12-06-2010, 01:22 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Pojam tumačenje uopšte
Tumačenje prava je delatnost kojom se utvrđuje značenje odnosno smisao
neke materijalne pojave koja je i upotrebljene da bi se ono saopštilo.
Materijalna pojava koja je nosilac značenja naziva se znak.
Tumačenje predpostavlja dve strane odnosno dva subjekta .Ovi subjekti mo-
raju biti ljudi koji su kadri da sadržaje svoje psihe prenose drugima pomoću
materijalnih znakova.
Postoji subjekat odašiljač i subjekat primalac značenja.
Subjekat odašiljač je u svari tvorac konkretnog značenja znaka i saopštva
ga drugom subjektu.
Subjekat primalac je subjekat koji značenje shvata i on je takođe i tumač
dotičnog znaka.
Tumačenje omogućava vezu svesti dotičnih subjekata pomoću njega se omogućuje da sadržaji jedne svesti budu poznati drugoj svesti.
Dogovor o značenju znakova naziva se zakonikom značenja.
Pri svakom tumačenju trba razlikovati tri osnovne stvari:
1. značenje koje tvorac pridaje znacima odnosno sadržaje svesti koje on saopštava upotrebljavajući određene znake,
2. značenje tih znakova odnosno sadržaje svesti koje upotrebljeni sistem znakova označava prema zakoniku svog značenja,
3. sadržaje svesti koje je tumačenjem subjekat tumačenja utvrdio kao značenje pomenutog sistema znakova.
Idealno uzeto ova tri značenja treba da se poklope do kraja, ali u praksi je ovaj ideal teško postići, najčešće zbog nedostatka sva tri elementa.
Pravi cilj tumača nije da utvrdi smisao samih znakova koji su upotrebljeni držeći se njihovog zakonika značenja, nego da putem njih utvrdi sadržaj svesti koji je odašiljač izrazio pomoću njih....
Pojam tumačenje uopšte
Tumačenje prava je delatnost kojom se utvrđuje značenje odnosno smisao
neke materijalne pojave koja je i upotrebljene da bi se ono saopštilo.
Materijalna pojava koja je nosilac značenja naziva se znak.
Tumačenje predpostavlja dve strane odnosno dva subjekta .Ovi subjekti mo-
raju biti ljudi koji su kadri da sadržaje svoje psihe prenose drugima pomoću
materijalnih znakova.
Postoji subjekat odašiljač i subjekat primalac značenja.
Subjekat odašiljač je u svari tvorac konkretnog značenja znaka i saopštva
ga drugom subjektu.
Subjekat primalac je subjekat koji značenje shvata i on je takođe i tumač
dotičnog znaka.
Tumačenje omogućava vezu svesti dotičnih subjekata pomoću njega se omogućuje da sadržaji jedne svesti budu poznati drugoj svesti.
Dogovor o značenju znakova naziva se zakonikom značenja.
Pri svakom tumačenju trba razlikovati tri osnovne stvari:
1. značenje koje tvorac pridaje znacima odnosno sadržaje svesti koje on saopštava upotrebljavajući određene znake,
2. značenje tih znakova odnosno sadržaje svesti koje upotrebljeni sistem znakova označava prema zakoniku svog značenja,
3. sadržaje svesti koje je tumačenjem subjekat tumačenja utvrdio kao značenje pomenutog sistema znakova.
Idealno uzeto ova tri značenja treba da se poklope do kraja, ali u praksi je ovaj ideal teško postići, najčešće zbog nedostatka sva tri elementa.
Pravi cilj tumača nije da utvrdi smisao samih znakova koji su upotrebljeni držeći se njihovog zakonika značenja, nego da putem njih utvrdi sadržaj svesti koji je odašiljač izrazio pomoću njih....