14-06-2010, 10:31 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
Hlađenje računala predstavlja jedan od najvažnijih postupaka za pravilno funkcionisanje. Naime bez obzira koliko je vaš računalni sustav jak po performansama, bez kvalitetnog hlađenja neće biti mogućno pravilno funkcionisanje, i vaše računalo neće postići maksimalne rezultate. Ovo je naročito bitno kod velikih računalnih sustava sustava gde se vrši veliko opterećenje na servere, koji stoga moraju da rade bez greške. Nekvalitetno hlađenje ne da će samo usporiti vaše računalo nego će dovesti i do nestabilnosti vašeg računalnog sistema a nekada i do paljenja pojedinih komponenti. Na velikim serverima je to nedopustivo i veoma skupo, i zbog toga je mnogo bolje uložiti u kvalitetno hlađenje nego razmišljati kasnije kad dođe do nemilih događaja. Međutim ne treba samo veliki računalni sistemi da budu snabdeveni kvalitetnim hlađenjem. I najobičniji kućni korisnici trebali bi da povedu računa o tome jer će im to uštedeti mnogo truda, živaca i na kraju novca. Ukratko smo viđeli važnost sustava za hlađenje pa stoga hajde da saznamo nešto više o tom sustavu.
2 HLAĐENJE RAČUNALA
Osnovna pođela sustava hlađenja računala je na pasivno i aktivno hlađenje. Aktivni sustavi se dalje dijele na:
• zračne
• vodene
• ekstremne
Svaki od ovih sustava ima svoje prednosti i mane, a trudićemo se da ih ovđe detaljno opišem i navedem. Počnimo redom.
2.1 Pasivno hlađenje
Osnovna razlika između aktivnog i pasivnog hlađenja se ogleda u tome što pasivni sustavi koriste fizičke osobine metala da brzo odvode toplinu, koja se daljnjim strujanjem zraka izbacuje iz kućišta. Ovakvi sustavi rade na principu odvođenja topline sa grejnog tijela kroz metal, koja se prenosi na "perca" samog hladnjaka, i dalje raznosi na okoliš. Između izvora topline (chipset, procesor) i hladnjaka se nalazi porozna Termalna pasta, koja proces prijenosa topline pospješuje svojim dobrim toplotno-provodnim karakteristikama. Osnovni zahtjev ovakvog sustava je dobra provjetrenost kućišta, ili "zračni tunel", sa odgovarajućim kulerima koji uvlače svjež,
a izbacuju topao zrak.
Velika, a može se reći i najveća prednost pasivnog hlađenja je razina buke, koja praktično ne postoji, jer nema pokretnih dijelova. Ono što je kod ovakvog sustava loše jeste nizak nivo disipacije topline, masa hladnjaka koji služi kao tijelo za prijenos topline, i potreba za konstantnim protokom zraka kroz kućište. Pasivno hlađenje se ne može koristiti za toplinske izvore koji generiraju više temperature, zbog svog sporog odvođenja topline. Jedan od načina za poboljšanje pasivnog hlađenja jeste takozvano "lapovanje", odnosno poliranje baze hladnjaka vodenim brusnim papirom visokog stupnja granulacije, a kasnije i polir pasta visoke finoće. Poliranje baze, a i samog grejnog tijela se dobiva veća površina prianjanja između njih, što ubrzava proces prenošenja topline uklanjanjem mikroskopskih nepravilnosti u izradi.
Materijal koji se najčešće koristi za izradu hladnjaka jeste aluminij, zbog povoljnog odnosa težine, cijene i toplinske provodljivosti. Oni koji žele pasivno hlađenje dovedu na višu razinu se odlučuju za hladnjak izrađene od bakra, koji je mnogo bolji provodnik topline, ali je pritom teži, što u nekim slučajevima može biti problem. Moguće su i kombinacije prethodno navedenih varijanti, gđe se srž, ili srednji dio hladnjaka koji izravno naleže na izvor topline izrađuje od bakra i ima oblik uspravnog valjka, dok je ostatak tijela hladnjaka izrađen od aluminija.
Najčešća mjesta za uporabu pasivnog hlađenja su chipset, RAM i grafičke kartice niže klase, ali postoje i pasivno hlađeni procesori, pa i napajanja. Potonji su rijetki
1 UVOD 3
2 HLAĐENJE RAČUNALA 4
2.1 Pasivno hlađenje 4
2.1 Aktivno hlađenje 5
2.1.1 Vazdušno hlađenje 5
2.1.2 Karakteristike kulera 6
2.1.3 Vodeno hlađenje 6
2.1 Ekstremno hlađenje 7
3 RADIJATORI (HLADNJACI) 9
4 ODRŽAVANJE I ZAŠTITA KOMPLETNE RAČUNARSKE STANICE 9
4.1 Projektovanje radijatora 14
4.2 Primjer Radijator hladnjaka kod novijih generacija uređaja 16
4.3 Hlađenje čipova josnkim vjetrom 16
5 ZAKLJUČAK 17
6 LITERATURA 17
Hlađenje računala predstavlja jedan od najvažnijih postupaka za pravilno funkcionisanje. Naime bez obzira koliko je vaš računalni sustav jak po performansama, bez kvalitetnog hlađenja neće biti mogućno pravilno funkcionisanje, i vaše računalo neće postići maksimalne rezultate. Ovo je naročito bitno kod velikih računalnih sustava sustava gde se vrši veliko opterećenje na servere, koji stoga moraju da rade bez greške. Nekvalitetno hlađenje ne da će samo usporiti vaše računalo nego će dovesti i do nestabilnosti vašeg računalnog sistema a nekada i do paljenja pojedinih komponenti. Na velikim serverima je to nedopustivo i veoma skupo, i zbog toga je mnogo bolje uložiti u kvalitetno hlađenje nego razmišljati kasnije kad dođe do nemilih događaja. Međutim ne treba samo veliki računalni sistemi da budu snabdeveni kvalitetnim hlađenjem. I najobičniji kućni korisnici trebali bi da povedu računa o tome jer će im to uštedeti mnogo truda, živaca i na kraju novca. Ukratko smo viđeli važnost sustava za hlađenje pa stoga hajde da saznamo nešto više o tom sustavu.
2 HLAĐENJE RAČUNALA
Osnovna pođela sustava hlađenja računala je na pasivno i aktivno hlađenje. Aktivni sustavi se dalje dijele na:
• zračne
• vodene
• ekstremne
Svaki od ovih sustava ima svoje prednosti i mane, a trudićemo se da ih ovđe detaljno opišem i navedem. Počnimo redom.
2.1 Pasivno hlađenje
Osnovna razlika između aktivnog i pasivnog hlađenja se ogleda u tome što pasivni sustavi koriste fizičke osobine metala da brzo odvode toplinu, koja se daljnjim strujanjem zraka izbacuje iz kućišta. Ovakvi sustavi rade na principu odvođenja topline sa grejnog tijela kroz metal, koja se prenosi na "perca" samog hladnjaka, i dalje raznosi na okoliš. Između izvora topline (chipset, procesor) i hladnjaka se nalazi porozna Termalna pasta, koja proces prijenosa topline pospješuje svojim dobrim toplotno-provodnim karakteristikama. Osnovni zahtjev ovakvog sustava je dobra provjetrenost kućišta, ili "zračni tunel", sa odgovarajućim kulerima koji uvlače svjež,
a izbacuju topao zrak.
Velika, a može se reći i najveća prednost pasivnog hlađenja je razina buke, koja praktično ne postoji, jer nema pokretnih dijelova. Ono što je kod ovakvog sustava loše jeste nizak nivo disipacije topline, masa hladnjaka koji služi kao tijelo za prijenos topline, i potreba za konstantnim protokom zraka kroz kućište. Pasivno hlađenje se ne može koristiti za toplinske izvore koji generiraju više temperature, zbog svog sporog odvođenja topline. Jedan od načina za poboljšanje pasivnog hlađenja jeste takozvano "lapovanje", odnosno poliranje baze hladnjaka vodenim brusnim papirom visokog stupnja granulacije, a kasnije i polir pasta visoke finoće. Poliranje baze, a i samog grejnog tijela se dobiva veća površina prianjanja između njih, što ubrzava proces prenošenja topline uklanjanjem mikroskopskih nepravilnosti u izradi.
Materijal koji se najčešće koristi za izradu hladnjaka jeste aluminij, zbog povoljnog odnosa težine, cijene i toplinske provodljivosti. Oni koji žele pasivno hlađenje dovedu na višu razinu se odlučuju za hladnjak izrađene od bakra, koji je mnogo bolji provodnik topline, ali je pritom teži, što u nekim slučajevima može biti problem. Moguće su i kombinacije prethodno navedenih varijanti, gđe se srž, ili srednji dio hladnjaka koji izravno naleže na izvor topline izrađuje od bakra i ima oblik uspravnog valjka, dok je ostatak tijela hladnjaka izrađen od aluminija.
Najčešća mjesta za uporabu pasivnog hlađenja su chipset, RAM i grafičke kartice niže klase, ali postoje i pasivno hlađeni procesori, pa i napajanja. Potonji su rijetki
1 UVOD 3
2 HLAĐENJE RAČUNALA 4
2.1 Pasivno hlađenje 4
2.1 Aktivno hlađenje 5
2.1.1 Vazdušno hlađenje 5
2.1.2 Karakteristike kulera 6
2.1.3 Vodeno hlađenje 6
2.1 Ekstremno hlađenje 7
3 RADIJATORI (HLADNJACI) 9
4 ODRŽAVANJE I ZAŠTITA KOMPLETNE RAČUNARSKE STANICE 9
4.1 Projektovanje radijatora 14
4.2 Primjer Radijator hladnjaka kod novijih generacija uređaja 16
4.3 Hlađenje čipova josnkim vjetrom 16
5 ZAKLJUČAK 17
6 LITERATURA 17