29-05-2010, 12:28 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni ,Masters i Diplomski radovi iz Ekonomije i Ekonomike.
Ulazak na nova tržišta može da bude postignut na različite načine.
Organizacija može da izvozi na inostrana tržišta, sklapa ugovorne sporazume u pogledu licencnog poslovanja, franšizinga, ugovorne proizvodnje i zajedničkih ulaganja, ili da donese odluku o direktnim inostranim investicijama. Svaki od načina nastupa na međunarodnom tržištu postavlja sopstvene, jedinstvene zahteve u pogledu organizacionih i finansijskih resursa. Veoma često, nastup na međunarodnim tržištima nije stvar izbora, već neophodnost radi zadržavanja konkurentnosti na novim i uspostavljenim tržištima. Organizacija koja razmatra međunarodnu strategiju suočava se sa dve odluke: 1. na koja tržišta ući – pitanje izbora tržišta i 2. Kako bi trebalo ući na izabrana tržišta – pitanje ulaska na tržište (Bradley, 2002)
PODSTICANJE MEĐUNARODNOG POSLOVANJA
Brojni istraživači nastoje da utvrde razloge kompanije da posluje na međunarodnom tržištu. Ključni faktor je vrsta i kvalitet menadžmenta. Neki istraživači smatraju da je dinamički menadžment važan kada kompanija počinje sa međunarodnim poslovanjem. Dugoročno, percepcije i stavovi menadžmenta su značajne pretpostavke za uspeh u izvozu. Takođe, menadžeri izvoznih kompanija obično imaju viši nivo formalnog obrazovanja i poznavanja stranih jezika u odnosu na menadžere neizvoznih kompanija. Slično,kompanije se mogu segmentirati u aktivne i pasivne, ili agresivne i neagresivne, pri čemu je ustanovljeno da su agresivne kompanije obično dugoročnije orijentisane i aktivne na većem broju tržišta.
Slika 1. pruža uvid u glavne podsticaje za međunarodno poslovanje. Oni se mogu podeliti u proaktivne i reaktivne podsticaje. Proaktivni podsticaji predstavljaju stimulanse koji utiču na strategijske promene u okviru kompanije. Reaktivni podsticaji utiču na kompaniju koja odgovara na promene u okruženju prilagođavanjem sopstvenog poslovanja. Drugim rečima, proaktivne kompanije posluju na međunarodnom tržištu jerto žele, dok reaktivne to moraju...
Sadržaj
1 Uvod 3
2 Podsticanje medjunarodnog poslovanja 3
2.1 Proaktivni podsticaji 4
2.2 Reaktivni podsticaji 4
3 Inicijatori promena 4
3.1 Interni inicijatori promena 4
3.2 Eksterni inicijatori promena 4
4 Strategije medjunarodnog poslovanja 4
5 Opšti načini ulaska na inostrano tržište 4
5.1 Faktori koji utiču na izbor načina ulaska na međunarodno tržište 4
5.2 Faktori koji utiču na ocenu alternativnih načina ulaska na međunarodno tržište 4
6 Zaključak 4
7 Literatura 4
Ulazak na nova tržišta može da bude postignut na različite načine.
Organizacija može da izvozi na inostrana tržišta, sklapa ugovorne sporazume u pogledu licencnog poslovanja, franšizinga, ugovorne proizvodnje i zajedničkih ulaganja, ili da donese odluku o direktnim inostranim investicijama. Svaki od načina nastupa na međunarodnom tržištu postavlja sopstvene, jedinstvene zahteve u pogledu organizacionih i finansijskih resursa. Veoma često, nastup na međunarodnim tržištima nije stvar izbora, već neophodnost radi zadržavanja konkurentnosti na novim i uspostavljenim tržištima. Organizacija koja razmatra međunarodnu strategiju suočava se sa dve odluke: 1. na koja tržišta ući – pitanje izbora tržišta i 2. Kako bi trebalo ući na izabrana tržišta – pitanje ulaska na tržište (Bradley, 2002)
PODSTICANJE MEĐUNARODNOG POSLOVANJA
Brojni istraživači nastoje da utvrde razloge kompanije da posluje na međunarodnom tržištu. Ključni faktor je vrsta i kvalitet menadžmenta. Neki istraživači smatraju da je dinamički menadžment važan kada kompanija počinje sa međunarodnim poslovanjem. Dugoročno, percepcije i stavovi menadžmenta su značajne pretpostavke za uspeh u izvozu. Takođe, menadžeri izvoznih kompanija obično imaju viši nivo formalnog obrazovanja i poznavanja stranih jezika u odnosu na menadžere neizvoznih kompanija. Slično,kompanije se mogu segmentirati u aktivne i pasivne, ili agresivne i neagresivne, pri čemu je ustanovljeno da su agresivne kompanije obično dugoročnije orijentisane i aktivne na većem broju tržišta.
Slika 1. pruža uvid u glavne podsticaje za međunarodno poslovanje. Oni se mogu podeliti u proaktivne i reaktivne podsticaje. Proaktivni podsticaji predstavljaju stimulanse koji utiču na strategijske promene u okviru kompanije. Reaktivni podsticaji utiču na kompaniju koja odgovara na promene u okruženju prilagođavanjem sopstvenog poslovanja. Drugim rečima, proaktivne kompanije posluju na međunarodnom tržištu jerto žele, dok reaktivne to moraju...
Sadržaj
1 Uvod 3
2 Podsticanje medjunarodnog poslovanja 3
2.1 Proaktivni podsticaji 4
2.2 Reaktivni podsticaji 4
3 Inicijatori promena 4
3.1 Interni inicijatori promena 4
3.2 Eksterni inicijatori promena 4
4 Strategije medjunarodnog poslovanja 4
5 Opšti načini ulaska na inostrano tržište 4
5.1 Faktori koji utiču na izbor načina ulaska na međunarodno tržište 4
5.2 Faktori koji utiču na ocenu alternativnih načina ulaska na međunarodno tržište 4
6 Zaključak 4
7 Literatura 4