03-06-2010, 11:06 AM
Maturski, maturalni, seminarski, diplomski i master radovi iz audio sistema.
Glasnost pripada kategoriji osećaj intenziteta. Relacija stimulacije osećaja ne može da se konstruiše od samo primetnih varijacija intenziteta, već se mora dobiti iz drugih vrsta merenja. Vezano za glasnost, nivo glasnosti je takođe važno.
Subjektivni doživljaj jačine zvuka pri složenoj zvučnoj pobudi predstavlja rezultat superponiranih uticaja svih anatomskih i fizioloških osobina, ali i nekih psiholoških faktora koje deluju u kompleksnom procesu stvaranja zvučne slike. U odnosu na doživljaj jačine prostih sinusnih tonova, subjektivni doživljaj jačine kompleksnih zvukova je složenija pojava. On se u opštem slučaju ne može izvesti linearnom transformacijom iz skupa podatke o nivoima zvuka pojedinačni zvučnih komponenti koje deluju na uvo. Čak i pri dejstvu zvukova koji se sastoje od manjeg broja spektralnih komponenti subjektivni doživljaj jačine nije linearna kombinacija nivoa glasnosti pojedinačno prepoznatih komponenti, već rezultat zavisi od njihovih međusobnih odnosa na frekvencijskoj osi i relativnih intenziteta. Za kvantifikovanje subjektivnog doživljaja jačine složenih zvukova konvencijom je utvrđena veličina koja se naziva glasnost (loudnes). Jedinica glasnosti je son, a uobičajena oznaka za glasnost je s. Glasnost je potpuno subjektivna veličina, i podatako glasnosti nekog zvuka može se dobiti samo subjektivnim poređenjem sa nekim referentnim zvukom čija je glasnost poznata. Skala glasnosti je, po konvenciji, definisana vezivanjem za jednu referentnu tačku koja je objektivno merljiva. Usvojeno je da glasnosti od 1 sona odgovara jačina zvuka 40 fona. Na frekvenciji 1 kHz ovaj subjektivni nivo je egzaktno definisan i odgovara pobudi nivoa zvuka 40 dB.[6]
Postojala je potreba da skala na kojoj se izražava glasnost ima linearnu prirodu, što znači da udvostručavanje glasnosti, odnosno udvostručavanje subjektivnog doživljaja jačine zvuka, podrazumeva dvostruku vrednost u sonima. Zbog logaritamske prirode skale fona dvostruko veća subjektivna jačina čistih tonova zvuka ne znači dvostruku vrednost u fonima. Testovima je utvrđeno da subjektivni osećaj dvostruko jačeg zvuka zahteva povećanje jačine zvuka za oko 10 fona.[5]
Glasnost pripada kategoriji osećaj intenziteta. Relacija stimulacije osećaja ne može da se konstruiše od samo primetnih varijacija intenziteta, već se mora dobiti iz drugih vrsta merenja. Vezano za glasnost, nivo glasnosti je takođe važno.
Subjektivni doživljaj jačine zvuka pri složenoj zvučnoj pobudi predstavlja rezultat superponiranih uticaja svih anatomskih i fizioloških osobina, ali i nekih psiholoških faktora koje deluju u kompleksnom procesu stvaranja zvučne slike. U odnosu na doživljaj jačine prostih sinusnih tonova, subjektivni doživljaj jačine kompleksnih zvukova je složenija pojava. On se u opštem slučaju ne može izvesti linearnom transformacijom iz skupa podatke o nivoima zvuka pojedinačni zvučnih komponenti koje deluju na uvo. Čak i pri dejstvu zvukova koji se sastoje od manjeg broja spektralnih komponenti subjektivni doživljaj jačine nije linearna kombinacija nivoa glasnosti pojedinačno prepoznatih komponenti, već rezultat zavisi od njihovih međusobnih odnosa na frekvencijskoj osi i relativnih intenziteta. Za kvantifikovanje subjektivnog doživljaja jačine složenih zvukova konvencijom je utvrđena veličina koja se naziva glasnost (loudnes). Jedinica glasnosti je son, a uobičajena oznaka za glasnost je s. Glasnost je potpuno subjektivna veličina, i podatako glasnosti nekog zvuka može se dobiti samo subjektivnim poređenjem sa nekim referentnim zvukom čija je glasnost poznata. Skala glasnosti je, po konvenciji, definisana vezivanjem za jednu referentnu tačku koja je objektivno merljiva. Usvojeno je da glasnosti od 1 sona odgovara jačina zvuka 40 fona. Na frekvenciji 1 kHz ovaj subjektivni nivo je egzaktno definisan i odgovara pobudi nivoa zvuka 40 dB.[6]
Postojala je potreba da skala na kojoj se izražava glasnost ima linearnu prirodu, što znači da udvostručavanje glasnosti, odnosno udvostručavanje subjektivnog doživljaja jačine zvuka, podrazumeva dvostruku vrednost u sonima. Zbog logaritamske prirode skale fona dvostruko veća subjektivna jačina čistih tonova zvuka ne znači dvostruku vrednost u fonima. Testovima je utvrđeno da subjektivni osećaj dvostruko jačeg zvuka zahteva povećanje jačine zvuka za oko 10 fona.[5]