10-06-2010, 08:10 PM
Maturski, maturalni, seminarski, diplomski i master radovi iz međunarodnog krivičnog prava.
Međunarodno krivično pravo je relativno nova grana prava koja obuhvata:
- međunarodnopravne aspekte krivičnog prava,
- krivičnopravne aspekte međunarodnog javnog prava kao i
- supranacionalno krivično pravo koje je tek u nastajanju.
Najmlađu granu kaznenog prava koja se po svojoj pravnoj prirodi nalazi između krivičnog prava i međunarodnog javnog prava predstavlja međunarodno krivično pravo koje je poslednjih decenija steklo pravo građanstva. Ovo pravo predstavlja sistem pravnih propisa sadržanih u aktima međunarodne zajednice i ugovorima između pojedinih država kojima se određuju krivična dela, sistem sankcija za njihove učinioce kao i osnovi i uslovi krivične odgovornosti i kažnjivosti.
Pravi razvoj međunarodnog krivičnog prava započinje tek posle Prvog svetskog rata. Do tada je uglavnom bilo smatrano delom međunarodnog prava i bilo sporadično regulisano u različitim konvencijama, sporazumima i običajima. Velika prepreka razvoju ovakvog prava bilo je i shvatanje da pojedinci ne mogu biti subjekti međunarodnog prava.
Izvori međunarodnog krivičnog prava obično se dele na:
- međunarodne i
- nacionalne.
U oblasti međunarodnih najznačajniji su međunarodni ugovori, uz izvestan značaj običajnog prava, opštih principa i sudske prakse.
Kod nacionalnih izvora najznačajniji su krivični zakoni.
Osnovna načela međunarodnog krivičnog prava slična su osnovnim načelima krivičnog prava i obuhvataju:
- načelo zakonitosti,
- načelo legitimnosti,
- načelo individualne subjektivne odgovornosti,
- načelo solidarnosti i uzajamnog poverenja među državama,
- načelo humanosti i
- načelo pravednosti i srazmernosti.
Postojanje ove grane prava danas vezuje se uglavnom za Međunarodni krivični sud, čiji je nastanak označio stvaranje organa koji na redovnoj osnovi ima zadatak da primenjuje pravila međunarodnog krivičnog prava. Sudbina ovog suda nije još uvek izvesna jer mnoge zemlje još uvek nisu prihvatile njegovu nadležnost, a sam sud je tek nedavno započeo svoje prvo suđenje.
Međunarodni krivični sud predstavlja telo nadležno za suđenja za međunarodna krivična dela počinjena na teritoriji ili od strane državljana država koje su pristupile sudu.
Predmet ovog rada u nastavku biće jedan od brojnih sudova ove vrste, odnosno Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR).
Kao teze u radu obrađene su:
- osnivanje suda,
- statut suda,
- organizacija suda,
- status, povlastice i imunitet suda kao i nadležnost suda za Ruandu.
Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR)
Osnivanje suda
Povelja Ujedinjenih Nacija potpisana je u San Francisku 26. juna 1945. godine. Prema članu 24 Povelja Ujedinjenih nacija članice Ujedinjenih nacija dodeljuju Savetu bezbednosti glavnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i bezbednosti i slažu se da u izvršavanju svojih obaveza Savet bezbednosti deluje u njihovo ime. Delujući na osnove Glave VII Povelje Ujedinjenih nacija (Delovanje u odnosu na pretnje miru, narušavanje mira i čin agresije), Savet bezbednosti je 1993. godine rešiod da situacija u bivšoj Jugoslaviji ugrožava međunarodni mir i bezbednost. Na tu pretnju je između ostalog odgovorio osnivanjem tribunala za suđenje licima osumnjičenim da su odgovorna za ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, tj., genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine. To je bio prvi tribunal koji su Ujedinjene Nacije osnovale za suđenje pojedincima jer tako nešto nije preduzeto na međunarodnom nivou od Nirnberškog i Tokijskog suda posle Drugog svetskog rata.
Naredne 1994. godine Savet bezbednosti je ponovo reagovao na pretnju međunarodnom miru i bezbednosti, ovog puta u Ruandi te i tamo osnovao međunarodni krivični tribunal.
Savet bezbebnosti je osnovao Međunarodni krivični sud u Ruandi rezolucijom 955 do 8. novembra 1994. godine nakon što je naručio niz izveštaja o situaciji u Ruandi koji su ukazali da su u Ruandi počinjeni genocid i druga sistematska, široko rasprostranjena i flangrantna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, i pošto je rešio da takva situacija nastavlja da ugrožava međunarodni mir i bezbednost.
Međunarodni krivični sud za Ruandu je smešten odnosno sedište suda je u Aruši, Tanzanija.
Procenjeno je da je za tri meseca tokom genocida u Ruandi 1994. godine ubijeno između 500.000 i jednog miliona ljudi, u ogromnoj većini Tutsi civila (izveštaj o stanju ljduskih prava u Ruandi koji je podneo Rene Denji – Segi).
Međunarodno krivično pravo je relativno nova grana prava koja obuhvata:
- međunarodnopravne aspekte krivičnog prava,
- krivičnopravne aspekte međunarodnog javnog prava kao i
- supranacionalno krivično pravo koje je tek u nastajanju.
Najmlađu granu kaznenog prava koja se po svojoj pravnoj prirodi nalazi između krivičnog prava i međunarodnog javnog prava predstavlja međunarodno krivično pravo koje je poslednjih decenija steklo pravo građanstva. Ovo pravo predstavlja sistem pravnih propisa sadržanih u aktima međunarodne zajednice i ugovorima između pojedinih država kojima se određuju krivična dela, sistem sankcija za njihove učinioce kao i osnovi i uslovi krivične odgovornosti i kažnjivosti.
Pravi razvoj međunarodnog krivičnog prava započinje tek posle Prvog svetskog rata. Do tada je uglavnom bilo smatrano delom međunarodnog prava i bilo sporadično regulisano u različitim konvencijama, sporazumima i običajima. Velika prepreka razvoju ovakvog prava bilo je i shvatanje da pojedinci ne mogu biti subjekti međunarodnog prava.
Izvori međunarodnog krivičnog prava obično se dele na:
- međunarodne i
- nacionalne.
U oblasti međunarodnih najznačajniji su međunarodni ugovori, uz izvestan značaj običajnog prava, opštih principa i sudske prakse.
Kod nacionalnih izvora najznačajniji su krivični zakoni.
Osnovna načela međunarodnog krivičnog prava slična su osnovnim načelima krivičnog prava i obuhvataju:
- načelo zakonitosti,
- načelo legitimnosti,
- načelo individualne subjektivne odgovornosti,
- načelo solidarnosti i uzajamnog poverenja među državama,
- načelo humanosti i
- načelo pravednosti i srazmernosti.
Postojanje ove grane prava danas vezuje se uglavnom za Međunarodni krivični sud, čiji je nastanak označio stvaranje organa koji na redovnoj osnovi ima zadatak da primenjuje pravila međunarodnog krivičnog prava. Sudbina ovog suda nije još uvek izvesna jer mnoge zemlje još uvek nisu prihvatile njegovu nadležnost, a sam sud je tek nedavno započeo svoje prvo suđenje.
Međunarodni krivični sud predstavlja telo nadležno za suđenja za međunarodna krivična dela počinjena na teritoriji ili od strane državljana država koje su pristupile sudu.
Predmet ovog rada u nastavku biće jedan od brojnih sudova ove vrste, odnosno Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR).
Kao teze u radu obrađene su:
- osnivanje suda,
- statut suda,
- organizacija suda,
- status, povlastice i imunitet suda kao i nadležnost suda za Ruandu.
Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR)
Osnivanje suda
Povelja Ujedinjenih Nacija potpisana je u San Francisku 26. juna 1945. godine. Prema članu 24 Povelja Ujedinjenih nacija članice Ujedinjenih nacija dodeljuju Savetu bezbednosti glavnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i bezbednosti i slažu se da u izvršavanju svojih obaveza Savet bezbednosti deluje u njihovo ime. Delujući na osnove Glave VII Povelje Ujedinjenih nacija (Delovanje u odnosu na pretnje miru, narušavanje mira i čin agresije), Savet bezbednosti je 1993. godine rešiod da situacija u bivšoj Jugoslaviji ugrožava međunarodni mir i bezbednost. Na tu pretnju je između ostalog odgovorio osnivanjem tribunala za suđenje licima osumnjičenim da su odgovorna za ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, tj., genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine. To je bio prvi tribunal koji su Ujedinjene Nacije osnovale za suđenje pojedincima jer tako nešto nije preduzeto na međunarodnom nivou od Nirnberškog i Tokijskog suda posle Drugog svetskog rata.
Naredne 1994. godine Savet bezbednosti je ponovo reagovao na pretnju međunarodnom miru i bezbednosti, ovog puta u Ruandi te i tamo osnovao međunarodni krivični tribunal.
Savet bezbebnosti je osnovao Međunarodni krivični sud u Ruandi rezolucijom 955 do 8. novembra 1994. godine nakon što je naručio niz izveštaja o situaciji u Ruandi koji su ukazali da su u Ruandi počinjeni genocid i druga sistematska, široko rasprostranjena i flangrantna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, i pošto je rešio da takva situacija nastavlja da ugrožava međunarodni mir i bezbednost.
Međunarodni krivični sud za Ruandu je smešten odnosno sedište suda je u Aruši, Tanzanija.
Procenjeno je da je za tri meseca tokom genocida u Ruandi 1994. godine ubijeno između 500.000 i jednog miliona ljudi, u ogromnoj većini Tutsi civila (izveštaj o stanju ljduskih prava u Ruandi koji je podneo Rene Denji – Segi).