10-06-2010, 10:58 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji, jer uključuje i druge oblike borbe (političke, psihološke, propagandne, gospodarske, itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata. On je otvoreno polje sukobljenih pojmova: života – smrti; rata – mira; prolaznosti – večnosti; vladanja i potčinjavanja.
Ratova je uvek bilo, kaže predanje, ono nam sliku stvarnih ratova isporučuje u formi mitske, istorijske ili književne priče, dokumentarnih ili refleksivnih objašnjenja, a ponekad i u obliku doživljenog iskustva. Rat je na prvi pogled, jednostavna pojava (sukob suprotstavljenih sila oličenih u ljudskim zajednicama), ali sam pokušaj da se reflektuje i definiše ta jednostavnost usložnjava problem. Ratovi se tumače uvek pomoću referentnih ideja i duhovnih koncepata vremena. Istorija je preopterećena ratovima, oni su zasenili i marginalizovali ostale istorijske sadržaje ili su im predodredili značenje. Utoliko je rat postao princip i sadržaj istorijskog pripovedanja. Ovoj vrsti priče svakako prethodi mit kao primarna struktura u kojem ratni sadržaji zauzimaju primarno mesto.
Ratno mitotvorstvo u svesti svakog naroda ima nadvremenu moć i snažan unutrašnji uticaj na stvarni život. Preneseno u govor, u jezik, ono postaje trajno urezano u duhovnu istoriju svakog naroda.
Mitovi se ukorenjuju u običnom jeziku dajući mu životnost, izražajnost, intenciju i smisao. Semantičke mogućnosti ovako nastalog govora se šire u metaforičkoj i simboličkoj upotrebi jezika. Svaki jezik je prepun leksike i sintaksičkih konstrukcija, koje nose ratnu semantiku ili prave metaforičke otklone od njenog osnovnog značenja....
Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji, jer uključuje i druge oblike borbe (političke, psihološke, propagandne, gospodarske, itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata. On je otvoreno polje sukobljenih pojmova: života – smrti; rata – mira; prolaznosti – večnosti; vladanja i potčinjavanja.
Ratova je uvek bilo, kaže predanje, ono nam sliku stvarnih ratova isporučuje u formi mitske, istorijske ili književne priče, dokumentarnih ili refleksivnih objašnjenja, a ponekad i u obliku doživljenog iskustva. Rat je na prvi pogled, jednostavna pojava (sukob suprotstavljenih sila oličenih u ljudskim zajednicama), ali sam pokušaj da se reflektuje i definiše ta jednostavnost usložnjava problem. Ratovi se tumače uvek pomoću referentnih ideja i duhovnih koncepata vremena. Istorija je preopterećena ratovima, oni su zasenili i marginalizovali ostale istorijske sadržaje ili su im predodredili značenje. Utoliko je rat postao princip i sadržaj istorijskog pripovedanja. Ovoj vrsti priče svakako prethodi mit kao primarna struktura u kojem ratni sadržaji zauzimaju primarno mesto.
Ratno mitotvorstvo u svesti svakog naroda ima nadvremenu moć i snažan unutrašnji uticaj na stvarni život. Preneseno u govor, u jezik, ono postaje trajno urezano u duhovnu istoriju svakog naroda.
Mitovi se ukorenjuju u običnom jeziku dajući mu životnost, izražajnost, intenciju i smisao. Semantičke mogućnosti ovako nastalog govora se šire u metaforičkoj i simboličkoj upotrebi jezika. Svaki jezik je prepun leksike i sintaksičkih konstrukcija, koje nose ratnu semantiku ili prave metaforičke otklone od njenog osnovnog značenja....