01-06-2010, 07:12 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz medicine.
Skeletna muskulatura koja daje spoljnu formu tela i vrši sve njegove pokrete, sačinjava oko 40 odsto vaše telesne težine. Kod dobro treniranih atleta čak i preko polovine. Dakle radi se o impozantnoj mišićnoj masi, čija je funkcija izuzetno važna za većinu životno neophodnih procesa koji se neprekidno odigravaju u našem organizmu. Tako je poznati fiziolog J. Pavlov konstatovao da je “mišićni sistem akumulator energije organizma i aktivator nervne, srčano-sudovne i disajne funkcije”. Broj skeletnih, poprečno prugastih mišića (ovi mišići posmatrani pod mikroskopom imaju tamne i svetle poprečne pruge) iznosi po Ajzeru 327 parnih i 2 neparna, dakle, ukupno 656 mišića! Kad govorimo o muskulaturi, mi ne mislimo na glatku ili srčanu muskulaturu niti o onim poprečno-prugastim mišićima koji su u vezi sa delovima digestivnog trakta. Mi, jednostavno, mislimo na one mišiće koji idu od kosti do kosti.
Svi skeletni mišići se sastoje iz mišićnih vlakana koja imaju sposobnost grčenja (kontrahovanja). Ova vlakna su dosta duga (5-20cm), sa zaobljenim ili zašiljenim krajevima, koji su slobodni ili se vezuju za tetive. Svako mišićno vlakno sastoji se od veoma tanke, prozirne i elastične vezivne opne, koja ga odvaja od drugog vlakna, takozvane sarkoleme, velikog broja sitnih mišićnih vlakanaca (fibrila) između kojih se nalazi belančevinasta masa-sarkoplazma i mnoštvo jedara. Ako gledamo jedan mišić malo pobliže, možemo da primetimo, da je sastavljen iz manjih i većih snopova koji su odvojeni ili spojeni vezivnom opnom. Najpre nailazimo na već spomenutu sarkolemu, koja obavija svako vlakno. U toj ovojnici se nalaze živci i krvni sudovi mišićnog vlakna, koji imaju presudan značaj za funkciju i metabolizam (razmenu materija) u vlaknu. Više ovakvih mišićnih vlakana se skuplja u jedan snop, koji je obavijen jednom jačom ovojnicom (unutrašnjim perimizijumom). Više ovakvih snopova su povezani u veći, sekundarni snop, koji je obavijen takođe jednom vezivnom ovojnicom. Ova i ona prethodna ovojnica produžavaju se izvan tela mišića i na njegoviim krajevima se nastavljaju kao tetive kojima je mišić povezan sa kostima i drugim mišićem. Međutim, i čitav niz ovih sekundarnih snopova obavijen je jednom rastresitom opnom od vezivnog tkiva-spoljnim perimizijumom. Treba jos napomenuti da se često više mišića povezuju jednom vrlo čvrstom ovojnicom u posebnu mišićnu grupu. Ta ovojnica se zove fascija i ona omogućava nizu mišića da deluju kao jedna jedinstvena celina.
Kod svakog mišića razlikujemo njegovo polazište ili glavu, srednji deo ili trbuh i deo na kojem se nalazi hvatište ili rep. Rep je obično pomičan mada se može desiti da glava bude pomična a rep fiksiran. No, to se ređe dešava. Rep se redovno završava tetivom. Može, međutim, postojati tetiva i na polaznom i na završnom kraju. Ako pogledamo mišiće s’ obzirom na njihova polazišta, videćemo da neki od njih imaju dve, tri ili više glava. To su, recimo, dvoglavi mišić nadlaktice (m. biceps brachii), troglavi mišić nadlaktice (m. triceps brachii), četvoroglavi mišić buta (m. quadriceps femoris), itd. Drugi, pak, imaju po dve ili više tetiva, treći po dva ili više trbuha. Za našu praksu je veoma važna i klasifikacija mišića s’ obzirom na to preko koliko zglobova prelaze. Tako razlikujemo jednozglobne, dvozglobne ili višezglobne mišiće. Jednozglobni vrše pokrete samo u jednom zglobu, kao recimo, m. brachialis koji se nalazi ispod m. biceps brachii-a i koji pregiba zglob lakta. Drugi, kao m. biceps brachii, prelaze preko dva zgloba, zgloba ramena i lakta, i vrše pregibanja u oba zgloba, itd. Sve ovo moramo imati u vidu prilikom određivanja specifičnih vežbi za razvoj pojedinih mišićnih grupa. S’ obzirom na oblik, mišiće možemo da razlikujemo kao: vretenaste (mišić koji je i na jednom i na drugom kraju stanjen i liči na vreteno), zatim one koji liče na polovinu ptičjeg pera (mišić kojem se mišićne niti hvataju samo na jednu stranu tetive), peraste (kojima se mišićne niti hvataju na obe stane tetive). Imamo zatim mišića koji imaju u sredini trbuh, a na oba kraja završavaju se tetivno. Zatim, tu su široki, pločasti mišići. Oni se ne završavaju običnom tetivom-jer bi bila preuska za tako široke mišiće-već prelaze u široku fibroznu ploču (aponeurozu). Imamo i takvih mišića koji su na svom putu prekinuti jednim delom fibroznog tkiva. Nalazimo ih kod pravog trbušnog mišića (m. rectus abdominis).
Svi ovi razni oblici mišića su uslovljeni raznovrsnošću zadataka koje imaju da izvršavaju. Ako nam je potrebna velika amplituda pokreta, a ne toliko velika snaga pokreta, imaćemo na tom mestu već od prirode “darovan” vretenasti mišić. Ako nam je potrebna veća snaga a manja amplituda, perasti mišić (kao na listu potkolenice), itd. Skeletni mišići sadrže 72-80 odsto vode i 20-25 odsto suvog ostatka. Belančevine obrazuju 85 odsto suvog ostatka, ostalih 15 odsto sačinjavaju razne azotne i bezazotne materije, fosforna jedinjenja, lipoidi (masti) i mineralne soli. U mišiću razlikujemo strukturne belančevine i belančevine mišićne plazme. Od prvih (miozin, aktin, aktomiozin, miostromin) izgrađeni su kontraktilni fibrili (vlakna koja učestvuju u grčenju mišića) i belančevinasti skelet mišića. Drugi su razliciti fermenti, koji omogućuju razmenu materija u samom mišiću. U mišiću se nalazi i belančevinasti pigment-mioglobin, blizak hemoglobinu krvi, koji učestvuje u disanju mišića. Takođe se u mišiću nalazi i niz azotnih materija, glikogen, lipoidi (fosfatidi, holesterin) i mineralne soli.
Skeletna muskulatura koja daje spoljnu formu tela i vrši sve njegove pokrete, sačinjava oko 40 odsto vaše telesne težine. Kod dobro treniranih atleta čak i preko polovine. Dakle radi se o impozantnoj mišićnoj masi, čija je funkcija izuzetno važna za većinu životno neophodnih procesa koji se neprekidno odigravaju u našem organizmu. Tako je poznati fiziolog J. Pavlov konstatovao da je “mišićni sistem akumulator energije organizma i aktivator nervne, srčano-sudovne i disajne funkcije”. Broj skeletnih, poprečno prugastih mišića (ovi mišići posmatrani pod mikroskopom imaju tamne i svetle poprečne pruge) iznosi po Ajzeru 327 parnih i 2 neparna, dakle, ukupno 656 mišića! Kad govorimo o muskulaturi, mi ne mislimo na glatku ili srčanu muskulaturu niti o onim poprečno-prugastim mišićima koji su u vezi sa delovima digestivnog trakta. Mi, jednostavno, mislimo na one mišiće koji idu od kosti do kosti.
Svi skeletni mišići se sastoje iz mišićnih vlakana koja imaju sposobnost grčenja (kontrahovanja). Ova vlakna su dosta duga (5-20cm), sa zaobljenim ili zašiljenim krajevima, koji su slobodni ili se vezuju za tetive. Svako mišićno vlakno sastoji se od veoma tanke, prozirne i elastične vezivne opne, koja ga odvaja od drugog vlakna, takozvane sarkoleme, velikog broja sitnih mišićnih vlakanaca (fibrila) između kojih se nalazi belančevinasta masa-sarkoplazma i mnoštvo jedara. Ako gledamo jedan mišić malo pobliže, možemo da primetimo, da je sastavljen iz manjih i većih snopova koji su odvojeni ili spojeni vezivnom opnom. Najpre nailazimo na već spomenutu sarkolemu, koja obavija svako vlakno. U toj ovojnici se nalaze živci i krvni sudovi mišićnog vlakna, koji imaju presudan značaj za funkciju i metabolizam (razmenu materija) u vlaknu. Više ovakvih mišićnih vlakana se skuplja u jedan snop, koji je obavijen jednom jačom ovojnicom (unutrašnjim perimizijumom). Više ovakvih snopova su povezani u veći, sekundarni snop, koji je obavijen takođe jednom vezivnom ovojnicom. Ova i ona prethodna ovojnica produžavaju se izvan tela mišića i na njegoviim krajevima se nastavljaju kao tetive kojima je mišić povezan sa kostima i drugim mišićem. Međutim, i čitav niz ovih sekundarnih snopova obavijen je jednom rastresitom opnom od vezivnog tkiva-spoljnim perimizijumom. Treba jos napomenuti da se često više mišića povezuju jednom vrlo čvrstom ovojnicom u posebnu mišićnu grupu. Ta ovojnica se zove fascija i ona omogućava nizu mišića da deluju kao jedna jedinstvena celina.
Kod svakog mišića razlikujemo njegovo polazište ili glavu, srednji deo ili trbuh i deo na kojem se nalazi hvatište ili rep. Rep je obično pomičan mada se može desiti da glava bude pomična a rep fiksiran. No, to se ređe dešava. Rep se redovno završava tetivom. Može, međutim, postojati tetiva i na polaznom i na završnom kraju. Ako pogledamo mišiće s’ obzirom na njihova polazišta, videćemo da neki od njih imaju dve, tri ili više glava. To su, recimo, dvoglavi mišić nadlaktice (m. biceps brachii), troglavi mišić nadlaktice (m. triceps brachii), četvoroglavi mišić buta (m. quadriceps femoris), itd. Drugi, pak, imaju po dve ili više tetiva, treći po dva ili više trbuha. Za našu praksu je veoma važna i klasifikacija mišića s’ obzirom na to preko koliko zglobova prelaze. Tako razlikujemo jednozglobne, dvozglobne ili višezglobne mišiće. Jednozglobni vrše pokrete samo u jednom zglobu, kao recimo, m. brachialis koji se nalazi ispod m. biceps brachii-a i koji pregiba zglob lakta. Drugi, kao m. biceps brachii, prelaze preko dva zgloba, zgloba ramena i lakta, i vrše pregibanja u oba zgloba, itd. Sve ovo moramo imati u vidu prilikom određivanja specifičnih vežbi za razvoj pojedinih mišićnih grupa. S’ obzirom na oblik, mišiće možemo da razlikujemo kao: vretenaste (mišić koji je i na jednom i na drugom kraju stanjen i liči na vreteno), zatim one koji liče na polovinu ptičjeg pera (mišić kojem se mišićne niti hvataju samo na jednu stranu tetive), peraste (kojima se mišićne niti hvataju na obe stane tetive). Imamo zatim mišića koji imaju u sredini trbuh, a na oba kraja završavaju se tetivno. Zatim, tu su široki, pločasti mišići. Oni se ne završavaju običnom tetivom-jer bi bila preuska za tako široke mišiće-već prelaze u široku fibroznu ploču (aponeurozu). Imamo i takvih mišića koji su na svom putu prekinuti jednim delom fibroznog tkiva. Nalazimo ih kod pravog trbušnog mišića (m. rectus abdominis).
Svi ovi razni oblici mišića su uslovljeni raznovrsnošću zadataka koje imaju da izvršavaju. Ako nam je potrebna velika amplituda pokreta, a ne toliko velika snaga pokreta, imaćemo na tom mestu već od prirode “darovan” vretenasti mišić. Ako nam je potrebna veća snaga a manja amplituda, perasti mišić (kao na listu potkolenice), itd. Skeletni mišići sadrže 72-80 odsto vode i 20-25 odsto suvog ostatka. Belančevine obrazuju 85 odsto suvog ostatka, ostalih 15 odsto sačinjavaju razne azotne i bezazotne materije, fosforna jedinjenja, lipoidi (masti) i mineralne soli. U mišiću razlikujemo strukturne belančevine i belančevine mišićne plazme. Od prvih (miozin, aktin, aktomiozin, miostromin) izgrađeni su kontraktilni fibrili (vlakna koja učestvuju u grčenju mišića) i belančevinasti skelet mišića. Drugi su razliciti fermenti, koji omogućuju razmenu materija u samom mišiću. U mišiću se nalazi i belančevinasti pigment-mioglobin, blizak hemoglobinu krvi, koji učestvuje u disanju mišića. Takođe se u mišiću nalazi i niz azotnih materija, glikogen, lipoidi (fosfatidi, holesterin) i mineralne soli.