01-06-2010, 07:04 PM
Dante je svoje delo nazvao samo Komedija držeći se tadašnjih shvatanja da su tragedije dela koja počnu tragično i tragično se završe, a komedije dela koja tragično počinju a završavaju se srećno:
" ...Na početku ona je zastrašujuća i smrdljiva, jer govori o Paklu, ali ima dobar kraj, poželjan i prijatan, jer govori o Raju...".
Epitet Božanstvena pojavljuje se prvi put kod Bokaca u njegovom delu o Danteovom životu ali se kao sastavni deo naslova izdanja uvodi 1555. godine.
Poema se sastoji od 14233 stiha u jedanaestercu i rimovanim tercinama, koje su lančano povezane. Podeljena je na tri dela: Pakao, Čistilište i Raj, sa po trideset tri pesme, s time što prvi deo odnosno Pakao, ima i uvodnu pesmu, dakle trideset četiri pesme odnosno ukupno sto pesama. Bazirana je na broju tri (simbol Svetog Trojstva) i savršenom broju deset. Simetrična je i unutrašnja podela: Pakao ima devet krugova i predvore, što čini deset delova. Čistilište ima devet delova (plaža, Predčistilište i sedam pojaseva), plus Zemaljski Raj, što takodje daje zbir deset. Raj ima devet neba, plus Empirej, sto opet čini deset. Svaki od tri dela poeme završava rečju zvezda. Svaka šesta pesma u tri dela poeme govori o politici, ali u sve širem smislu (na nivou Firence, pa Italije, Carstva). Duše grešnika razvrstane su u tri grupe, kao i duše pokajnika i duše blaženih. Tri zveri ometaju pesnika na početku puta. Tri vodiča ga vode na njegovom putu.
To je priča u prvom licu o putovanju kroz tri onozemaljska kraljevstva, započetom, kako neki smatraju, na Veliki petak 7. ili 8.aprila, odnosno po drugima 25. marta 1300. godine, na dan prvog Jubileja. Dante ima 35 godina i gubi se u šumi, a tri zveri ga sprečavaju da iz nje izadje. Pomaže mu Vergilije kao simbol razuma i vodi ga dobrim delom puta (kroz pakao i čistiliste), a zatim Beatrice i Sveti Bernard (kroz raj).
Dante je počeo da piše Pakao oko 1306-1307. godine (možda i 1304), a završava ga oko 1309-1310. Čistilište piše posle 1308, sve do 1315, a Raj posle 1316. pa skoro do 1321. godine.
JEZIK I STIL BOZANSTVENE KOMEDIJE
Jezik Bozanstvene komedije ima za osnovu toskanski, odnosno firentinski dijalekt, i to iskorišćen u svim elementima, pa su u upotrebi svakodnevne a ne samo akademske reči, narodni izrazi i žargoni. Uključuje galicizme i neologizme, odnosno reči koje je sam iskovao. Koristi oko petsto latinizama, posebno kada je ton kazivanja svečan ili učen.
Stilski je vrlo različit, već prema potrebi kazivanja. Može se reći da koristi veliku skalu stilova-od tragičnog do komičnog, od poniznog do svečanog, od grotesknog do narodnog. Kroz svoj plurilingvizam i pluristilizam Dante uspeva da pokaže stvarne mogućnosti vulgarnog, odnosno narodnog italijanskog jezika. Taj jezik je ušao u upotrebu tek koju deceniju ranije, a pre Dantea korišćen je samo za ljubavnu liriku, sa ponekim izuzetkom u religioznoj i didaktičkoj poeziji i u nekim proznim delima.
Dante se sa pravom smatra ocem italijanskog jezika, jer iako nije prvi koristio narodni jezik za pisanje, on ga je osposobio da se na njemu može napisati bilo koje književno delo. Pojava Danteovog dela značila je pobedu toskanskog dijalekta, koji postaje zajednički jezik svih Italijana. Instrument te pobede bio je trijumfalni uspeh Božanstvene komedije postignut kod široke publike. To je nova publika koju je Dante stvorio za sebe i za potonje pisce, a koja nije bila više ograničena samo na uske akademske krugove.
FILOZOFSKE OSNOVE "BOŽANSTVENE KOMEDIJE"
U filozofskom smislu Dante smatra da je postojbina duše nebo, odakle ona silazi u nas. Dolazeći od Boga, ona ne zna ništa, ali ima dve osobine: razum i težnju, odnosno sposobnost da prima ono što joj se sviđa. Duša teži dobru, ali ne zna da razlikuje dobro. Neznanje rađa zabludu, zabluda rađa zlo. Zlo, odnosno greh, nalazi se u materiji, tj. u čulnom uživanju. Dobro se nalazi u duhu, a najviše dobro je Bog, tj. čisti duh. Čovek mora da se bori protiv tela i priklanja Bogu. Zato mu je dat razum iz koga se rađa slobodna volja i moralnost njegovog ponašanja. Dobro i zlo se razlikuju pomoću filozofije; ona je put ka dobru i moralnosti, a moralnost je etika. Za filozofiranje je potrebna ljubav, odnosno težnja, a prava sreća se postiže kontemplacijom istine. Biti filozof znači odupreti se strastima i zadovoljstvu, pobediti sebe samoga, naći duševni mir.
Čovečanstvo je zapalo u ropstvo čula zbog greha praroditelja, a razum i ljubav nisu bili dovoljni da ga spasu. Bog je zato uzeo ljudsko obličje u liku Isusa Hrista i iskupio ljudski greh stradanjem na krstu, tj. spasao je čovečanstvo. Zahvaljujući toj žrtvi razum je dobio vrednost zbog vere, ljubav zbog milosti, dok se uz filozofiju vezuje teologija. Spasenjem čovečanstva svaki je čovek stekao moć da se spasi uz božju pomoć. Vođen razumom i verom, ohrabren ljubavlju i milošću, on može da se oslobodi čula i uzdigne sve do Boga. Čovek se u zemnom svetu nalati u jednom od tri stanja o kojima govori moral: stanje greha, kajanja ili milosti. Pakao je slika zla, odnosno poroka.
Raj je slika dobra i vrline. Čistilište je prelaz od jednog do drugog stanja kroz pokajanje. A svako od nas nosi u sebi svoj pakao i svoj raj. Spasenje društva ide istim putem kao i spasenje pojedinaca. Društvo koje živi u anarhiji i neslozi rob je materije, jer živi u zabludi i neznanju. Kao što čovek ne može ići ka spasu ako ne pobedi telo, ni društvo ne može živeti u slozi dok se ne pokori jednom vladaru koji će obezbediti vladavinu zakona, odnosno razuma. Na ovim filozofskim osnovama Dante objedinjava sve znanje svoga doba iz metafizike, morala, politike, istorije, fizike, astronomije, etike, retorike, lingvistike itd.
" ...Na početku ona je zastrašujuća i smrdljiva, jer govori o Paklu, ali ima dobar kraj, poželjan i prijatan, jer govori o Raju...".
Epitet Božanstvena pojavljuje se prvi put kod Bokaca u njegovom delu o Danteovom životu ali se kao sastavni deo naslova izdanja uvodi 1555. godine.
Poema se sastoji od 14233 stiha u jedanaestercu i rimovanim tercinama, koje su lančano povezane. Podeljena je na tri dela: Pakao, Čistilište i Raj, sa po trideset tri pesme, s time što prvi deo odnosno Pakao, ima i uvodnu pesmu, dakle trideset četiri pesme odnosno ukupno sto pesama. Bazirana je na broju tri (simbol Svetog Trojstva) i savršenom broju deset. Simetrična je i unutrašnja podela: Pakao ima devet krugova i predvore, što čini deset delova. Čistilište ima devet delova (plaža, Predčistilište i sedam pojaseva), plus Zemaljski Raj, što takodje daje zbir deset. Raj ima devet neba, plus Empirej, sto opet čini deset. Svaki od tri dela poeme završava rečju zvezda. Svaka šesta pesma u tri dela poeme govori o politici, ali u sve širem smislu (na nivou Firence, pa Italije, Carstva). Duše grešnika razvrstane su u tri grupe, kao i duše pokajnika i duše blaženih. Tri zveri ometaju pesnika na početku puta. Tri vodiča ga vode na njegovom putu.
To je priča u prvom licu o putovanju kroz tri onozemaljska kraljevstva, započetom, kako neki smatraju, na Veliki petak 7. ili 8.aprila, odnosno po drugima 25. marta 1300. godine, na dan prvog Jubileja. Dante ima 35 godina i gubi se u šumi, a tri zveri ga sprečavaju da iz nje izadje. Pomaže mu Vergilije kao simbol razuma i vodi ga dobrim delom puta (kroz pakao i čistiliste), a zatim Beatrice i Sveti Bernard (kroz raj).
Dante je počeo da piše Pakao oko 1306-1307. godine (možda i 1304), a završava ga oko 1309-1310. Čistilište piše posle 1308, sve do 1315, a Raj posle 1316. pa skoro do 1321. godine.
JEZIK I STIL BOZANSTVENE KOMEDIJE
Jezik Bozanstvene komedije ima za osnovu toskanski, odnosno firentinski dijalekt, i to iskorišćen u svim elementima, pa su u upotrebi svakodnevne a ne samo akademske reči, narodni izrazi i žargoni. Uključuje galicizme i neologizme, odnosno reči koje je sam iskovao. Koristi oko petsto latinizama, posebno kada je ton kazivanja svečan ili učen.
Stilski je vrlo različit, već prema potrebi kazivanja. Može se reći da koristi veliku skalu stilova-od tragičnog do komičnog, od poniznog do svečanog, od grotesknog do narodnog. Kroz svoj plurilingvizam i pluristilizam Dante uspeva da pokaže stvarne mogućnosti vulgarnog, odnosno narodnog italijanskog jezika. Taj jezik je ušao u upotrebu tek koju deceniju ranije, a pre Dantea korišćen je samo za ljubavnu liriku, sa ponekim izuzetkom u religioznoj i didaktičkoj poeziji i u nekim proznim delima.
Dante se sa pravom smatra ocem italijanskog jezika, jer iako nije prvi koristio narodni jezik za pisanje, on ga je osposobio da se na njemu može napisati bilo koje književno delo. Pojava Danteovog dela značila je pobedu toskanskog dijalekta, koji postaje zajednički jezik svih Italijana. Instrument te pobede bio je trijumfalni uspeh Božanstvene komedije postignut kod široke publike. To je nova publika koju je Dante stvorio za sebe i za potonje pisce, a koja nije bila više ograničena samo na uske akademske krugove.
FILOZOFSKE OSNOVE "BOŽANSTVENE KOMEDIJE"
U filozofskom smislu Dante smatra da je postojbina duše nebo, odakle ona silazi u nas. Dolazeći od Boga, ona ne zna ništa, ali ima dve osobine: razum i težnju, odnosno sposobnost da prima ono što joj se sviđa. Duša teži dobru, ali ne zna da razlikuje dobro. Neznanje rađa zabludu, zabluda rađa zlo. Zlo, odnosno greh, nalazi se u materiji, tj. u čulnom uživanju. Dobro se nalazi u duhu, a najviše dobro je Bog, tj. čisti duh. Čovek mora da se bori protiv tela i priklanja Bogu. Zato mu je dat razum iz koga se rađa slobodna volja i moralnost njegovog ponašanja. Dobro i zlo se razlikuju pomoću filozofije; ona je put ka dobru i moralnosti, a moralnost je etika. Za filozofiranje je potrebna ljubav, odnosno težnja, a prava sreća se postiže kontemplacijom istine. Biti filozof znači odupreti se strastima i zadovoljstvu, pobediti sebe samoga, naći duševni mir.
Čovečanstvo je zapalo u ropstvo čula zbog greha praroditelja, a razum i ljubav nisu bili dovoljni da ga spasu. Bog je zato uzeo ljudsko obličje u liku Isusa Hrista i iskupio ljudski greh stradanjem na krstu, tj. spasao je čovečanstvo. Zahvaljujući toj žrtvi razum je dobio vrednost zbog vere, ljubav zbog milosti, dok se uz filozofiju vezuje teologija. Spasenjem čovečanstva svaki je čovek stekao moć da se spasi uz božju pomoć. Vođen razumom i verom, ohrabren ljubavlju i milošću, on može da se oslobodi čula i uzdigne sve do Boga. Čovek se u zemnom svetu nalati u jednom od tri stanja o kojima govori moral: stanje greha, kajanja ili milosti. Pakao je slika zla, odnosno poroka.
Raj je slika dobra i vrline. Čistilište je prelaz od jednog do drugog stanja kroz pokajanje. A svako od nas nosi u sebi svoj pakao i svoj raj. Spasenje društva ide istim putem kao i spasenje pojedinaca. Društvo koje živi u anarhiji i neslozi rob je materije, jer živi u zabludi i neznanju. Kao što čovek ne može ići ka spasu ako ne pobedi telo, ni društvo ne može živeti u slozi dok se ne pokori jednom vladaru koji će obezbediti vladavinu zakona, odnosno razuma. Na ovim filozofskim osnovama Dante objedinjava sve znanje svoga doba iz metafizike, morala, politike, istorije, fizike, astronomije, etike, retorike, lingvistike itd.