Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: KERAMIČKA ROBA
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
Maturski, maturalni, seminarski, diplomski i master radovi iz raznih oblasti.

Keramika dolazi od riječi keramikos (grčki: κεραμικός ) a ona je označavala glinu za lončarske predmete. Keramički materijali su složeni kemijski spojevi, koji sadržavaju kovine i anorganske elemente. Keramički materijali imaju mehanička i fizikalnih svojstava koja pokrivaju široko područje.

Granica između kovine i keramike se najlakše definira pomoću temperaturnog koeficijenta električne otpornosti. Kod keramičkih materijala ovaj koeficijent ima negativan predznak dok za kovine ima pozitivan predznak. Primjena keramike varira od keramičkih pločica, lončarske robe, cigle, odvodnih cijevi, posuđa, vatrostalnih materijala, magneta, električnih uređaja, vlakana do abrazivnih materijala. Keramički materijali nastaju pod uticajem visoke topline (pečenjem, taljenjem).

KERAMIČKA ROBA

Svojstva

Zbog svojih ionskih i kovalentnih veza, keramika je obično tvrda, krta, ima visoku temperaturu taljenja, nisku električnu i toplinske vodljivosti, dobru kemijsku i toplinsku stabilnost i visoku tlačnu čvrstoću. Keramike mogu biti jednostavni monofazni materijali ili složeni materijali. Najčešći tip monofazne keramike su aluminijev oksid Al2O3 i magnezijev oksid MgO. Složeni (višeslojni) keramički materijali su kordierit (magnezijijev alumosilikat), forsterit (magnezijijev silikat). Prema makrostrukturi postoje tri tipa keramike: kristalična sa staklenom matricom, kristalična (nekad se naziva holokristalna) i stakla

Primjena

Keramički materijali se imaju široku primjenu; od izrade građevinarskih opeka, crjepova, sanitarne opreme, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga ložišta, vjetrobrana i stakala vozila, svjećica motora, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih memorija. I svemirska letjelica Space Shuttle ima toplotnu izolaciju od 25 000 lakih poroznih keramičkih pločica, koje joj štite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.

Keramičke sirovine

Keramičke sirovine dijelimo na tri osnovne skupine:

- plastične sirovine (gline i kaolini); iz njih dobivamo uz dodatak vode masu, koja je prikladna za oblikovanje,
- neplastične sirovine (omekšivači, topila); pomoću njih određujemo osobine mase – njezino stezanje, poroznost, stabilnost, otpornost na promjene temperature, izgled glazure, itd.,
- sirovine za bojenje odnosno za glaziranje

Različitim doziranjem sirovina dobivamo proizvode s različitim svojstvima; oni, koji su otporniji na vodu odnosno imaju nižu sposobnost upijanja prikladni su i za oblaganje vanjskih podnih površina, a one koji su porozniji koristimo za unutarnje podne i zidne obloge. Ima omekšivača koji povećavaju poroznost proizvoda, ali i poboljšavaju otpornost na promjene u temperaturi i na udarce te smanjuju unutarnje napetosti.

Veličine koje izrađuje velika većina proizvođača su - pored klasičnih 10x20 i 20x20 centimetra, i veći formati od 30x30 i 40x40 centimetra.
Referentni URL