Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Kultura odijevanja teorijski je koncept koji uključuje sve što je vezano uz prakse odijevanja na osnovi terenskih istraživanja, međukulturalnih komparacija i kontekstualizacija, u kojima je potrebno istraživati društvena značenja praksi odijevanja u dinamičkim i stalno promjenjivim kontekstima gdje je najznačajniji element upravo prepoznavanje identitetskih procesa. U najširem smislu riječi obleka (odjeća) označava ne samo objekte koji pokrivaju tijelo nego i sve tjelesne modifikacije (kosa, brada, koža, oblik tijela, miris itd.), dodatke odjeći (nakit, predmete u kosi, torbe), kao i zvukove koje proizvodi odjeća pojedinca (zvončići, šuštanje tkanine) – dakle, ne samo ono što je vidljivo, nego i ono što je zamjetljivo na osobi. Posebno je područje u istraživanjima odijevanja istraživanje kostimiranja, koje u odnosu na odijevanje ima samo jednu posebnost: cilj mu je sakriti identitet nositelja, te kroz predstavljačke oblike naglasitiidentitet izražen kostimom.

U raspravama o posebnim oblicima odijevanja koji su u svojoj osnovi određeni etničkomili regionalnom identifikacijom, posebice u raspravama o oblicima odijevanja čiji je cilj izraziti nacionalnu, etničku, regionalnu, lokalnu, institucionalnu ili neku drugu pripadnost, ili u slučajevima u kojima je ta pripadnost izražena bez obzira na želje nositelja, postoje značajne terminološke nejasnoće ne samo u našem, nego i u drugim jezicima. Kod nas autori najčešće koriste izraz nošnja (tradicijski kostim) i narodna nošnja (narodni kostim), često uz pridjeve koji određuju zajednicu na kojoj se zasniva određena odjeća ili kostim, iako različiti konteksti određenih oblika odijevanja izražavaju i različite oblike pripadnosti.

Što se tiče različitih opisivanja nošnji, najveći njihov dio se odnosi na situaciju od druge polovine 19. do početka 20. vijeka, kada određivanje i ograničenje takozvane narodne nošnje, dakle, i njeno opisivanje u znanosti, služi ciljevima nacionalne emancipacije i nezavisnosti balkanskih naroda. Taj je kontekst prikazan okolnostima srednjoeuropskog nastanka riječi “etnologija” kao znanja o zasebnim narodima koji tada počinju izranjati ispod skuta političkih hegemonija. Umjesto danas uobičajenog narodnog ili nacionalnog određenja pojedinca, u tom vremenu smislenija su bila regionalna ili društvena određenja društvenih skupina.

Praćenje dugog puta koji je prošla ova kulturna posuda prije no što se u nju u XIX. st. ulio neologizam “narodna nošnja” već je u više bliskih akademskih tradicija pružilo osnove kvalitetnim raspravama. Uobičajenim isticanjem autentičnosti takve i danas odgovaraju na potrebe svojeg vremena, kao što su to činile i onda kad je respekt za ovako ustaljene kulturne institucije iznjedrio nove konvencije znanstvenog interesa poput folkloristike i etnologije s “narodnom nošnjom” u svojem terminološkom kovčežiću. Stoga rasprava o znanstvenom predmetu ne potire svoju disciplinu, već je pred njim revitalizira i u novim vremenima rehabilitira. Krene li se korak dalje, osvježenim metodološkim pomagalima mogu se detektirati značenja novih kulturnih praksi s kojima tradicionalna etnologija ima periferne dodirne točke, poput insceniranih povijesnih kostimiranja na svečanostima kakve se priređuju.

1 Razvoj pojma „narodna nošnja“ 5
2 Narodne nošnje Bosne i Hercegovine 7
2.1 Seoske i gradske nošnje 10
2.2 Dinarske nošnje 14
2.3 Srednjobosanske nošnje 18
2.4 Posavske narodne nošnje 21
2.5 Hercegovina 23
2.6 Dijelovi odjeće 26
2.7 Gradska i seoska nošnja između mode i etnologije 32
3 Uporedna analiza balkanskih nošnji 35
3.1 Panonska nošnja Hrvatske i Srbije 35
3.2 Posavska i dinarska nošnja u Bosni i Srbiji 37
ZAKLJUČAK 41
LITERATURA 42