02-06-2010, 11:09 PM
Maturski, maturalni, seminarski, diplomski i master radovi iz menadžmenta.
Projektni menadžment je disciplina koja kombinira znanje, vještine, alate i tehnike potrebne kako bi uspješno ispunili projektne ciljeve. Za organizacije usmjerene na svoje kupce, znanja projektnog menadžmenta su ključna za konstantnu i efikasnu isporuku visoko kvalitetnih proizvoda i usluga.
Pritisci tržišta stalno traže od tvrtki da pronalaze nove načine za smanjenje troškova i povećanje profitabilnosti. Bez dosljednih i standardiziranih metoda upravljanja projektima, potrebno je otkrivati već otkriveno za svaki novi projekt čime se gubi vrijeme, rastu troškovi a time pada zarada.
Na današnjem, izrazito konkurentnom tržištu, zadovoljavanje i zadržavanje kupaca su važniji nego ikada, što nam ostavlja jako malo prostora za greške na projektima. Kvalitetnim upravljanjem projektima stvaramo poslovnu vrijednost. Primjenom softverskog sustava za dosljedno i standardizirano upravljanje projektima kroz cijelu organizaciju promičete pravovremenu isporuku proizvoda i usluga, uz dogovorenu kvalitetu i unutar zadanog budžeta čime vaša tvrtka postaje konkurentnija na tržištu. Pažljivim praćenjem stanja na projektima biti ćete u prilici na vrijeme prepoznati probleme u koje vaši projekti ulaze te adekvatno reagirati.
Korištenjem standardiziranih metoda lakše će te prepoznati glavne snage i slabosti vaših projekata te kontinuiranim poboljšanjem procesa upravljanja projektima postići niže troškove, veću kvalitetu i bržu isporuku.
Neizvesnosti i rizici su neizbežni u svakom projektu. Projektni menadžment je zapravo upravljanje rizicima, jer je jedan od osnovnih ciljeva projektnog menadžmenta savladati različite neizvesnosti kojima je izložen svaki projekt. Neizvesnost se definiše kao „nedostatak informacija, znanja ili nerazumevanje u vezi rezultata neke aktivnosti, odluke ili događaja“. Vođe projekta konstantno pate od nedostatka informacija, znanja i nerazumevanja. Neizvesnost zapravo određuje sve ostalo.
Rizik je, u stvari, mera količine postojeće neizvesnosti, a količina rizika je direktno vezana za informacije, kao što je to prikazano na slici 1. To nije baš ono što većina od nas misli o riziku u svakodnevnim situacijama, ali u svetu upravljanja projektima rizik se primarno odnosi na našu mogućnost da predvidimo određene rezultate sa određenom sigurnošću.
Faze u razvoju projekta
Planiranje projekta
Proces planiranja započinje definiranjem općeg i specifičnih cilj (eva) te oblikovanje tih ciljeva u precizne projektne zahtjeve. Nakon definiranih ciljeva spremni smo definirati ukupni obuhvat projekta tj.. ono ukupno što želimo projektom ostvariti (ni manje ni više). Kod definiranja obuhvata moramo razmotriti ograničenja koja su stavljena pred nas kao i određene pretpostavke koje sa sobom uvijek nose dozu rizika kod preciznijeg planiranja.
U početnoj fazi ovog procesa vrši se definiranje ciljeva, kao i mjere i akcije koje su neophodne za postizanje definiranih ciljeva. Značaj ove faze je veliki i višestruk. U okviru planiranja vrši se i predviđanje budućih aktivnosti i događaja, ali uzima se u obzir i mogućnost iznenadnih promjena, tj.. planiranje mora biti fleksibilno.
Smisao planiranja je smanjenje neizvjesnosti i rizika koji su prisutni u budućnosti, tako da planiranje obuhvaća i predviđanje. Na temelju predviđanja, vrši se planiranje u kom pravcu usmjeriti organizaciju radi postizanja što bolje pozicije u okruženju. Na temelju planiranja, izrađuje se plan u kojem su definirane akcije koje treba provesti. Ovi planovi svibnju karakteristiku fleksibilnosti, u skladu s procesom planiranja iz kojeg proizilaze.
Planiranje je kontinuirani proces s ciljem da se osiguraju aktualni planovi koji prate promjene koje se uzimaju u obzir i kod već konstruiranih planova. Za izradu planova postoji utvrđeni postupak radi postizanja kvalitete. Ovisno od kriterija, postoji nekoliko osnovnih vrsta planova. Ako je kriterij vrijeme, tada da imamo sljedeću podjelu:
• dugoročni
• srednjoročni i
• kratkoročni.
Nakon planiranja nastupa organiziranje, tj.. formiranje organizacijske strukture koja će omogućiti realizaciju planiranih ciljeva i zadataka iz prethodne faze. Ovo je veoma bitan potproces, koji se mora uraditi što učinkovitije. Neophodno je da postavljena organizaciona struktura osigurati da svi dijelovi organizacije budu skladni i omoguće što bolje ostvarivanje ciljeva. Znači, ova faza omogućuje realizaciju onog što je definirano u fazi planiranja.
Zbog svoje složenosti, neophodno je da se organiziranje odvija po standardima i unaprijed propisanim procedurama da bi bilo što učinkovitije.
Ovaj proces organiziranja podrazumijeva uspostavljanje organizacijske strukture poduzeća, sastavljenih od organizacijskih jedinica za pojedine vrste poslova. Planiranje projekta je vrlo često zanemaren dio samog procesa i ne posvećujemo su dovoljno pažnje. Takvim pristupom već u samom startu smanjujemo šanse za uspješnu realizaciju našeg projekta.
Istraživanje eksternog okruženja provode sručnjaci organizacije i to prije svega marketer. Ovo istrživanje podrazumijeva istraživanje operativnog okruženja (Međunarodna faktori, ponuda, kupci, konkurencija i dobavljči) i općeg okruženja (socijalna politička, pravna, tehnološka, ekonomska komponenta) organizacije. Uz pomoć različitih metoda i tehnika
Projektni menadžment je disciplina koja kombinira znanje, vještine, alate i tehnike potrebne kako bi uspješno ispunili projektne ciljeve. Za organizacije usmjerene na svoje kupce, znanja projektnog menadžmenta su ključna za konstantnu i efikasnu isporuku visoko kvalitetnih proizvoda i usluga.
Pritisci tržišta stalno traže od tvrtki da pronalaze nove načine za smanjenje troškova i povećanje profitabilnosti. Bez dosljednih i standardiziranih metoda upravljanja projektima, potrebno je otkrivati već otkriveno za svaki novi projekt čime se gubi vrijeme, rastu troškovi a time pada zarada.
Na današnjem, izrazito konkurentnom tržištu, zadovoljavanje i zadržavanje kupaca su važniji nego ikada, što nam ostavlja jako malo prostora za greške na projektima. Kvalitetnim upravljanjem projektima stvaramo poslovnu vrijednost. Primjenom softverskog sustava za dosljedno i standardizirano upravljanje projektima kroz cijelu organizaciju promičete pravovremenu isporuku proizvoda i usluga, uz dogovorenu kvalitetu i unutar zadanog budžeta čime vaša tvrtka postaje konkurentnija na tržištu. Pažljivim praćenjem stanja na projektima biti ćete u prilici na vrijeme prepoznati probleme u koje vaši projekti ulaze te adekvatno reagirati.
Korištenjem standardiziranih metoda lakše će te prepoznati glavne snage i slabosti vaših projekata te kontinuiranim poboljšanjem procesa upravljanja projektima postići niže troškove, veću kvalitetu i bržu isporuku.
Neizvesnosti i rizici su neizbežni u svakom projektu. Projektni menadžment je zapravo upravljanje rizicima, jer je jedan od osnovnih ciljeva projektnog menadžmenta savladati različite neizvesnosti kojima je izložen svaki projekt. Neizvesnost se definiše kao „nedostatak informacija, znanja ili nerazumevanje u vezi rezultata neke aktivnosti, odluke ili događaja“. Vođe projekta konstantno pate od nedostatka informacija, znanja i nerazumevanja. Neizvesnost zapravo određuje sve ostalo.
Rizik je, u stvari, mera količine postojeće neizvesnosti, a količina rizika je direktno vezana za informacije, kao što je to prikazano na slici 1. To nije baš ono što većina od nas misli o riziku u svakodnevnim situacijama, ali u svetu upravljanja projektima rizik se primarno odnosi na našu mogućnost da predvidimo određene rezultate sa određenom sigurnošću.
Faze u razvoju projekta
Planiranje projekta
Proces planiranja započinje definiranjem općeg i specifičnih cilj (eva) te oblikovanje tih ciljeva u precizne projektne zahtjeve. Nakon definiranih ciljeva spremni smo definirati ukupni obuhvat projekta tj.. ono ukupno što želimo projektom ostvariti (ni manje ni više). Kod definiranja obuhvata moramo razmotriti ograničenja koja su stavljena pred nas kao i određene pretpostavke koje sa sobom uvijek nose dozu rizika kod preciznijeg planiranja.
U početnoj fazi ovog procesa vrši se definiranje ciljeva, kao i mjere i akcije koje su neophodne za postizanje definiranih ciljeva. Značaj ove faze je veliki i višestruk. U okviru planiranja vrši se i predviđanje budućih aktivnosti i događaja, ali uzima se u obzir i mogućnost iznenadnih promjena, tj.. planiranje mora biti fleksibilno.
Smisao planiranja je smanjenje neizvjesnosti i rizika koji su prisutni u budućnosti, tako da planiranje obuhvaća i predviđanje. Na temelju predviđanja, vrši se planiranje u kom pravcu usmjeriti organizaciju radi postizanja što bolje pozicije u okruženju. Na temelju planiranja, izrađuje se plan u kojem su definirane akcije koje treba provesti. Ovi planovi svibnju karakteristiku fleksibilnosti, u skladu s procesom planiranja iz kojeg proizilaze.
Planiranje je kontinuirani proces s ciljem da se osiguraju aktualni planovi koji prate promjene koje se uzimaju u obzir i kod već konstruiranih planova. Za izradu planova postoji utvrđeni postupak radi postizanja kvalitete. Ovisno od kriterija, postoji nekoliko osnovnih vrsta planova. Ako je kriterij vrijeme, tada da imamo sljedeću podjelu:
• dugoročni
• srednjoročni i
• kratkoročni.
Nakon planiranja nastupa organiziranje, tj.. formiranje organizacijske strukture koja će omogućiti realizaciju planiranih ciljeva i zadataka iz prethodne faze. Ovo je veoma bitan potproces, koji se mora uraditi što učinkovitije. Neophodno je da postavljena organizaciona struktura osigurati da svi dijelovi organizacije budu skladni i omoguće što bolje ostvarivanje ciljeva. Znači, ova faza omogućuje realizaciju onog što je definirano u fazi planiranja.
Zbog svoje složenosti, neophodno je da se organiziranje odvija po standardima i unaprijed propisanim procedurama da bi bilo što učinkovitije.
Ovaj proces organiziranja podrazumijeva uspostavljanje organizacijske strukture poduzeća, sastavljenih od organizacijskih jedinica za pojedine vrste poslova. Planiranje projekta je vrlo često zanemaren dio samog procesa i ne posvećujemo su dovoljno pažnje. Takvim pristupom već u samom startu smanjujemo šanse za uspješnu realizaciju našeg projekta.
Istraživanje eksternog okruženja provode sručnjaci organizacije i to prije svega marketer. Ovo istrživanje podrazumijeva istraživanje operativnog okruženja (Međunarodna faktori, ponuda, kupci, konkurencija i dobavljči) i općeg okruženja (socijalna politička, pravna, tehnološka, ekonomska komponenta) organizacije. Uz pomoć različitih metoda i tehnika