08-06-2010, 05:24 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.
UVOD 3
1 Razvoj filma i kinematografije Jugoslavije 4
2 Reprezentacije Josipa Broza Tita na filmu 5
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 10
UVOD
Josip Broz Tito (Kumrovec, Austro-Ugarska, 7. maja 1892. godine - Ljubljana, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, 4. maja 1980. godine) bio je predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u periodu 1953-1980, lider Komunističke partije Jugoslavije (kasnije Savez komunista Jugoslavije) 1937-1980, vrhovni komandant oružanih snaga SFRJ i vođa Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941- 1945. godine. Jedan je od osnivača pokreta Nesvrstanih.
Josip Broz Tito je iz rata izašao kao priznati državnik, vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za vraćanje Hrvatskoj Istre, Rijeke i ostrva, kao i proširenje Slovenije. Po završetku rata zauzimao je ključne državne i političke položaje: predsednik privremene vlade Demokratske federativne Jugoslavije, vrhovni komandant Jugoslovenske armije i ministar odbrane, generalni sekretar KPJ.
1 Razvoj filma i kinematografije Jugoslavije
Filmska umetnost u srpskoj kulturi zaživela je krajem 19.veka.Prva filmska predstava u Srbiji i na Balkanu održana je 6.juna 1896.godine u Beogradu,i to u kafani “Kod zlatnog krsta” koja se nalazila na Terazijama.U tom periodu Andre Kir je preko mesec dana prikazivao prve filmove braće Limijer u Srbiji šest meseci posle prvog javnog prikazivanja filma u Parizu. Zanimljivo je da su jednoj takvoj predstavi prisustvovali i kralj Aleksandar Obrenović i njegova majka kraljica Natalija.
Međutim,Andre Kir se nije zaustavio samo na prikazivanju filmova,već u martu 1897. godine snimio je prve filmske kadrove na tlu Srbije: Kalemegdansku šetnju,Tramvajsku stanicu na Terazijama i Izlazak radnica iz Fabrike duvana.Ovi filmovi,nažalost,nisu sačuvani.
Sledećih godina Beograd i Srbiju posećivali su putujući kinematografi koji su po raznim iznajmljenim dvoranama i pod šatrama prikazivali filmove.Neki su filmskom kamerom zabeležili i predele i gradove Srbije,ali nijedan snimak nije sačuvan.Prvi Srbin koji se bavio prikazivanjem filmova bio je Stojan Nanić iz Zaječara,vlasnik “Prvog srpskog kinematografa”.Od 1900.godine prikazivao je filmove u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji.
Već početkom 20.veka bioskop u Srbiji postaje omiljena zabava naroda.
Najstariji film koji je sačuvan,a snimljen je u Srbiji načinili su Englezi Arnold Muir Vilson,počasni srpski konzul u Šefildu, i njegov snimatelj Frenk Moteršo.1904.godine oni su u Beogradu snimili film Krunisanje kralja Petra Prvog Karađorđevića i neke prizore iz Kraljeva,manastira Žiče i Novog Pazara. 1909.godine u Beogradu u hotelu “Pariz” otvoren je prvi stalni kinematograf.Nakon toga su se širom zemlje otvarali i drugi stalni bioskopi.Zanimljivo je da je u periodu pre Prvog svetskog rata u Srbiji radilo oko trideset stalnih bioskopa,a putujući kinematografi i dalje su bili aktivni.Najčešće su se prikazivali francuski filmovi,čije su kopije brzo stizale do Srbije,nekad i desetak dana nakon premijere u Parizu.
Prvi Srbin filmski producent bio je Svetozar Botorić,vlasnik bioskopa “Pariz” u Beogradu, koji je 1911. angažovao francuskog snimatelja Luja de Berija i otpočeo snimanja događaja u prestonici.Snimljeni su Svečana predaja starih i prijem novih zastava,Odlazak kralja,prestolonaslednika i princeze Jelene u Petrograd,a s jeseni iste godine snimljen je i prikazan prvi srpski igrani film ''Karađorđe''.To je bila istorijska drama o životu Đorđa Petrovića,vođe Prvog srpskog ustanka, koju je režirao poznati glumac Ilija Stanojević Čiča,dok su uloge tumačili glumci Srpskog narodnog pozorišta.
U Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca Beograd je postao najznačajniji filmski centar.Osnovana je Državna radionica za izradu filmova pri Ministarstvu narodnog zdravlja,ali njena aktivnost bila je kratkotrajna usled nedostatka sredstava.U Beogradu se otvaraju brojna filmska preduzeća,koja ipak ne uspevaju da se održe na tržištu.Vlasnici bioskopa bili su opterećeni porezima,a tržište je bilo preplavljeno jeftinim a dobrim inostranim filmovima,dok domaći film nije bio zaštićen. 1931. donet je Zakon o uređenju prometa filmova,a iste godine osnovan je “Jugoslovenski prosvetni film”,povlašćeno preduzeće za snimanje filmova. 1932. snimljen je film ''Sa verom u Boga'' Mihajla Al.Popovića koji je važio za najuspešniji srpski
UVOD 3
1 Razvoj filma i kinematografije Jugoslavije 4
2 Reprezentacije Josipa Broza Tita na filmu 5
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 10
UVOD
Josip Broz Tito (Kumrovec, Austro-Ugarska, 7. maja 1892. godine - Ljubljana, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, 4. maja 1980. godine) bio je predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u periodu 1953-1980, lider Komunističke partije Jugoslavije (kasnije Savez komunista Jugoslavije) 1937-1980, vrhovni komandant oružanih snaga SFRJ i vođa Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941- 1945. godine. Jedan je od osnivača pokreta Nesvrstanih.
Josip Broz Tito je iz rata izašao kao priznati državnik, vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za vraćanje Hrvatskoj Istre, Rijeke i ostrva, kao i proširenje Slovenije. Po završetku rata zauzimao je ključne državne i političke položaje: predsednik privremene vlade Demokratske federativne Jugoslavije, vrhovni komandant Jugoslovenske armije i ministar odbrane, generalni sekretar KPJ.
1 Razvoj filma i kinematografije Jugoslavije
Filmska umetnost u srpskoj kulturi zaživela je krajem 19.veka.Prva filmska predstava u Srbiji i na Balkanu održana je 6.juna 1896.godine u Beogradu,i to u kafani “Kod zlatnog krsta” koja se nalazila na Terazijama.U tom periodu Andre Kir je preko mesec dana prikazivao prve filmove braće Limijer u Srbiji šest meseci posle prvog javnog prikazivanja filma u Parizu. Zanimljivo je da su jednoj takvoj predstavi prisustvovali i kralj Aleksandar Obrenović i njegova majka kraljica Natalija.
Međutim,Andre Kir se nije zaustavio samo na prikazivanju filmova,već u martu 1897. godine snimio je prve filmske kadrove na tlu Srbije: Kalemegdansku šetnju,Tramvajsku stanicu na Terazijama i Izlazak radnica iz Fabrike duvana.Ovi filmovi,nažalost,nisu sačuvani.
Sledećih godina Beograd i Srbiju posećivali su putujući kinematografi koji su po raznim iznajmljenim dvoranama i pod šatrama prikazivali filmove.Neki su filmskom kamerom zabeležili i predele i gradove Srbije,ali nijedan snimak nije sačuvan.Prvi Srbin koji se bavio prikazivanjem filmova bio je Stojan Nanić iz Zaječara,vlasnik “Prvog srpskog kinematografa”.Od 1900.godine prikazivao je filmove u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji.
Već početkom 20.veka bioskop u Srbiji postaje omiljena zabava naroda.
Najstariji film koji je sačuvan,a snimljen je u Srbiji načinili su Englezi Arnold Muir Vilson,počasni srpski konzul u Šefildu, i njegov snimatelj Frenk Moteršo.1904.godine oni su u Beogradu snimili film Krunisanje kralja Petra Prvog Karađorđevića i neke prizore iz Kraljeva,manastira Žiče i Novog Pazara. 1909.godine u Beogradu u hotelu “Pariz” otvoren je prvi stalni kinematograf.Nakon toga su se širom zemlje otvarali i drugi stalni bioskopi.Zanimljivo je da je u periodu pre Prvog svetskog rata u Srbiji radilo oko trideset stalnih bioskopa,a putujući kinematografi i dalje su bili aktivni.Najčešće su se prikazivali francuski filmovi,čije su kopije brzo stizale do Srbije,nekad i desetak dana nakon premijere u Parizu.
Prvi Srbin filmski producent bio je Svetozar Botorić,vlasnik bioskopa “Pariz” u Beogradu, koji je 1911. angažovao francuskog snimatelja Luja de Berija i otpočeo snimanja događaja u prestonici.Snimljeni su Svečana predaja starih i prijem novih zastava,Odlazak kralja,prestolonaslednika i princeze Jelene u Petrograd,a s jeseni iste godine snimljen je i prikazan prvi srpski igrani film ''Karađorđe''.To je bila istorijska drama o životu Đorđa Petrovića,vođe Prvog srpskog ustanka, koju je režirao poznati glumac Ilija Stanojević Čiča,dok su uloge tumačili glumci Srpskog narodnog pozorišta.
U Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca Beograd je postao najznačajniji filmski centar.Osnovana je Državna radionica za izradu filmova pri Ministarstvu narodnog zdravlja,ali njena aktivnost bila je kratkotrajna usled nedostatka sredstava.U Beogradu se otvaraju brojna filmska preduzeća,koja ipak ne uspevaju da se održe na tržištu.Vlasnici bioskopa bili su opterećeni porezima,a tržište je bilo preplavljeno jeftinim a dobrim inostranim filmovima,dok domaći film nije bio zaštićen. 1931. donet je Zakon o uređenju prometa filmova,a iste godine osnovan je “Jugoslovenski prosvetni film”,povlašćeno preduzeće za snimanje filmova. 1932. snimljen je film ''Sa verom u Boga'' Mihajla Al.Popovića koji je važio za najuspešniji srpski