarni sistemi međusobno zavisni
b) da konkurentske devalvacije vode u haos deviznih kurseva, nestabilnost i opštu krizu.
U Breton-Vudskom sistemu, koji je počivao na zlatno - deviznom standardu, dolar je faktički postao glavno sredstvo međunarodnih plaćanja. Nova proizvodnja zlata rasla je mnogo sporije od rasta potreba u međunarodnoj likvidnosti. Stoga su sve zemlje u svetu rado akumulirale dolar koji je imao dobru zlatnu podlogu.
Platni deficit SAD-a uslovio je krizu Breton-Vudskog sistema. Višak dolara suficitne zemlje su pretvarale u zlato iz američkih rezervi. Zato su SAD avgusta 1971 godine ukinule spoljnu konvertibilnost dolara u zlato. Višak međunarodne likvidnosti, neodgovarajući devizni kursevi i strukturne neravnoteže nametnuli su napuštanje sistema fiksnih deviznih kurseva zasnovanih u Breton-Vudsu.
1.2. KRIZA MEĐUNARODNIH KREDITNIH ODNOSA
Protagonisti uvođenja sistema plivajućih deviznih kurseva očekivali su da će se pomoću njega obezbeđivati odgovarajući proces prilagođavanja platnih bilansa i izbeći distrozije i neravnoteže koje su pratile sistem fiksnih deviznih kurseva. Račune im je pomrsila Kriza međunarodnih kreditnih odnosa.
Kod prve naftne krize (1973/74) uvoznice su se prvi put suočile sa problemom prilagođivanja i finansiranja platnog deficita bez presedana. Problem se sastojao u tome da se obezbede rezerve za finansiranje tog deficita i da se dobije u vremenu potrebnom za prestruktuiranje privreda zemalja uvoznica nafte radi ostvarivanja izvora dohotka nužnog za pokrivanje platnog deficita. Taj problem je rešen reciklažom suficita izvoznica nafte u zemlje uvoznice posredstvom međunarodnog bankarskog sistema. Svoje izvozne viškove u dolarima petrolejske zemlje su deponovale u banke razvijenih zemalja tržišne privrede, prvenstveno u Londonu i Njujorku. Ove banke su tako obrtale sredstva petrolejskih zemalja i izbegle deflaciju u sopstvenim privredama.
Druga petrolejska kriza (1979/80) dokazala je da i prilagođavanje preko reciklaže pertodolara ima granice. Nagli skok kamatnih stopa na svetskim finansijskim tržištima izazvao je eksploziju prezaduženosti siromašnijeg dela sveta.
Strategija razvijenih zemalja bila je da to obezbedi kombinacijom sistema plivajućih deviznih kurseva i relativno stabilnih cena petroleja, što je pretpostavljalo političku i vojnu kontrolu nad zemljama izvoznica petroleja.
1.3. MEĐUNARODNO KRETANJE KAPITALA
Glavna obeležja međunarodnog kretanja kapitala su:
1. Deregulacijom su međunarodnom kretanju kapitala ukinuta mnogo ranija ograničenja. Zahvaljujući elektronici povezuju se sve glavne finansijske berze sveta, tako da promet hartija od vrednosti prevladava sve prostorne i vremenske granice.
2. Relativno je opalo međunarodno kretanje javnog kapitala u korist privatnog. Umesto pomoći, siromašnim zemljama se preporučuje da stvaraju uslove za privlačenje privatnog kapitala. Razvijene zemlje su uspostavile apsolutnu dominaciju nad svetskim tokovima novca i kapitala.
3. Međunarodne finansije i međunarodna trgovina su velikim delom izgubile ulogu posrednika privrednog oporavka iz razvijenog u manje razvijeni deo sveta.
4. Međunarodni monetarni fond i svetska banka su moćni instumenti razvijenih zemalja za kontrolu nad svetskim finansijskim tržištima.
5. Danas SAD imaju glavnu ulogu u međunarodnim finansijskim i monetarnim odnosima. Nedavno se Japan predstavio kao druga svetska finansijska sila, a Evropska Unija je treća. Dolar, jen i euro postaju glavna sredstva međunarodnih plaćanja i rezervi.
2. NAUKA O MEĐUNARODNIM FINANSIJAMA
2.1. PREDMET NAUKE O MEĐUNARODNIM FINANSIJAMA
Međunarodne finansije su deo nauke o međunarodnim ekonomskim odnosima koji se bave kretanjem kupovne moći u novčanom izrazu, između različitih privrednih prostora i oblicima u kojim se ta kupovna moć javlja i kreće.
Nauka o međunarodnim finansijama, u analitičke svrhe, deli se na discipline “međunarodno finansiranje” i “međunarodni monetarni odnosi”. Međunarodno finansiranje se bavi izučavanjem međunarodnog kretanja kupovne moći u novčanom izrazu. Njen glavni predmet su međunarodne finansijske transakcije. Međunarodni monetarni odnosi se bave izučavanjem oblika i načina odvijanja međunarodnog kretanja kupovne moći. Glavni predmet ove discipline su devizni kursevi i platni bilans.
2.2. MEĐUNARODNI FINANSIJSKI SISTEM
Međunarodni finansijski sistem se sastoji iz dva dela koja se mogu razdvojiti analitički na: međunarodni monetarni sistem i međunarodni finansijski sistem u užem smislu.
2.2.1. MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM
Od prirode međunarodnog monetarnog sistema zavisi ukupno međunarodno poslovanje: obim međunarodne likvidnosti, uslovi za međunarodno kretanje novca i kapitala, kao i relativna vrednost valuta.
Glavni elementi međunarodnog monetarnog sistema su:
a) paritet valuta (devizni kursevi, etaloni)
b) način odbrane i prilagođavanja pariteta
c) sredstva rezervi i plaćanja u međunarodnom poslovanju
2.2.2. MEĐUNARODNI FINANSIJSKI SISTEM U UŽEM SMISLU
Međunarodni finansijski sistem u užem simslu čini skup pravila kojima se uređuje međunarodno kretanje kupovne moći.
Svetska banka, osnovana kad i MMF, od početka je imala vrlo ograničenu namenu, pomoć u obnovi ratom razorenih privreda. Kasnije je postala organizam za kreditiranje razvoja siromašnih zemalja. MMF je postao finansijska ustanova s uskom namenom. Njegova osnovna namena je zaštita potraživanja bogatih od siromašnih zemalja.
Sve što se podvodi pod pojmove “novac” i “valuta” spada u međunarodne monetarne finansije. Valuta (currensy) i novac (money) su bitno različiti pojmovi. Valuta je oblik, a novac sadržina. Novac je kupovna moć izražena u nekoj valuti. On može da postoji u obliku gotovog,