10-06-2010, 09:10 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
UGOVOR O KREDITU
Kredit je, uz plaćanja, najstariji i najznačajniji bankarski posao. Funkcionisanje savremene privrede nije moguće zamisliti bez kredita. Zbog toga je kreditni posao u centru pažnje ekonomskih i pravnih disciplina koje proučavaju bankarstvo i bankarske poslove. Mnogobrojne definicije kredita i ugovora o kreditu koje su se do sada u teoriji davale ne smatraju se sasvim zadovoljavajućim. Veliki broj najrazličitijih pojavnih modaliteta kredita u praksi je u toj meri bogat različitostima da se u savremenoj teoriji, naročito pravnoj, sve više sreću shvatanja koja odriču korisnost i mogućnost utvrđivanja opšteg pojma kredita i ugovora o kreditu (budući da ne postoji kreditni posao, već samo različite vrste kreditnih poslova) pa se definicije ograničavaju na pojam konkretne vrste kreditnog posla. Ne ulazeći ovom prilikom u složenu problematiku mogućnosti opšteg definisanja kredita mogli bismo za potrebe daljih izlaganja uopšteno reći samo to da se ugovorom o bankarskom kreditu jedna strana (kreditor) obavezuje da će drugoj strani (debitor, dužnik) staviti na raspolaga¬nje određenu sumu novca (odn. da tu sumu u određenom roku neće zahtevati), ili da će za nju preuzeti odgovornost prema trećem licu, dok se druga strana obavezuje da će dobijenu sumu koristiti u skladu sa uslovima ugovora i da će je po proteku određenog vremena vratiti s kamatom, a za slučaj preuzimanja odgovornosti prema trećem, da će platiti određe¬nu proviziju.
U Zakonu o obligacionim odnosima ugovor o kreditu se određuje kao ugovor kojim se banka obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vreme, za neku namenu ili bez utvrđene namene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vreme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Ovakvom definicijom, međutim, nije dat opšti pojam ugovora o kreditu, jer se ona odnosi samo na jednu vrstu kredita, na novčani kredit. Krediti odgovornosti, kao druga velika grupa kreditnih poslova, kod kojih banka ne ustupa korisniku svoja novčana sredstva već mu stavlja na raspolaganje svoju odgovornost, svoj kredibilitet, čime mu olakšava da dođe do gotovog novca ili mu omogućava da ispuni svoje novčane obaveze prema trećima bez upotrebe gotovog novca, ovom definicijom nisu obuhvaćeni, iako u praksi imaju veliku važnost...
UGOVOR O KREDITU
Kredit je, uz plaćanja, najstariji i najznačajniji bankarski posao. Funkcionisanje savremene privrede nije moguće zamisliti bez kredita. Zbog toga je kreditni posao u centru pažnje ekonomskih i pravnih disciplina koje proučavaju bankarstvo i bankarske poslove. Mnogobrojne definicije kredita i ugovora o kreditu koje su se do sada u teoriji davale ne smatraju se sasvim zadovoljavajućim. Veliki broj najrazličitijih pojavnih modaliteta kredita u praksi je u toj meri bogat različitostima da se u savremenoj teoriji, naročito pravnoj, sve više sreću shvatanja koja odriču korisnost i mogućnost utvrđivanja opšteg pojma kredita i ugovora o kreditu (budući da ne postoji kreditni posao, već samo različite vrste kreditnih poslova) pa se definicije ograničavaju na pojam konkretne vrste kreditnog posla. Ne ulazeći ovom prilikom u složenu problematiku mogućnosti opšteg definisanja kredita mogli bismo za potrebe daljih izlaganja uopšteno reći samo to da se ugovorom o bankarskom kreditu jedna strana (kreditor) obavezuje da će drugoj strani (debitor, dužnik) staviti na raspolaga¬nje određenu sumu novca (odn. da tu sumu u određenom roku neće zahtevati), ili da će za nju preuzeti odgovornost prema trećem licu, dok se druga strana obavezuje da će dobijenu sumu koristiti u skladu sa uslovima ugovora i da će je po proteku određenog vremena vratiti s kamatom, a za slučaj preuzimanja odgovornosti prema trećem, da će platiti određe¬nu proviziju.
U Zakonu o obligacionim odnosima ugovor o kreditu se određuje kao ugovor kojim se banka obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vreme, za neku namenu ili bez utvrđene namene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vreme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Ovakvom definicijom, međutim, nije dat opšti pojam ugovora o kreditu, jer se ona odnosi samo na jednu vrstu kredita, na novčani kredit. Krediti odgovornosti, kao druga velika grupa kreditnih poslova, kod kojih banka ne ustupa korisniku svoja novčana sredstva već mu stavlja na raspolaganje svoju odgovornost, svoj kredibilitet, čime mu olakšava da dođe do gotovog novca ili mu omogućava da ispuni svoje novčane obaveze prema trećima bez upotrebe gotovog novca, ovom definicijom nisu obuhvaćeni, iako u praksi imaju veliku važnost...