10-06-2010, 04:30 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
MEĐUNARODNE KONVENCIJE KAO IZVOR MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
U hijerarhiji izvora međunarodnog poslovnog prava međunarodne konvencije zauzimaju najznačajnije mesto, što je potvrđeno i u Statutu Međunarodnog suda, koji je glavni sudski organ UN i koji nabraja izvore ove vrste, a to su: međunarodne konvencije, međunarodni običaji, opšta pravna načela, pravna doktrina, princip pravičnosti (suđenje ex aequo et bono – član 38 Statuta Suda).
Radi se o sporazumima koji se zaključuju u pisanoj formi između dve ili više država po pravilima međunarodnog javnog prava, a za koje je merodavno međunarodno pravo. Za ove akte je bitno: predmet regulisanja, broj potpisnika i teritorija na koju se prostire njihovo važenje.
Međunarodne konvencije za predmet svog regulisanja imaju različite oblasti međunarodnog poslovnog prava i to:
- Liberalizaciju trgovine između država (na pr. GATT, ugovor o MMF-u i sl.); materijalno pravne odnose međunarodne prodaje robe (konvencija UN o međunarodnoj prodaji robe, poznata kao Bečka konvencija iz 1980. godine); odnos između redovnih sudova i arbitražnih ugovora i primena (i izvršenje) odluke međunarodne trgovačke arbitraže (Njujorška konvencija o priznavanju i izvršenju inostranih arbitražnih oblika iz 1958. godine).
Za međunarodne konvencije bitan element je i karakter prava i obaveza sadržanih u njima. Naime, konvencije imaju međunarodni karakter ako sadrže opšte i trajne obaveze i prva zemlje potpisnice.
Konvencije stupaju na snagu čim su stranke pristale da njom budu obavezane ili kada su ispunjeni uslovi koji su postavljeni u samoj konvenciji. Prestanak se daje ratifikacijom ili na drugi način predviđen u međunarodnom javnom pravu (prihvatanjem, odobrenjem ili pristupanjem).
Bitno je da nakon zaključenja međunarodne konvencije država ne može da spori njenu primenu i da time opoziva svoju saglasnost datu prilikom zaključenja. Reč je o opštem pravnom principu i konkretizaciji načela pacta sunt servanda (ugovor je zakon za stranke). Izuzetak od ovog pravila predviđen je jedino u slučaju da je reč o bitnoj povredi pravila unutrašnjeg prava. Povreda se smatra bitnom ako je to evidentno za bilo koju državu koja je u skladu sa redovnom prakosom postupala u konkretnom slučaju...
MEĐUNARODNE KONVENCIJE KAO IZVOR MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
U hijerarhiji izvora međunarodnog poslovnog prava međunarodne konvencije zauzimaju najznačajnije mesto, što je potvrđeno i u Statutu Međunarodnog suda, koji je glavni sudski organ UN i koji nabraja izvore ove vrste, a to su: međunarodne konvencije, međunarodni običaji, opšta pravna načela, pravna doktrina, princip pravičnosti (suđenje ex aequo et bono – član 38 Statuta Suda).
Radi se o sporazumima koji se zaključuju u pisanoj formi između dve ili više država po pravilima međunarodnog javnog prava, a za koje je merodavno međunarodno pravo. Za ove akte je bitno: predmet regulisanja, broj potpisnika i teritorija na koju se prostire njihovo važenje.
Međunarodne konvencije za predmet svog regulisanja imaju različite oblasti međunarodnog poslovnog prava i to:
- Liberalizaciju trgovine između država (na pr. GATT, ugovor o MMF-u i sl.); materijalno pravne odnose međunarodne prodaje robe (konvencija UN o međunarodnoj prodaji robe, poznata kao Bečka konvencija iz 1980. godine); odnos između redovnih sudova i arbitražnih ugovora i primena (i izvršenje) odluke međunarodne trgovačke arbitraže (Njujorška konvencija o priznavanju i izvršenju inostranih arbitražnih oblika iz 1958. godine).
Za međunarodne konvencije bitan element je i karakter prava i obaveza sadržanih u njima. Naime, konvencije imaju međunarodni karakter ako sadrže opšte i trajne obaveze i prva zemlje potpisnice.
Konvencije stupaju na snagu čim su stranke pristale da njom budu obavezane ili kada su ispunjeni uslovi koji su postavljeni u samoj konvenciji. Prestanak se daje ratifikacijom ili na drugi način predviđen u međunarodnom javnom pravu (prihvatanjem, odobrenjem ili pristupanjem).
Bitno je da nakon zaključenja međunarodne konvencije država ne može da spori njenu primenu i da time opoziva svoju saglasnost datu prilikom zaključenja. Reč je o opštem pravnom principu i konkretizaciji načela pacta sunt servanda (ugovor je zakon za stranke). Izuzetak od ovog pravila predviđen je jedino u slučaju da je reč o bitnoj povredi pravila unutrašnjeg prava. Povreda se smatra bitnom ako je to evidentno za bilo koju državu koja je u skladu sa redovnom prakosom postupala u konkretnom slučaju...