29-05-2010, 12:36 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Osiguranje je jedan oblik upravljanja rizikom, prvenstveno usmeren na smanjenje finansijskih gubitaka. Osiguranje je prenos rizika sa osiguranika na osiguravajuće društvo, uz plaćanje premije osiguranja.
Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravajuće društvo prenosi na reosiguravajuće društvo deo rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat plaća reosiguravajućem društvu premiju reosiguranja - direktno reosiguranje.
Osnovna logika osiguranja
Osiguranje je gospodarska delatnost kojom se prema načelima uzajamnosti i solidarnosti, udruživanjem finansijskih sredstava osiguranika, osigurava ekonomska zaštita imovine i osoba (i pravnog odnosa) od rizika koji ih ugrožavaju, u tom smislu što će osiguratelj , ako se ostvari osigurani slučaj, isplatiti iz tih sredstava naknadu štete ili osiguranu svotu osiguraniku ili trećoj osobi. Kod osiguranja do izravnavanja rizika dolazi unutar određenog društva za osiguranje, kod suosiguranja dolazi do vanjskog izravnavanja rizika (tzv. horizontalna, primarna ili direktna raspodjela rizika) između više lančano povezanih osiguratelja i jednog osiguranika, dok kod reosiguranja dolazi do vanjskog izravnanja rizika (tzv. vertikalna, sekundarna ili indirektna raspodjela rizika) između jednog osiguratelja i jednog (rjeđe) ili više (češće) reosiguratelja. S pravnog motrišta razlika između osiguranja i suosiguranja je samo kvantitativna, jer se u oba slučaja zasnivaju isti, po svojoj prirodi , pravni odnosi . Naime, na odnose jednog osiguranika i više osiguratelja (tj. suosiguratelja) primjenjuju se ista pravna pravila koja vrede za odgovarajuću vrstu osiguranja.
Osnovna ideja koja leži iza osiguranja je povezivanje rizika velikog broja sličnih agenata u jedan fond, tako da zakon verovatnoće/zakon velikih brojeva obezbedi da se samo relativno mali broj nepovoljnih događaja ostvari u jednoj godini. Trošak tog malog broja događaja može lako biti podnet od strane velikog vroja osiguranika. Na primer, pojedinci znaju da je rizik požara u njihovoj kući mali, ali ga se boje zato što bi posledice bile veoma nepovoljne; stoga su spremni da plate osiguranje protiv požara; osiguravajuća društva primaju uplatu premija zašto što znaju, a na osnovu statistike, da će se kod velike grupe agenata dogoditi mali broj požara; stoga je i osiguravajuća premija za požare obično niska.
Tipovi osiguranja
Postoje brojni tipovi osiguranja. Najvažnija podela je na:
* životno osiguranje (osiguranje života, rentno, dopunsko osiguranje uz osiguranje života, dobrovoljno penzijsko osiguranje i druge vrste životnih osiguranja) i
* neživotno osiguranje (osiguranje od posledica nezgode, dobrovoljno penzijsko osiguranje, osiguranje motornih vozila, osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila i osiguranje od opšte odgovornosti za imovinu).
Osiguranje postiji praktično za sve vrste nepovoljnih događaja za koje: a) vreme i mesto događaja nisu izvesni, b) učestalnost, odnosno stopa nepovoljnog događaja je predvidljiva, v) gubitak od događaja mora biti znatan, ali ne i katastrofalan, kako bi osiguravajuća društva i mogla i imala intere da organizuju osiguranje...
S A D R Ž A J
1 UVOD 3
2 Osnovna logika osiguranja 3
2.1 Tipovi osiguranja 3
2.1.1 Najčešći tipovi osiguranja su: 4
2.2 Osiguranje i igre na sreću 4
3 REOSIGURANJE 5
3.1 Reosiguravajuće licence 8
3.2 Prednost reosiguranja 8
3.3 Vrste rizika koje se preuzimaju u reosiguranje 9
4 Osiguravajuće društvo 9
5 SAVEZ ZA SUOSIGURANJE I REOSIGURANJE 9
6 UGOVOR O OSIGURANJU 10
6.1 SKLAPANJE UGOVORA 11
6.2 OBVEZA OSIGURANIKA ODNOSNO UGOVARATELJA OSIGURANJA 12
6.3 PLAĆANJE PREMIJE 13
6.4 OBAVJEŠTAVANJE OSIGURATELJA O PROMJENAMA RIZIKA 14
6.5 OBVEZE OSIGURATELJA 15
6.6 TRAJANJE OSIGURANJA 16
7 Uticaj reosiguranja na kapacitet osiguravajućeg društva 18
7.1 POTREBE I ZAHTEVI ZA KVALITETOM USLUGA 21
7.2 IMPLEMENTACIJA MENADŽMENTA TOTALNIM KVALITETOM 24
8 ZAKLJUČAK 33
9 LITERATURA 34
Osiguranje je jedan oblik upravljanja rizikom, prvenstveno usmeren na smanjenje finansijskih gubitaka. Osiguranje je prenos rizika sa osiguranika na osiguravajuće društvo, uz plaćanje premije osiguranja.
Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravajuće društvo prenosi na reosiguravajuće društvo deo rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat plaća reosiguravajućem društvu premiju reosiguranja - direktno reosiguranje.
Osnovna logika osiguranja
Osiguranje je gospodarska delatnost kojom se prema načelima uzajamnosti i solidarnosti, udruživanjem finansijskih sredstava osiguranika, osigurava ekonomska zaštita imovine i osoba (i pravnog odnosa) od rizika koji ih ugrožavaju, u tom smislu što će osiguratelj , ako se ostvari osigurani slučaj, isplatiti iz tih sredstava naknadu štete ili osiguranu svotu osiguraniku ili trećoj osobi. Kod osiguranja do izravnavanja rizika dolazi unutar određenog društva za osiguranje, kod suosiguranja dolazi do vanjskog izravnavanja rizika (tzv. horizontalna, primarna ili direktna raspodjela rizika) između više lančano povezanih osiguratelja i jednog osiguranika, dok kod reosiguranja dolazi do vanjskog izravnanja rizika (tzv. vertikalna, sekundarna ili indirektna raspodjela rizika) između jednog osiguratelja i jednog (rjeđe) ili više (češće) reosiguratelja. S pravnog motrišta razlika između osiguranja i suosiguranja je samo kvantitativna, jer se u oba slučaja zasnivaju isti, po svojoj prirodi , pravni odnosi . Naime, na odnose jednog osiguranika i više osiguratelja (tj. suosiguratelja) primjenjuju se ista pravna pravila koja vrede za odgovarajuću vrstu osiguranja.
Osnovna ideja koja leži iza osiguranja je povezivanje rizika velikog broja sličnih agenata u jedan fond, tako da zakon verovatnoće/zakon velikih brojeva obezbedi da se samo relativno mali broj nepovoljnih događaja ostvari u jednoj godini. Trošak tog malog broja događaja može lako biti podnet od strane velikog vroja osiguranika. Na primer, pojedinci znaju da je rizik požara u njihovoj kući mali, ali ga se boje zato što bi posledice bile veoma nepovoljne; stoga su spremni da plate osiguranje protiv požara; osiguravajuća društva primaju uplatu premija zašto što znaju, a na osnovu statistike, da će se kod velike grupe agenata dogoditi mali broj požara; stoga je i osiguravajuća premija za požare obično niska.
Tipovi osiguranja
Postoje brojni tipovi osiguranja. Najvažnija podela je na:
* životno osiguranje (osiguranje života, rentno, dopunsko osiguranje uz osiguranje života, dobrovoljno penzijsko osiguranje i druge vrste životnih osiguranja) i
* neživotno osiguranje (osiguranje od posledica nezgode, dobrovoljno penzijsko osiguranje, osiguranje motornih vozila, osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila i osiguranje od opšte odgovornosti za imovinu).
Osiguranje postiji praktično za sve vrste nepovoljnih događaja za koje: a) vreme i mesto događaja nisu izvesni, b) učestalnost, odnosno stopa nepovoljnog događaja je predvidljiva, v) gubitak od događaja mora biti znatan, ali ne i katastrofalan, kako bi osiguravajuća društva i mogla i imala intere da organizuju osiguranje...
S A D R Ž A J
1 UVOD 3
2 Osnovna logika osiguranja 3
2.1 Tipovi osiguranja 3
2.1.1 Najčešći tipovi osiguranja su: 4
2.2 Osiguranje i igre na sreću 4
3 REOSIGURANJE 5
3.1 Reosiguravajuće licence 8
3.2 Prednost reosiguranja 8
3.3 Vrste rizika koje se preuzimaju u reosiguranje 9
4 Osiguravajuće društvo 9
5 SAVEZ ZA SUOSIGURANJE I REOSIGURANJE 9
6 UGOVOR O OSIGURANJU 10
6.1 SKLAPANJE UGOVORA 11
6.2 OBVEZA OSIGURANIKA ODNOSNO UGOVARATELJA OSIGURANJA 12
6.3 PLAĆANJE PREMIJE 13
6.4 OBAVJEŠTAVANJE OSIGURATELJA O PROMJENAMA RIZIKA 14
6.5 OBVEZE OSIGURATELJA 15
6.6 TRAJANJE OSIGURANJA 16
7 Uticaj reosiguranja na kapacitet osiguravajućeg društva 18
7.1 POTREBE I ZAHTEVI ZA KVALITETOM USLUGA 21
7.2 IMPLEMENTACIJA MENADŽMENTA TOTALNIM KVALITETOM 24
8 ZAKLJUČAK 33
9 LITERATURA 34