29-05-2010, 12:38 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Definisanje pojma ličnost
Psihologija ličnosti izučava celinu psihičkog života i ponašanja i traži šta je zajedničko i karakteristično za ljude kada se njihov psihički život i ponašanje prate kao celina. Ličnost bi se mogla definisati kao način ponašanja karakterističan za pojedinu osobu. Proučavanje ponašanja pojedinca u celini i obraćanje pažnje na opšti način ponašanja ljudi i svakog pojedinca zadatak je psihologije ličnosti. Postoje tri glavne grupe problema psihologije ličnosti: pitanja prikazivanja i opisivanja ličnosti i strukture ličnosti, pitanja o dinamici ličnosti i problemi raznitka ličnosti.
Najpotpunija definicija ličnosti bila bi: kao jedinstvena organizacija osobina koja se formira uzajamnim delovanjem jedinke i sredine i određuje opšti, za pojedinca karakterističan način ponašanja.
Fenomenološka teorija ličnosti
Teorija o ličnosti koju je predstavio Karl Rogers predstavlja fenomenološku teoriju ličnosti. Ta je teorija u osnovi nastala iz Rogersove kliničke prakse i namenjena je tumačenju i objašnjenju psihološke terapije koju je Rogers nazvao terapijom orientisanom na klijenta (Client centered therapy). Teorija je, međutim, prerasla okvire terapeutskog postupka i postala je teorija ličnosti koja je izvanredno dobro prihvaćena u savremenoj psihologiji i psihološkoj praksi. Istaknute su karakteristike Rogersove fenomenološke teorije ličnosti naglašavanje i pažnja koju on pridaje pojmu o sebi ili svojemu >ja< i iskustvima i doživljajima koji su vezani za to svoje ja, u naglašavanju ljudskog iskustva i naglašavanju potrebe da svaki pojedinac funkcionise kao puno ljudsko biće.
Može se slobodno reći da je pozicija Carla Rogersa u mnogim temeljnim pitanjima o ljudskoj ličnosti i ljudskoj prirodi sasvim suprotna poziciji Freuda, iako je Rogers, kao i Freud, započeo svoj rad kao kliničar, koji većinu vremena provodi u individualnoj psihološkoj terapiji. O tom iskustvu on sam piše da je to: >...kontinuirano kliničko iskustvo s pojedincima koji sebe doživljavaju ili su doživljeni od drugih kao osobe kojima je potrebna osobna pomoć. Od 1928. kroz jedan period od skoro trideset godina ja sam vjerojatno svaki tjedan provodio između 15 do 20 sati, osim za vrijeme ferija, u nastojanju da razumijem i da budem od terapijske koristi tim pojedincima... Iz tih sati i iz mog odnosa s tim ljudima ja sam izvukao većinu svojih uvida koje imam o značenju terapije, dinamici međusobnih odnosa i o strukturi i funkcioniranju ličnosti< (Rogers, 1959, str. 188). Stoga je vrlo karakteristično i interesantno da su iz skoro slične prakse između Rogersa i Freuda stvorene dvije teorije koje su međusobno gotovo u svemu različite a u temelju i suprotne jedna drugoj.
Na osnovu svog dugotrajnog i bogatog kliničkog iskustva Rogers je došao do spoznaje da je čovek u srži i svojoj prirodi svrhovito biće koje ima određene ciljeve kojima teži u svom razvoju, da je ljudska priroda konstruktivna, da je čovek realistično stvorenje i pouzdano stvorenje. Čovek je po svojoj prirodi i osnovi pozitivno stvorenje, a njegovi ciljevi kojima teži u svom razvoju su aktualizacija vlastitog ja, aktualizacija sebe ili samoaktualizacija, postizanje zrelosti i socijalnosti. Rogers smatra da svaki pojedinac predstavlja aktivnu snagu ili energiju koja je orijentisana prema tim vlastitim ciljevima u budućnosti i da svaki pojedinac ima u sebi vlastitu orijentaciju. Čovek, prema tome, nije biće koje biva vučeno ili gurano od strane vanjskih ili unutarnjih snaga bez mogućnosti da utieče na taj proces i deluje na te uticaje...
S A D R Ž A J
1 Definisanje pojma ličnost 3
1.1 Fenomenološka teorija ličnosti 3
1.2 Tipovi temperamenta 6
2 Razvoj ličnosti 8
Vaspitno obrazovni postulati u sportskom treningu 13
Inicijativa 13
Samopoštovanje 13
Verbalna komunikacija 14
Eksploracija 14
Ne ponoviti grešku 14
Inventivnost 15
Oponentska pozicija 15
Plansko odlučivanje 15
Zaključak 18
Literatura 20
Definisanje pojma ličnost
Psihologija ličnosti izučava celinu psihičkog života i ponašanja i traži šta je zajedničko i karakteristično za ljude kada se njihov psihički život i ponašanje prate kao celina. Ličnost bi se mogla definisati kao način ponašanja karakterističan za pojedinu osobu. Proučavanje ponašanja pojedinca u celini i obraćanje pažnje na opšti način ponašanja ljudi i svakog pojedinca zadatak je psihologije ličnosti. Postoje tri glavne grupe problema psihologije ličnosti: pitanja prikazivanja i opisivanja ličnosti i strukture ličnosti, pitanja o dinamici ličnosti i problemi raznitka ličnosti.
Najpotpunija definicija ličnosti bila bi: kao jedinstvena organizacija osobina koja se formira uzajamnim delovanjem jedinke i sredine i određuje opšti, za pojedinca karakterističan način ponašanja.
Fenomenološka teorija ličnosti
Teorija o ličnosti koju je predstavio Karl Rogers predstavlja fenomenološku teoriju ličnosti. Ta je teorija u osnovi nastala iz Rogersove kliničke prakse i namenjena je tumačenju i objašnjenju psihološke terapije koju je Rogers nazvao terapijom orientisanom na klijenta (Client centered therapy). Teorija je, međutim, prerasla okvire terapeutskog postupka i postala je teorija ličnosti koja je izvanredno dobro prihvaćena u savremenoj psihologiji i psihološkoj praksi. Istaknute su karakteristike Rogersove fenomenološke teorije ličnosti naglašavanje i pažnja koju on pridaje pojmu o sebi ili svojemu >ja< i iskustvima i doživljajima koji su vezani za to svoje ja, u naglašavanju ljudskog iskustva i naglašavanju potrebe da svaki pojedinac funkcionise kao puno ljudsko biće.
Može se slobodno reći da je pozicija Carla Rogersa u mnogim temeljnim pitanjima o ljudskoj ličnosti i ljudskoj prirodi sasvim suprotna poziciji Freuda, iako je Rogers, kao i Freud, započeo svoj rad kao kliničar, koji većinu vremena provodi u individualnoj psihološkoj terapiji. O tom iskustvu on sam piše da je to: >...kontinuirano kliničko iskustvo s pojedincima koji sebe doživljavaju ili su doživljeni od drugih kao osobe kojima je potrebna osobna pomoć. Od 1928. kroz jedan period od skoro trideset godina ja sam vjerojatno svaki tjedan provodio između 15 do 20 sati, osim za vrijeme ferija, u nastojanju da razumijem i da budem od terapijske koristi tim pojedincima... Iz tih sati i iz mog odnosa s tim ljudima ja sam izvukao većinu svojih uvida koje imam o značenju terapije, dinamici međusobnih odnosa i o strukturi i funkcioniranju ličnosti< (Rogers, 1959, str. 188). Stoga je vrlo karakteristično i interesantno da su iz skoro slične prakse između Rogersa i Freuda stvorene dvije teorije koje su međusobno gotovo u svemu različite a u temelju i suprotne jedna drugoj.
Na osnovu svog dugotrajnog i bogatog kliničkog iskustva Rogers je došao do spoznaje da je čovek u srži i svojoj prirodi svrhovito biće koje ima određene ciljeve kojima teži u svom razvoju, da je ljudska priroda konstruktivna, da je čovek realistično stvorenje i pouzdano stvorenje. Čovek je po svojoj prirodi i osnovi pozitivno stvorenje, a njegovi ciljevi kojima teži u svom razvoju su aktualizacija vlastitog ja, aktualizacija sebe ili samoaktualizacija, postizanje zrelosti i socijalnosti. Rogers smatra da svaki pojedinac predstavlja aktivnu snagu ili energiju koja je orijentisana prema tim vlastitim ciljevima u budućnosti i da svaki pojedinac ima u sebi vlastitu orijentaciju. Čovek, prema tome, nije biće koje biva vučeno ili gurano od strane vanjskih ili unutarnjih snaga bez mogućnosti da utieče na taj proces i deluje na te uticaje...
S A D R Ž A J
1 Definisanje pojma ličnost 3
1.1 Fenomenološka teorija ličnosti 3
1.2 Tipovi temperamenta 6
2 Razvoj ličnosti 8
Vaspitno obrazovni postulati u sportskom treningu 13
Inicijativa 13
Samopoštovanje 13
Verbalna komunikacija 14
Eksploracija 14
Ne ponoviti grešku 14
Inventivnost 15
Oponentska pozicija 15
Plansko odlučivanje 15
Zaključak 18
Literatura 20