11-06-2010, 02:03 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informacionih sistema.
Šta biste učinili ukoliko bi oluja potopila vaš data centar? Ili kako biste odgovorili ukoliko bi ispad struje “spržio” vaše servere? Kako biste povratili vaše podatke i omogućili nastavak biznisa nakon nepredvidive katastrofe? Kada nesreća pogodi kompanije koje nisu pripremljene posledice se kreću od dugotrajnih pauza sistema, sto dovodi do gubitka prihoda pa do potpunog gubitka biznisa, pa ipak mnoge IT kompanije nisu spremne da se nose sa takvim scenarijom.
Ključ za preživljavanje takvog događaja je poslovna strategija kontinuiteta, set pravila i procedura za reagovanje i oporavak od katastrofa koje onemogućavaju IT, a glavni sastojak u strategiji kontinuiteta poslovanja je Disaster Recovery Plan (DRP).
Uopšteni koraci za kreiranje plana za povratak organizacije u slučaju katastrofe su:
• Analiza rizika
• Uspostaviti budžet
• Napraviti plan
• Testirati
2. Disaster Recovery Plan
Korak 1: Analiza rizika
Prvi korak u sastavljanju DRP-a je sprovođenje detaljne analize našeg računarskog sistema. Lista svih mogućih rizika koji prijete našem računarskom sistemu i ocjena koliko su stvarno opasni po naš IT sistem. Sve što može prouzrokovati prekid rada sistema je prijetnja, od relativno uobičajenih prijetnji kao sto su napadi virusa ili slučajnog brisanja podataka, do rijetkih kao sto su poplave, požari ili zemljotresi.
Treba utvrditi koje prijetnje će se najvjerovatnije pojaviti i postaviti prioritete koristeći jednostavan sistem: rankirati svaku prijetnju u dvije kategorije, vjerovatnoća i ucinak. U svakoj od kategorija, ocijeniti rizik kao nizak, srednji i visok.
Na primjer, mala Internet firma (sa manje od 50 zaposlenih) koja se nalazi u Kaliforniji moze ocijeniti prijetnju od zemljotresa kao srednje vjerovatnoće i jakog učinka, dok bi prijetnja od strujnih udara bila ocijenjena sa visokom vjervatnocom i visokim učinkom.
Tako bi u ovoj kompaniji analiza rizika strujnog udara bila veći rizik od zemljotresa te bi stoga dobila veci prioritet u DRP-u.
Korak 2: Uspostaviti budzet
Nakon što uvidimo koji su naši najveći rizici, treba da se upitamo “Šta možemo da učinimo da ih potisnemo i koliko će to da košta”? Možemo li uvidjeti prijetnje prije nego nas pogode? Kako da smanjimo njihovo potencijalno dešavanje? Kako da smanjimo njihov uticaj na poslovanje?
Na primjer, nasa mala Internet kompanija u Kaliforniji može koristiti napajanje za hitne slučajeve da nadomjesti problem sa strujom a da pravi rezervne kopije podataka dnevno koje ce čuvati na RAID trakama, i na udaljenoj lokaciji u slučaju zemljotresa. Što više preventivnih mjera postavimo unaprijed, to bolje. Svaki dolar uložen u prevenciju, vrijedi više od dolara koji je utrošen u oporavak.
Rezultati prvog koraka trebalo bi da bude spisak svih mogućih prijetnji, svaka sa svojim odgovarajućim rješenjem i cijenom koštanja. Važno je da IT predstavi sve ove prijetnje za poslovne jedinice, kako bi mogli napraviti jedinstvenu odluku u pogledu veličine budžeta za DRP (tj. koje rizike kompanija moze tolerisati, a za koje mora platiti da bi se ublažili).
Dobar način za početak je predstavljanje troškova koji bi nastali pravljenjem pauze u poslovanju. Koliko dugo naše poslovanje moze podnijeti da bude bez računarskog sistema, ukoliko se neka od prijetnji ostvari?
Na kraju krajeva, poslovna jedinica odlučuje koje prijetnje poslovanje moze da toleriše. I IT i poslovne jedinice moraju se sloziti koji podaci i aplikacije su najkritičnije po poslovanje i koji moraju biti povraćeni sto brže nakon katastrofe. Menadžment naše male Internet kompanije, na primjer, može odlučiti da mogu finansirati samo agregate za struju i da će firma morati da preuzme rizik od zemljotresa.
Budžet za DRP varira od kompanije do kompanije, ali on obično varira od 2 do 8 procenata ukupnog IT budžeta. Kompanijama kojima je od ključne važnosti dostupnost sistema, obično postavljaju viši DRP budžet. Međutim, ovi procenti mogu biti premali. Za velike IT kompanije procenat od 15% se najbolje pokazao u praksi.
Korak 3 : Napraviti plan
Povratne informacije od poslovnih jedinica ce početi oblikovati naše DRP procedure. Ako, na primjer, oni utvrde da kompanija mora nakon 48 sati da nastavi sa poslovanjem, onda možete da izmjerite količinu vremena koja će se uzeti da bi se izvršio DRP i da bi se poslovanje vratilo u normalu. Predlaže se da imamo testiran oporavak sistema, podešen i ponovo testiran 24 sata prije njegovog puštanja. Trebalo bi u stvari da postavka traje 40 sati da se sistem postavi bilo gdje.
Procedure oporavka trebalo bi da budu napisane u detaljnom planu ili skripti. Treba uspostaviti tim za oporavak iz IT osoblja i dodijeliti specifične dužnosti za oporavak sistema svakom članu tima. Način na koji naš tim obavlja oporavak sistema vjerovatno neće biti puno drugačiji od njihovih redovnih poslovnih procedura: lanac komandovanja vjerovatno se neće promijeniti niti ce aspekt mreže za svakog člana koji je odgovoran.
Treba definisati kako se nositi sa gubitkom raznih aspekata mreze (bazom podataka, serverima, bridge/ruterima, komunikacionim linkovima i dr.) i odrediti ko je odgovoran za popravke ili rekonstrukciju i kako nastaje proces oporavka podataka. Plan takođe treba da podvuče prioritete oporavka: Šta prvo treba da se oporavi?
Da bi smo kompletirali plan, treba kreirati čeklistu ili test procedure da verifikujemo da je sve vraćeno u normalu nakon popravke i povraćaja podataka.
1. Uvod ........................................................................................................................ 3
2. Disaster Recovery Plan ........................................................................................... 3
3. Smjernice za Disaster Recovery .............................................................................. 5
4. Bitne naznake kojih se treba pridržavati .................................................................13
5. Zaključak ................................................................................................................14
6. Literatura ................................................................................................................15
Šta biste učinili ukoliko bi oluja potopila vaš data centar? Ili kako biste odgovorili ukoliko bi ispad struje “spržio” vaše servere? Kako biste povratili vaše podatke i omogućili nastavak biznisa nakon nepredvidive katastrofe? Kada nesreća pogodi kompanije koje nisu pripremljene posledice se kreću od dugotrajnih pauza sistema, sto dovodi do gubitka prihoda pa do potpunog gubitka biznisa, pa ipak mnoge IT kompanije nisu spremne da se nose sa takvim scenarijom.
Ključ za preživljavanje takvog događaja je poslovna strategija kontinuiteta, set pravila i procedura za reagovanje i oporavak od katastrofa koje onemogućavaju IT, a glavni sastojak u strategiji kontinuiteta poslovanja je Disaster Recovery Plan (DRP).
Uopšteni koraci za kreiranje plana za povratak organizacije u slučaju katastrofe su:
• Analiza rizika
• Uspostaviti budžet
• Napraviti plan
• Testirati
2. Disaster Recovery Plan
Korak 1: Analiza rizika
Prvi korak u sastavljanju DRP-a je sprovođenje detaljne analize našeg računarskog sistema. Lista svih mogućih rizika koji prijete našem računarskom sistemu i ocjena koliko su stvarno opasni po naš IT sistem. Sve što može prouzrokovati prekid rada sistema je prijetnja, od relativno uobičajenih prijetnji kao sto su napadi virusa ili slučajnog brisanja podataka, do rijetkih kao sto su poplave, požari ili zemljotresi.
Treba utvrditi koje prijetnje će se najvjerovatnije pojaviti i postaviti prioritete koristeći jednostavan sistem: rankirati svaku prijetnju u dvije kategorije, vjerovatnoća i ucinak. U svakoj od kategorija, ocijeniti rizik kao nizak, srednji i visok.
Na primjer, mala Internet firma (sa manje od 50 zaposlenih) koja se nalazi u Kaliforniji moze ocijeniti prijetnju od zemljotresa kao srednje vjerovatnoće i jakog učinka, dok bi prijetnja od strujnih udara bila ocijenjena sa visokom vjervatnocom i visokim učinkom.
Tako bi u ovoj kompaniji analiza rizika strujnog udara bila veći rizik od zemljotresa te bi stoga dobila veci prioritet u DRP-u.
Korak 2: Uspostaviti budzet
Nakon što uvidimo koji su naši najveći rizici, treba da se upitamo “Šta možemo da učinimo da ih potisnemo i koliko će to da košta”? Možemo li uvidjeti prijetnje prije nego nas pogode? Kako da smanjimo njihovo potencijalno dešavanje? Kako da smanjimo njihov uticaj na poslovanje?
Na primjer, nasa mala Internet kompanija u Kaliforniji može koristiti napajanje za hitne slučajeve da nadomjesti problem sa strujom a da pravi rezervne kopije podataka dnevno koje ce čuvati na RAID trakama, i na udaljenoj lokaciji u slučaju zemljotresa. Što više preventivnih mjera postavimo unaprijed, to bolje. Svaki dolar uložen u prevenciju, vrijedi više od dolara koji je utrošen u oporavak.
Rezultati prvog koraka trebalo bi da bude spisak svih mogućih prijetnji, svaka sa svojim odgovarajućim rješenjem i cijenom koštanja. Važno je da IT predstavi sve ove prijetnje za poslovne jedinice, kako bi mogli napraviti jedinstvenu odluku u pogledu veličine budžeta za DRP (tj. koje rizike kompanija moze tolerisati, a za koje mora platiti da bi se ublažili).
Dobar način za početak je predstavljanje troškova koji bi nastali pravljenjem pauze u poslovanju. Koliko dugo naše poslovanje moze podnijeti da bude bez računarskog sistema, ukoliko se neka od prijetnji ostvari?
Na kraju krajeva, poslovna jedinica odlučuje koje prijetnje poslovanje moze da toleriše. I IT i poslovne jedinice moraju se sloziti koji podaci i aplikacije su najkritičnije po poslovanje i koji moraju biti povraćeni sto brže nakon katastrofe. Menadžment naše male Internet kompanije, na primjer, može odlučiti da mogu finansirati samo agregate za struju i da će firma morati da preuzme rizik od zemljotresa.
Budžet za DRP varira od kompanije do kompanije, ali on obično varira od 2 do 8 procenata ukupnog IT budžeta. Kompanijama kojima je od ključne važnosti dostupnost sistema, obično postavljaju viši DRP budžet. Međutim, ovi procenti mogu biti premali. Za velike IT kompanije procenat od 15% se najbolje pokazao u praksi.
Korak 3 : Napraviti plan
Povratne informacije od poslovnih jedinica ce početi oblikovati naše DRP procedure. Ako, na primjer, oni utvrde da kompanija mora nakon 48 sati da nastavi sa poslovanjem, onda možete da izmjerite količinu vremena koja će se uzeti da bi se izvršio DRP i da bi se poslovanje vratilo u normalu. Predlaže se da imamo testiran oporavak sistema, podešen i ponovo testiran 24 sata prije njegovog puštanja. Trebalo bi u stvari da postavka traje 40 sati da se sistem postavi bilo gdje.
Procedure oporavka trebalo bi da budu napisane u detaljnom planu ili skripti. Treba uspostaviti tim za oporavak iz IT osoblja i dodijeliti specifične dužnosti za oporavak sistema svakom članu tima. Način na koji naš tim obavlja oporavak sistema vjerovatno neće biti puno drugačiji od njihovih redovnih poslovnih procedura: lanac komandovanja vjerovatno se neće promijeniti niti ce aspekt mreže za svakog člana koji je odgovoran.
Treba definisati kako se nositi sa gubitkom raznih aspekata mreze (bazom podataka, serverima, bridge/ruterima, komunikacionim linkovima i dr.) i odrediti ko je odgovoran za popravke ili rekonstrukciju i kako nastaje proces oporavka podataka. Plan takođe treba da podvuče prioritete oporavka: Šta prvo treba da se oporavi?
Da bi smo kompletirali plan, treba kreirati čeklistu ili test procedure da verifikujemo da je sve vraćeno u normalu nakon popravke i povraćaja podataka.
1. Uvod ........................................................................................................................ 3
2. Disaster Recovery Plan ........................................................................................... 3
3. Smjernice za Disaster Recovery .............................................................................. 5
4. Bitne naznake kojih se treba pridržavati .................................................................13
5. Zaključak ................................................................................................................14
6. Literatura ................................................................................................................15