07-06-2010, 10:43 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.
Dobar PR-ovac prije svega mora biti dobar komunikator, odnosno vješt govornik. Ukoliko ne vladate retorikom ili se ne namjeravate njome baviti onda ni posao PR-a nije za vas. Značaj govorništva, odnosno retorike potvrđen je još u vrijeme antičke Grčke, ali i mnogo prije. Retorika se kao predmet izučavala u školama i svaki čovjek u javnom životu morao se baviti retorikom. Aristotel je oko 400 godina prije nove ere napisao svoju čuvenu Retoriku koju mi danas slobodno možemo nazvati prvom knjigom za PR. Dobar PR-ovac mora poznavati pravila retorike i neverbalnog ponašanja. Mora znati kada i gdje kako govoriti, mora se znati prilagoditi slušateljima, biti uvjerljiv, zanimljiv, te natjerati one koji ga slušaju da prime njegovu poruku, odnosno da ona utječe na njih
Govor je osnovno komunikacijsko sredstvo među ljudima. Pojavnom smislenog komuniciranja počinju se širiti i prve informacije među ljudima. U ovom seminarskom radu bit će govora o retorici koja se razvila u epohi interpersonalnog ili direktnog govora, dok još nije postojalo pismo, ali se vremenom razvijala i ima veliki značaj, te se izučava i danas.
U antičkoj Grčkoj govor je dobio obilježje službene komunikacije, te su se mnogi ljudi bavili izučavanjem govora. Sposobnost govorenja postaje vrlo važna ne samo u društvenom angažiranju već je i preduvjet za uspješnu karijeru.
Retorika je pojam koji se razvijao vremenom, ali za nas je vrlo važno izučavanje njegovog nastanka i razvoja, upravo zbog toga što su u samim počecima razvoja retorike stvorena pravila i djelovali govornici koji su značajni i danas i čije se teorije primjenjuju i razvijaju u našem dobu. Retorika je istodobno i znanost i umjetnost, te je mnogi nazivaju „umjetnost govorenja“. U antičkoj Grčkoj ona se više smatrala znanošću, te ćemo vidjeti da je za prakticiranje retorike potrebno poznavanje mnogih disciplina, te da postoje mnoga pravila i etape kojih se moramo pridržavati.
Bavit ćemo se pojmom retorike i razlozima njenog nastanka i razvoja, te velikim govornicima koji su živjeli u različitim razdobljima . Posebno ćemo se zadržati na značaju govorništva za PR.
POJAM RETORIKE
Da bismo bolje shvatili o čemu je riječ na samom početku ćemo definirati pojmove retorike i PR-a. Retorika (grč. ῥήτωρ, govornik, orator; lat oro, orare-obraćati se nekom, govoriti.) ili govorništvo općenito je umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika. Retorika je termin nastao u 5. st. pne, te su je u antici definirali na različite načine. Za Koraksa ona je „sredstvo uvjeravanja riječima“, za Protagoru „ retorika znači slabije stvari učiniti jačima“ (Platon, Gorgija 453a), za Platona „retorika je jedna vrsta duhovnog vodstva kroz riječi“ (Platon, Fedra 251a), dok je za Aristotela „Retorika sposobnost iznalaženja uvjerljivog.“
Postoje mnogobrojne definicije retorike i u antičkoj Grčkoj su vođene polemike oko to što je ona i koji je cilj njenog proučavanja.
Retorika je inače najstarija disciplina koja se sustavno bavi jezikom.PR (Public Relations), odnosno odnosi s javnostima su svjesna, planirana i održiva aktivnost kojom se uspostavlja i održava međusobno razumijevanje između organizacije i okoline. PR- om su se ljudi bavili već od davnina, međutim tek u novije vrijeme PR postaje znanstvena disciplina.
Izučavanje retorike posebno je značajno u području prava i politike, budući da tu ne postoje konačna, već samo privremena i vjerovatna rješenja. Retoriku kao znanstvenu disciplinu možemo u potpunosti samo shvatiti ako proučavamo njenu historiju. U antičkoj Grčkoj ona je uvijek bila smatrana vještinom, a ne umjetnošću, otuda među grčkim muzama ne sjedni muza retorike. Međutim u novijem doba ona se definira i kao „umjetnost uvjeravanja koja funkcionira po pravilima koja se mogu naučiti“.
Govorništvo je kao jezično sredstvo utjecaja na slušaoce,odnosno pridobivanja ili odvraćanje istih od nečega staro koliko i sam govor. Ono je bilo najpodesnije za izražavanje misaonog stvaralaštva drevnih civilizacija. „Sva naša nova kultura zasniva se na grčkoj kulturu, mi smo starim Grcima obavezni za sva blaga koja naš život čine vrijednim življenja“
PRIRODNA RETORIKA
Govorništvo kao osmišljen i oblikovan način izražavanja čija je osnovna svrha uvjeravanje slušalaca za ono što se zagovara javlja se zajedno sa čovjekovim duhovnim stvaralačkim procesom. Nemoguće je u historiji utvrditi tačan trenutak nastanka govorništva.“ Međutim, moguće je razlikovati samouku ili prirodnu retoriku od učene ili umjetne retorike. Ovoj prvoj, odnosno prirodnoj retorici teško je ući u trag i vremenski i geografski.“ Prirodno govorništvo zastupaju u Homerovo doba kraljevi, a poslije umni državnici, koji su prirođenim darom govora u narodnoj skupštini stekli najveći ugled. Kao takvi se u Ateni spominju Temistoklo i Periklo. Za homerskog čovjeka ona je cilj čovjekov i dar bogova . Iako se u različitim dokumentima nalaze tragovi o njegovanom načinu govora i izraza u različitih starih mediteranskih i orijentalnih naroda, pogotovu kod stalnih dvorskih savjetnika, poslanika, svećenika i zagovornika različitih interesa, retorska vještina je djelo grčkoga duha. Govorništvo je uz ratnu vještinu, medicinu i muzičko obrazovanje bilo jedno od četiri obrazovna postulata grčke aristokracije. U septem artis (školama stare Grčke) jedan od sedam osnovnih predmeta koji su se izučavali, bila je retorika. Jer razvijajući demokraciju stari Grci su shvatili da osnovno oružje njihovih predstavnika političara mora biti uvjerljiv govor . Stoici, odnosno predstavnici stoičke škole su Homera smatrali ocem govorništva. Iako retorika ili govorništvo kao takvo postoji otkada i čovjekova potreba za javnim nastupima, ipak možemo slobodno reći da je Grčka majka ove discipline.
Dobar PR-ovac prije svega mora biti dobar komunikator, odnosno vješt govornik. Ukoliko ne vladate retorikom ili se ne namjeravate njome baviti onda ni posao PR-a nije za vas. Značaj govorništva, odnosno retorike potvrđen je još u vrijeme antičke Grčke, ali i mnogo prije. Retorika se kao predmet izučavala u školama i svaki čovjek u javnom životu morao se baviti retorikom. Aristotel je oko 400 godina prije nove ere napisao svoju čuvenu Retoriku koju mi danas slobodno možemo nazvati prvom knjigom za PR. Dobar PR-ovac mora poznavati pravila retorike i neverbalnog ponašanja. Mora znati kada i gdje kako govoriti, mora se znati prilagoditi slušateljima, biti uvjerljiv, zanimljiv, te natjerati one koji ga slušaju da prime njegovu poruku, odnosno da ona utječe na njih
Govor je osnovno komunikacijsko sredstvo među ljudima. Pojavnom smislenog komuniciranja počinju se širiti i prve informacije među ljudima. U ovom seminarskom radu bit će govora o retorici koja se razvila u epohi interpersonalnog ili direktnog govora, dok još nije postojalo pismo, ali se vremenom razvijala i ima veliki značaj, te se izučava i danas.
U antičkoj Grčkoj govor je dobio obilježje službene komunikacije, te su se mnogi ljudi bavili izučavanjem govora. Sposobnost govorenja postaje vrlo važna ne samo u društvenom angažiranju već je i preduvjet za uspješnu karijeru.
Retorika je pojam koji se razvijao vremenom, ali za nas je vrlo važno izučavanje njegovog nastanka i razvoja, upravo zbog toga što su u samim počecima razvoja retorike stvorena pravila i djelovali govornici koji su značajni i danas i čije se teorije primjenjuju i razvijaju u našem dobu. Retorika je istodobno i znanost i umjetnost, te je mnogi nazivaju „umjetnost govorenja“. U antičkoj Grčkoj ona se više smatrala znanošću, te ćemo vidjeti da je za prakticiranje retorike potrebno poznavanje mnogih disciplina, te da postoje mnoga pravila i etape kojih se moramo pridržavati.
Bavit ćemo se pojmom retorike i razlozima njenog nastanka i razvoja, te velikim govornicima koji su živjeli u različitim razdobljima . Posebno ćemo se zadržati na značaju govorništva za PR.
POJAM RETORIKE
Da bismo bolje shvatili o čemu je riječ na samom početku ćemo definirati pojmove retorike i PR-a. Retorika (grč. ῥήτωρ, govornik, orator; lat oro, orare-obraćati se nekom, govoriti.) ili govorništvo općenito je umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika. Retorika je termin nastao u 5. st. pne, te su je u antici definirali na različite načine. Za Koraksa ona je „sredstvo uvjeravanja riječima“, za Protagoru „ retorika znači slabije stvari učiniti jačima“ (Platon, Gorgija 453a), za Platona „retorika je jedna vrsta duhovnog vodstva kroz riječi“ (Platon, Fedra 251a), dok je za Aristotela „Retorika sposobnost iznalaženja uvjerljivog.“
Postoje mnogobrojne definicije retorike i u antičkoj Grčkoj su vođene polemike oko to što je ona i koji je cilj njenog proučavanja.
Retorika je inače najstarija disciplina koja se sustavno bavi jezikom.PR (Public Relations), odnosno odnosi s javnostima su svjesna, planirana i održiva aktivnost kojom se uspostavlja i održava međusobno razumijevanje između organizacije i okoline. PR- om su se ljudi bavili već od davnina, međutim tek u novije vrijeme PR postaje znanstvena disciplina.
Izučavanje retorike posebno je značajno u području prava i politike, budući da tu ne postoje konačna, već samo privremena i vjerovatna rješenja. Retoriku kao znanstvenu disciplinu možemo u potpunosti samo shvatiti ako proučavamo njenu historiju. U antičkoj Grčkoj ona je uvijek bila smatrana vještinom, a ne umjetnošću, otuda među grčkim muzama ne sjedni muza retorike. Međutim u novijem doba ona se definira i kao „umjetnost uvjeravanja koja funkcionira po pravilima koja se mogu naučiti“.
Govorništvo je kao jezično sredstvo utjecaja na slušaoce,odnosno pridobivanja ili odvraćanje istih od nečega staro koliko i sam govor. Ono je bilo najpodesnije za izražavanje misaonog stvaralaštva drevnih civilizacija. „Sva naša nova kultura zasniva se na grčkoj kulturu, mi smo starim Grcima obavezni za sva blaga koja naš život čine vrijednim življenja“
PRIRODNA RETORIKA
Govorništvo kao osmišljen i oblikovan način izražavanja čija je osnovna svrha uvjeravanje slušalaca za ono što se zagovara javlja se zajedno sa čovjekovim duhovnim stvaralačkim procesom. Nemoguće je u historiji utvrditi tačan trenutak nastanka govorništva.“ Međutim, moguće je razlikovati samouku ili prirodnu retoriku od učene ili umjetne retorike. Ovoj prvoj, odnosno prirodnoj retorici teško je ući u trag i vremenski i geografski.“ Prirodno govorništvo zastupaju u Homerovo doba kraljevi, a poslije umni državnici, koji su prirođenim darom govora u narodnoj skupštini stekli najveći ugled. Kao takvi se u Ateni spominju Temistoklo i Periklo. Za homerskog čovjeka ona je cilj čovjekov i dar bogova . Iako se u različitim dokumentima nalaze tragovi o njegovanom načinu govora i izraza u različitih starih mediteranskih i orijentalnih naroda, pogotovu kod stalnih dvorskih savjetnika, poslanika, svećenika i zagovornika različitih interesa, retorska vještina je djelo grčkoga duha. Govorništvo je uz ratnu vještinu, medicinu i muzičko obrazovanje bilo jedno od četiri obrazovna postulata grčke aristokracije. U septem artis (školama stare Grčke) jedan od sedam osnovnih predmeta koji su se izučavali, bila je retorika. Jer razvijajući demokraciju stari Grci su shvatili da osnovno oružje njihovih predstavnika političara mora biti uvjerljiv govor . Stoici, odnosno predstavnici stoičke škole su Homera smatrali ocem govorništva. Iako retorika ili govorništvo kao takvo postoji otkada i čovjekova potreba za javnim nastupima, ipak možemo slobodno reći da je Grčka majka ove discipline.