10-06-2010, 09:19 PM
Maturski, maturalni, seminarski, diplomski i master radovi iz sociologije.
Svako određenje sociologije kao opšte teorijske i osnovne nauke o društvu kao celini svih društvenih pojava trebalo bi da počne razmatranjem pojma nauke i drugih oblika duhovnog stvaralaštva ljudi, zato što ne postoji jedinstveno shvatanje nauke uopšte i svake pojedine nauke, već se o tome vode velike rasprave. Kada je određivanje pojma sociologije u pitanju, dolazi do izražaja jedna poteškoća. Naime, razvijen i sadržajan pojam sociologije nije moguć na samom početku njenog izlaganja. Mogućno je, međutim, dati jednu početnu, najopštiju odredbu pojma sociologije koja bi usmerila dalja razmatranja socioloških problema.
U tom smislu sociologiju možemo definisati kao teorijsku nauku o ljudskom društvu kao celini društvenih delovanja i društvenih odnosa i raznolikim tvorevinama u kojima se ispoljava društveni život ljudi u određenim prirodnim i kulturno-istorijskim uslovima.
Dakle, društvo kao konkretno-istorijska celina, kao konkretno-istorijski sistem, njegova struktura, organizacija i uzroci promena, osnovni je predmet sociološkog proučavanja. Pri tome, sociološki ugao gleadanja na društvo kao celinu i sociološko proučavanje posebnih društvenih pojava, karakterište globalni sociološki pristup.
Sociologija je najopštija teorijska nauka koja ima za cilj da stekne uvid u sve bitne aspekte društvenog života i da sintetiše celokupno znanje o ljudskom društvu, kroz izgradnju razvijene mreže iskustveno valjano zasnovanih i međusobno logički čvrsto povezanih pojmova i metodoloških principa. Sociologija je kvalitativna i diskontinuirana tipologija koja izučava totalne društvene fenomene u celini njihovih aspekata i kretanja nastojeći da dosegne u mikrosocijalnim, grupnim i globalnim dijalketiziranim tipovima, koji su upravo u nastajanju i nestajanju.
Kao i sve druge nauke i sociologija ima svoj predmet i metod odnosno ono što proučava i kako to čini. To su pitanja koja se nužno razmatraju povezano, budući da je jedno uslovljeno drugim.
Predmet ovog rada u nastavku biće jedan od segmenata kojim se bavi sociologija kao nauka odnosno određena grana sociologije a to je mesto pojedinca u grupi. Rad ima za cilj da pokaže da li i kakvu poziciju pojedinac ima u grupi, kako je ona definisana i određena i sl.
Mesto pojedinca u grupi
Ko smo i šta radimo u velikoj meri određuju osobe s kojima se nalazimo u interakciji - osobe s kojima radimo, igramo, živimo, bogu se molimo. Ali grupe - bilo radne, rekreacione, porodične ili religijske - različito utiču na članove koji ih sačinjavaju.
S jedne strane, raznim članovima svaka grupa postavlja različite zahteve. S druge strane, neke osobe su otpornije na pritiske i zahteve grupe (čvrsto jezgro nezavisnih i devijantnih) nego druge (laki konformisti). Idealan odnos između pojedinca i grupe još nije u potpunosti formulisan ni od socijalnih naučnika, ni od mnogih kultura i ideologija koje su pokušale da reše taj zadatak.
U dobru ili zlu, pojodinac je uvek i zasvagda član grupa. Po svemu izgleda da bez obzira koliko je „autonomna" ili ,,snažna" njegova ličnost, zajedničke norme, verovanja prakse njegovih grupa i savijaju, i uobličuju i modeliraju pojedinca. I zato fraza „u dobru ili zlu" nije obično tradicioinalno literarno ulepšavanje.
Ukoliko smo u mogućnosti da izdvojimo odvojene uticaje pojedinčeve ličnosti i snage grupe, nalazimo da ponekad grupno članstvo sputava čoveka, skučava njegovo stvaralaštvo i sprečava samoafirmaciju. Ali mi takođe nalazimo da je pojedinac ponekad u mogućnosti da najbolje izrazi svoju individualnost i da najpotpunije razvije svoju originalnost u bezbednosit koju mu osigurava njegova „vlastita" grupa. Možda bi trebalo da napišemo: u dobru i u zlu.
A grupe su u dobru i u zlu sastavljene od neprikosnoveno različitih osoba. Ma kako da је monolitna struktura grupe, ma kako da su stare njene tradlcije, nijedna grupa niје imuna od promena koje nastupaju kao posledica interakcije njenih članova od koijih je svaki živa potvrda svuda prisutnih individualnih razlika.
Mnoga su etička, ideološka, pravna, filozofska i reliigiozna pitanja neizbežno postavljaju kad razmatramo prirodiu i stepen nezavisnosti odnosno mesto pojedinca u grupi. Je li odgovornost za aktivnosti grupe lična ili kolektivna? To je, na primer, bilo jedno od spornih pitanja koje je pokrenuto pred „izraelsikim sudijama" kad je sudeno groznom Ajhmanu za masovan poikolj Jevreja za vreme Hitlerovog režima. Α šta reći ο svešteniku koji zabranjuje Crncima da se mole bogu u njegovoj crkvi zato što on neće da povredi verovanja i praksu svojih parohijana? A šta opet o nacionalnom vođi koji traži da se pojedinci odreknu života da bi njihova grupa – nacija ostala u životu? Može li se taj razlog braniti?
Ta i mnoga druga pitanja pokrenuta su i dobila odgovor kad svakog društvo pokušava i i ne uspeva da dođe do krajnjeg rešenja problema odnosa između pojedinca i grupe.
Svako određenje sociologije kao opšte teorijske i osnovne nauke o društvu kao celini svih društvenih pojava trebalo bi da počne razmatranjem pojma nauke i drugih oblika duhovnog stvaralaštva ljudi, zato što ne postoji jedinstveno shvatanje nauke uopšte i svake pojedine nauke, već se o tome vode velike rasprave. Kada je određivanje pojma sociologije u pitanju, dolazi do izražaja jedna poteškoća. Naime, razvijen i sadržajan pojam sociologije nije moguć na samom početku njenog izlaganja. Mogućno je, međutim, dati jednu početnu, najopštiju odredbu pojma sociologije koja bi usmerila dalja razmatranja socioloških problema.
U tom smislu sociologiju možemo definisati kao teorijsku nauku o ljudskom društvu kao celini društvenih delovanja i društvenih odnosa i raznolikim tvorevinama u kojima se ispoljava društveni život ljudi u određenim prirodnim i kulturno-istorijskim uslovima.
Dakle, društvo kao konkretno-istorijska celina, kao konkretno-istorijski sistem, njegova struktura, organizacija i uzroci promena, osnovni je predmet sociološkog proučavanja. Pri tome, sociološki ugao gleadanja na društvo kao celinu i sociološko proučavanje posebnih društvenih pojava, karakterište globalni sociološki pristup.
Sociologija je najopštija teorijska nauka koja ima za cilj da stekne uvid u sve bitne aspekte društvenog života i da sintetiše celokupno znanje o ljudskom društvu, kroz izgradnju razvijene mreže iskustveno valjano zasnovanih i međusobno logički čvrsto povezanih pojmova i metodoloških principa. Sociologija je kvalitativna i diskontinuirana tipologija koja izučava totalne društvene fenomene u celini njihovih aspekata i kretanja nastojeći da dosegne u mikrosocijalnim, grupnim i globalnim dijalketiziranim tipovima, koji su upravo u nastajanju i nestajanju.
Kao i sve druge nauke i sociologija ima svoj predmet i metod odnosno ono što proučava i kako to čini. To su pitanja koja se nužno razmatraju povezano, budući da je jedno uslovljeno drugim.
Predmet ovog rada u nastavku biće jedan od segmenata kojim se bavi sociologija kao nauka odnosno određena grana sociologije a to je mesto pojedinca u grupi. Rad ima za cilj da pokaže da li i kakvu poziciju pojedinac ima u grupi, kako je ona definisana i određena i sl.
Mesto pojedinca u grupi
Ko smo i šta radimo u velikoj meri određuju osobe s kojima se nalazimo u interakciji - osobe s kojima radimo, igramo, živimo, bogu se molimo. Ali grupe - bilo radne, rekreacione, porodične ili religijske - različito utiču na članove koji ih sačinjavaju.
S jedne strane, raznim članovima svaka grupa postavlja različite zahteve. S druge strane, neke osobe su otpornije na pritiske i zahteve grupe (čvrsto jezgro nezavisnih i devijantnih) nego druge (laki konformisti). Idealan odnos između pojedinca i grupe još nije u potpunosti formulisan ni od socijalnih naučnika, ni od mnogih kultura i ideologija koje su pokušale da reše taj zadatak.
U dobru ili zlu, pojodinac je uvek i zasvagda član grupa. Po svemu izgleda da bez obzira koliko je „autonomna" ili ,,snažna" njegova ličnost, zajedničke norme, verovanja prakse njegovih grupa i savijaju, i uobličuju i modeliraju pojedinca. I zato fraza „u dobru ili zlu" nije obično tradicioinalno literarno ulepšavanje.
Ukoliko smo u mogućnosti da izdvojimo odvojene uticaje pojedinčeve ličnosti i snage grupe, nalazimo da ponekad grupno članstvo sputava čoveka, skučava njegovo stvaralaštvo i sprečava samoafirmaciju. Ali mi takođe nalazimo da je pojedinac ponekad u mogućnosti da najbolje izrazi svoju individualnost i da najpotpunije razvije svoju originalnost u bezbednosit koju mu osigurava njegova „vlastita" grupa. Možda bi trebalo da napišemo: u dobru i u zlu.
A grupe su u dobru i u zlu sastavljene od neprikosnoveno različitih osoba. Ma kako da је monolitna struktura grupe, ma kako da su stare njene tradlcije, nijedna grupa niје imuna od promena koje nastupaju kao posledica interakcije njenih članova od koijih je svaki živa potvrda svuda prisutnih individualnih razlika.
Mnoga su etička, ideološka, pravna, filozofska i reliigiozna pitanja neizbežno postavljaju kad razmatramo prirodiu i stepen nezavisnosti odnosno mesto pojedinca u grupi. Je li odgovornost za aktivnosti grupe lična ili kolektivna? To je, na primer, bilo jedno od spornih pitanja koje je pokrenuto pred „izraelsikim sudijama" kad je sudeno groznom Ajhmanu za masovan poikolj Jevreja za vreme Hitlerovog režima. Α šta reći ο svešteniku koji zabranjuje Crncima da se mole bogu u njegovoj crkvi zato što on neće da povredi verovanja i praksu svojih parohijana? A šta opet o nacionalnom vođi koji traži da se pojedinci odreknu života da bi njihova grupa – nacija ostala u životu? Može li se taj razlog braniti?
Ta i mnoga druga pitanja pokrenuta su i dobila odgovor kad svakog društvo pokušava i i ne uspeva da dođe do krajnjeg rešenja problema odnosa između pojedinca i grupe.